Kombinat 1969

Priča o tome da želimo domaće pala je u vodu, jagode su najbolji primjer. Kombinate iz socijalizma smo uništili, a sada se opet vraćamo na taj sustav

Zbog korona-krize zapuštena hrvatska polja mogla bi se početi obrađivati. Imotsko polje, Drniško, Konavosko, Sinjsko, Vrgorsko i brojna druga diljem Dalmacije više ne bi trebala biti ledine.

Izgledan je to scenarij jer se u ovom vremenu pandemije potvrdilo da Hrvatskoj kronično nedostaje domaće hrane, poglavito u izvanrednim okolnostima kada se zatvaraju granice. Hrvatska je postala zemlja u kojoj je lakše uvesti mlijeko nego ga proizvesti na domaćim farmama, koje, nažalost, zjape prazne. Uvozimo i krumpir i češnjak iz daleke Kine dok naša polja leže neobrađena. Pandemija koronavirusa koja nas je zadesila pokazala je da je hrvatskoj poljoprivredi nužan “clean restart”.

O aktualnom stanju u poljoprivrednom sektoru porazgovarali smo s poljoprivrednim konzultantom Miroslavom Kuskunovićem.

Ima li spasa za hrvatsku poljoprivredu u ovoj krizi ?

– Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa otvorila je brojna pitanja oko poljoprivrede i pokazala koliko je ona bitna i važna u trenutku kada opskrba hranom i poljoprivrednim proizvodima na globalnom tržištu upadne u probleme. Zatvaranje granica i prvotni šok doveli su u početku do nestašice pojedinih proizvoda, a kratko se u Hrvatskoj vidjelo da nam najviše nedostaje voća, povrća, mesa, bilo je i nestašica brašna, kvasca. Iako su opskrbni lanci brzo stabilizirani, situacija je pokazala da država koja je ovisna o uvozu hrane i ima nisku razinu samodostatnosti kod velikog broja poljoprivrednih proizvoda, može vrlo lako upasti u problem. Samodostatnost se pojavila kao ključan pojam i otvorila dileme zbog čega smo nedostatni u proizvodnji mlijeka kojeg imamo ispod 50 posto naših potreba, te zašto svih ovih godina, unatoč ogromnim potporama koje godišnje prelaze više od pet milijardi kuna, nemamo veću proizvodnju mesa, mlijeka, voća, povrća.

SVAKO PO SVOME

Što je po vašemu mišljenju nužno učiniti da se hrvatska poljoprivreda pokrene?

– Nužno je postići konsenzus u državi oko strategije i strateških ciljeva te sve investicije usmjeriti prema postizanju poljoprivredne suverenosti. Investicije moraju biti usmjerene na one proizvodnje u kojima smo nekada imali izvrsne rezultate i bili s njima prisutni čak i na globalnom tržištu. Ključna je zemljišna politika, koja je tijekom svih ovih godina pokazala da nismo u stanju riješiti pitanje raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, iako smo od samostalnosti donijeli čak 18 zakona. Svaka nova Vlada donosi neku svoju poljoprivrednu politiku i upravo je ta nekonzistentnost dovela do golemog nerazumijevanja što su nam ciljevi. Godinama se samo priča o distribuciji novca, odnosno potporama u poljoprivredi, ali je potrebno podvući crtu i vidjeti koji su efekti tih silnih ulaganja.

Brojna naša polja su zapuštena. Ima li potencijala za nekakvu mediteransku poljoprivredu?

– Naravno da ima. Mediteranska prehrana i mediteranske poljoprivredne kulture prepoznate su kao dobre i tražene na svjetskom tržištu. No, upravo smo u krajevima o kojima govorite zbog nedostatka znanja i jače prisutnosti struke došli do toga da smo zapustili proizvodnju i ona je postala usitnjena, mala i simbolična te skupa. Danas je u proizvodnji voća mandarina jedini naš proizvod kojeg imamo u dovoljnim količinama za domaće tržište i izvoz, ali se nismo maknuli dalje od toga. Kada pogledate proizvodnju sveg voća i povrća – koja je danas jako niska i koja bi se moglo, uz mala ulaganja u bolju organizaciju plasteničke i stakleničke proizvodnje, drastično povećati – onda vidite da nismo vodili dobre poljoprivredne politike. Hrvatska danas gotovo i nema proizvodnju smokava, pala je na neke simbolične količine, u proizvodnji maslinova ulja smo na ispod 50 posto naših potreba. Proizvodimo tražene pršute, ali od uvoznih svinjskih butova. Naše vino je postalo brend, ali smo se i tu usmjerili na uvoz rinfuznog vina koje se prerađuje ili grožđa iz drugih država. Da ne govorimo o potencijalima u proizvodnji ljekovitog bilja i drugih agruma, poput limuna. A ne treba zanemariti ni stočarstvo za koje postoje ogromni potencijali. Kada sve to stavite u kontekst turizma i turističke potrošnje, koja se danas najvećim dijelom opskrbljuje iz uvoza, onda je vidljivo koliko su nam veliki potencijali samo ako se bolje organiziramo.

ZAOSTAJANJE U EU-U

Čini se da se i Ministarstvo poljoprivrede probudilo, nude se različiti poticaji. Je li to dovoljno?

– Ministarstvo poljoprivrede postalo je prevelik birokratski aparat, kao što je to i cijeli aparat EU-a, koji provodi “Zajedničku poljoprivrednu politiku” koju razumije sve manje poljoprivrednika u cijelom EU-u, i svi se bune i prosvjeduju protiv takve politike. Poljoprivreda u EU-u ima slične probleme kao i mi u Hrvatskoj, sve manje mladih ostaje u njoj, suočeni su s pritiskom jeftine robe iz cijelog svijeta, a ZPP postavlja takve ekološke i druge zahtjeve da sami poljoprivrednici više ne razumiju što se od njih traži i želi. Uspješni su oni koji su dobro povezali svoju poljoprivredu i prehrambenu industriju, oni koji imaju jake kooperativne zadruge i koji su udruženi. Mi smo postali dio zajedničkog tržišta, otvorili smo svoje granice prije nego što smo izgradili jake sustave, a isto tako naši poljoprivrednici nisu u startu imali iste šanse kao francuski, njemački, danski… koji godinama investiraju u proizvodnju nove tehnologije.

U javnosti se može čuti da se sve veći broj mladih ljudi odlučuje za poljoprivredu. Što bi država trebala učiniti za te mlade ljude koji su voljni raditi, ali od toga rada za sada ne mogu živjeti?

– Europska unija posebnu pažnju posvećuje mladim poljoprivrednicima, svjesna da o njihovu ostanku u ruralnom području i radu u poljoprivredi ovisi budućnost ruralnih područja, te je donijela niz posebnih mjera koje služe kao potpore specifično za mlade poljoprivrednike. Mladi poljoprivrednici danas teško dolaze do poljoprivrednog zemljišta, otežan im je pristup kreditima, te se oslanjaju na resurse koje im daje rodbina te poticaje iz EU fondova. Iako EU polaže velike nade u mlade poljoprivrednike, brojke o njihovu ostanku u poljoprivredi ih demantiraju. Mi provodimo mjeru za mlade poljoprivrednike temeljem koje je moguće da oni dobiju i do 50.000 eura za početak poslovanja, ali se bojim da zbog mogućih manipulacija ova mjera neće dati svoje stvarne rezultate. Hrvatska danas ima prazna sela, napuštene kuće i njive i dosta mladih obitelji koje bi se možda i vratile na selo, ali ih netko treba znati voditi i usmjeravati. Zato je to povezivanje i udruživanje proizvođača važno.

Otkako je Hrvatska ušla u EU, domaća poljoprivreda je krahirala – uvozimo gotovo sve, od krumpira do češnjaka. Zbog čega je tako?

– Mislim da se nismo snašli i da smo ušli nepripremljeni, ali previše je oštro reći da je poljoprivreda krahirala. Pojedini sektori su se održali, okrenuli se izvoznim tržištima, imamo prehrambenu industriju koja ipak pronalazi put prema novim tržištima s našim proizvodima. Nije generalno sve tako crno kako se čini, ali je činjenica da je uvoz konkurentnijih proizvoda potisnuo domaću proizvodnju koja je skupa, jednim dijelom i zbog skupe države i nameta koje poljoprivrednici imaju.

EU godinama ima ogromne viškove poljoprivrednih proizvoda koji su s otvaranjem granica došli na naše tržište, a uvoz je potaknuo i dolazak stranih trgovačkih lanaca koji sa sobom donose i robu iz svojih matičnih zemalja i tako održavaju i razvijaju svoju ekonomiju. Hrvatska je relativno rano uvela potpore u poljoprivredi, prije ulaska, ali smo ih raspršili na ogroman broj različitih proizvodnji i nismo se usmjerili da do ulaska u EU izgradimo kritičan broj jakih OPG-ova, koji će biti nositelji proizvodnje. Mi i danas imamo negdje oko 160.000 OPG-ova, pa su potpore raspršene na veliki broj njih i ne daju svoju pravi efekt.

NEDOSTIŽNA KONKURENCIJA

Hrvatska poljoprivreda suočena je s čitavim nizom problema, od ruskih sankcija pa do sloma Agrokora. Što bi Vlada trebala učiniti da Hrvatska može konkurirati velikim proizvođačkim regijama u Italiji, Španjolskoj i Francuskoj?

– Hrvatska ne može konkurirati spomenutim zemljama i brojnim proizvodnjama, ali treba više govoriti o tome kako proizvoditi više i bolje i konkurentnije. Mi smo imali Agrokor koji je kao sustav izgradio ogromnu industriju i trgovinu i bio je u regiji vodeća kompanija koja je imala golem potencijal. Sve što se dogodilo oko Agrokora utjecalo je na to da jako velik broj poljoprivrednih proizvođača ostane bez podrške i snage koju je ovaj koncern imao. On i danas funkcionira, ali je pitanje u kojem će smjeru ići njegov daljnji razvoj i kako će to utjecati na cijelu poljoprivredu i gospodarstvo. Bez jake industrije nema ni jake poljoprivrede, a to smo trebali naučiti kroz cijeli jedan ciklus, kada smo od kombinata iz socijalizma išli na njihovu privatizaciju i uništavanje, da bi se sad ponovo počeli vraćati na to i postajati svjesni kako je onaj sustav imao smisao i znanje koje se iz kombinata prelijevalo na selo i vodilo ga prema razvoju.

Kako se onda zaštititi od viškova voća i povrća iz europskih zemalja koje preplavljuje Hrvatsku?

– Granice se u tom smislu ne mogu zatvoriti, barem ne dok smo u EU-u i dok on funkcionira. Moramo više proizvoditi i imati količine i cijene te voditi politiku da naše voće i povrće postane dominantno na policama trgovina, a ne da se prodaje alternativnim i ambulantnim kanalima. Evo, sada nam stižu na tržište jagode, a razlika u otkupnoj cijeni koju nude naši proizvođači daleko je veća od cijene koja se nudi na tržištu za jagode iz Grčke i Španjolske. Ako je cijena kod nas u otkupu 22 ili više kuna, a uvozna košta u maloprodaju 15 kuna za kilogram, postavlja se pitanje gdje je tu ekonomska logika i koliko to moramo biti domoljubi i imati jaku kupovnu moć da plaćamo toliko veliku razliku u cijeni. Pojedini trgovci kažu da su prije nekoliko godina pokušali na police staviti domaću jagodu po cijeni od 14 kuna za kilogram i uvoznu za 7,99 za pakiranje od pola kilograma. Nitko nije kupovao domaću i tako je priča o tome da želimo domaće proizvode pala u vodu. Potrošači su počeli kupovati domaću tek kad je razlika u cijeni došla na kunu ili kunu i pol. To je dokaz naše nekonkurentnosti.

MANJAK MLIJEKA

Usred pandemije Ministarstvo poljoprivrede je započelo interventni otkup mlijeka kako bi spasilo male mljekare, da bi se zatim mlijeko dijelilo besplatno kroz donacije hrane. Jesu li ove mjere došle prekasno, poglavito kad se zna da mljekarstvo i stočarstvo rapidno stagniraju?

– Ovo je mjera koja će pomoći malim mljekarima u ovoj situaciji. Prognoze s EU tržišta govore da brojne zemlje imaju već sad ogromne viškove mlijeka i mliječnih proizvoda, a kako ne bi došlo do urušavanja cijena, žele izdvojiti novac da se to mlijeko stavi na skladište dok se cijena ne stabilizira. Hrvatska ima manjak mlijeka, pa bi Ministarstvo poljoprivrede trebalo razmišljati kako da novac za skladištenje koje će EU davati preusmjeri na proizvođače, jer postoji strah da bi ovi tržišni viškovi mogli završiti na našem tržištu te dodatno urušiti ovaj sektor. Sektor proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj je na izdisaju, poljoprivrednici u njemu ne vide budućnost i jednom kada se prestanu baviti ovom proizvodnjom, teško se vraćaju. Zato je potrebno sagledati ozbiljno ovaj sektor i vidjeti što se može napraviti da se sadašnja razina proizvodnje zadrži i kako stvarati male mljekare koje će biti konkurentne.

Zadrugarstvo se kod nas gleda kao relikt prošlosti i naši poljoprivrednici nerado se udružuju, a upravo zajednički nastup na tržištu gledamo u svim razvijenim europskim zemljama. Što je potrebno učiniti da se i hrvatski poljoprivrednici počnu udruživati?

– Dalmacija je bila pionir u stvaranju zadruga i loše je što smo tako dobre temelje uništili. Cijeli EU vraća se udruživanju u proizvođačke organizacije i kooperative, a kod nas je i dalje udruživanje problem i svi u njemu vide neku prijevaru i strah da će nešto izgubiti. To je problem mentaliteta i nekih ranijih loših iskustava. Udruživanje je važno, ali zadruge moraju voditi educirani, stručni, mladi ljudi koji znaju nove tehnologije i koji se brzo mogu prilagoditi novim trendovima. Rješenje sigurno postoji, možda je potrebno pronaći način da se udruživanje nekako propiše zakonom. U samo mjesec dana otkako nas je pandemija zatvorila u naše granice i globalna ekonomija došla do razine pucanja, neke zemlje poput Njemačke ili Francuske počele su govoriti o tome da žele i mogu nacionalizirati strateške kompanije kako ne bi propale. Dakle, načela tržišne ekonomije i neka pravila koja smo svi usvojili pala su na ovoj krizi i pokazalo se da su, kada je zemlja ugrožena, sva sredstva dopuštena. Zato je moguće i kod nas naći načina da se poljoprivredu jače udruži.

Hoćemo li tada proizvoditi dovoljno hrane za svoje potrebe?

– Mi i sad proizvodimo, ne dovoljno, ali imamo hrane i nismo upali u nestašice. Volio bih da iz ove krize izvučemo pouke i promijenimo strateški smjer, da vratimo značenje poljoprivredi i proizvodnji hrane kakvo zaslužuju. Ovo je prilika kada će se aktivirati više i ekstenzivna proizvodnja, dakle, da se svi koji imaju neku zemlju okrenu proizvodnji za svoje potrebe. Izgubili smo godinama taj segment poljoprivrede koji nije zanemariv i nekad je bio važan u proizvedenim količinama i kratkim lancima opskrbe. Koliko ćemo biti uspješni, ovisi o nama, jer, kao što i sami znate, nekad su se Dalmatinci selili u Slavoniju zbog poljoprivrede i hrane, a zadnjih godina Slavonci su bili glavna radna snaga u dalmatinskom turizmu. Ova kriza nam je poslala jasne poruke koliko smo svi ranjivi i da moramo mijenjati svijest, sve naše dosadašnje stavove i način života, za koje smo mislili da su nedodirljivi i vječni.

Povezane teme:Featured

Slijedi

Studenti volonteri mogu pomoći starijim poljoprivrednim kućanstvima

admin

Pročitaj više

Komentiraj

Kombinat 1969

Poljoprivreda se u RH još uvijek ne smatra ozbiljnom gospodarskom granom

Miro Kuskunović, novinar Agrobiznisa i Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore u Točki na tjedan komentirali su stanje u hrvatskoj poljoprivredi, kao i činjenicu da Hrvatska ne koristi ni novac iz EU fondova za brendiranje poljoprivrednih proizvoda.

U proračunu za iduću godinu 90 posto stvari raste, a poljoprivredi pada 5 posto.

“Proučavali smo proračun detaljno, na nekim se stavkama u administraciji štedi, no ne možemo biti zadovoljni što nam pada novac za poljoprivredu. To poručuje da se poljoprivreda još uvijek ne smatra ozbiljnom gospodarskom granom. Ako želimo potaknuti gospodarstvo, poljoprivreda je jedna od poluga koja će u tome pomoći. Svaka kuna uložena u poljoprivredu je i ulaganje 3 do 5 kuna u gospodarstvo.

Kada jedan poljoprivrednik dobije poticaje, zapravo ne dobija on nego svi oko njega. Onaj koji prodaje stroj, građevinarac koji radi, projektant… To je poluga koja jača gospodarstvo. Pad proračuna, makar on bio i 5 posto, veliki je volumen i nije dobar za gospodarstvo Hrvatske”, kazao je Mladen Jakopović.

Jamči li ovakav proračun nadoknadu zaostatka kroz potpore koje su za 300 milijuna kuna veće?

“Mislim da u Hrvatskoj previše pričamo o potporama i poticajima, a premalo o proizvodnji. Potpore su potpore dohotku, one nisu prilog poljoprivrednika. Proizvodnja pada. Smatram da u Hrvatskoj imamo pravih poljoprivrednika, a imamo i velik broj onih koji su pronašli način da iskoriste potpore, što je utjecalo na pad poljoprivredne proizvodnje.

Poražavajuća je činjenica da je ukupni output hrvatske poljoprivredne proizvodnje za proteklu godinu bio 17 milijardi, dok je prije 10 godina bio 22 ili 23 milijarde, a 90-tih bio 30 milijardi. Uz sve te velike investicije koje ulažemo u poljoprivredu, očito nešto u sustavu ne funkcionira.

Usmjerenost na potrpore umrtvilo je našu poljoprivrednu proizvodnju, a možda smo se trebali usmjeriti na ciljane proizvodnje. Kada su one krenule 2006. godine bilo je oko 300 različitih proizvodnji koje su se poticale. Ulaskom u EU one su dobile drugačiju dimenziju, jer EU ima drugačiju poljoprivrednu politiku kroz koju se potrpore daju. Nažalost, to dovodi do 7000 hektara oraha, a da gotovo nemamo proizvodnju oraha, za razliku od jabuka koja nam je pala sa 6000 ili 7000 hektara ispod 5000.

Očigledno ne postoje kontrole trošenja tog novca, pa bi trebalo osvijestiti kako možemo proizvoditi više i biti konkurentni”, kazao je Miro Kuskunović.

Koliko smo mi uspješni u dobivanju i isplati novca iz EU fondova za poljoprivredu?

“Relativno smo uspješni, ljudi pronalaze načine da uspiju. Negdje smo na 85 posto dobivenih sredstava, a na oko 45-50 posto isplaćenih sredstava. Ne zaboravite da nakon završetka programskog predioda imamo još 3 godine u kojima možemo trošiti novac iz ovog razdoblja.

Problem trošenja tog novca je u tome što neke stvari nisu međuresorno dobro dogovorene. Nije tu samo ministarstvo poljoprivrede, tu su i druga ministarstva koja ne shvaćaju ozbiljno poljoprivredu i dolazimo do problema kada treba dogovoriti kvote s energijom. Mi smo sve naše vjetroelektrane dali strancima, naši poljoprivredni proizvođači ne mogu doći do kvota da naprave solare na stajama, proizvodnji. A to je dodatak dohodku i to je benefit gdje bi naši poljoprivrednici stasali i bili uz bok europskim poljoprivrednicima. Mi to ne možemo jer je te skrivene potpore netko uzeo i nije se međuresorno dobro ispregovaralo”, kazao je Jakopović.

Početkom studenog EU daje 200 milijuna eura za promociju hrane koja je proizvedena u Europi u kampanji Enjoy it, it’s from Europe. Koliko smo do sada povlačili iz tog fonda?

“Već pet, šet godina pišem i govorim o tome da smo mi jedna od rijetih zemalja EU koja te novce ne koristi. Bilo je nekoliko pokušaja, no nisu prošli. Proizvođači ovaca su pokušali, na razini Gospodarske komore bilo je pokušaja da se organiziraju proizvođači crvenog mesa, no nije prošlo. To su ogromna sredstva, a mi smo se previše uljuljkali u naše tržište, sveli smo poljoprivredu na neku ambulantnu manifestacijsku ponudu. Samo u Zagrebu ima 200-300 manifestacija godišnje.

Smatram da ako želimo razvijati poljoprivredu moramo izaći izvan granica Hrvatske, moramo biti na policama trgovina, prvenstveno na policama stranih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj koji donose sve više strane robe i ulažu sve više novca u kampanju kako bi nas uvjerili da je to domaći proizvod, a oni to nažalost nije.

Naši proizvođači su usitnjeni, razjedinjeni, ne mogu se ni javiti na natječaje koji imaju propisane standarde. Europi je u cilju tim novcem promovirati svoje proizvode u trećim zemljama, a nama je problem organiziranosti. Mislim da je ove godine prilika i da bi ju trebali iskoristiti. Mogli bi ići s mandarinom, bučinim uljem, samo se treba organizirati.

Slovenci su proizvođače mesa grupirali i kao takvi se javljaju na najtečaj, čak i ako će samo dva proizvođača od njih 50 zapravo koristiti neka sredstva. Ovo nije jedini projekt u kojem smo neefikasni, moramo se organizirati. Natječaj se raspisuje u siječnju, projekt je od milijun do tri milijuna eura, a traje oko 3 godine, a novac koji se uloži jasno se vrati”, kazao je Kuskunović.

Pročitaj više

Kombinat 1969

Studenti volonteri mogu pomoći starijim poljoprivrednim kućanstvima

Ideja je da budući agronomi pronađu na svojim područjima OPG-ove koje vode stariji poljoprivrednici te da im prenose informacije o novostima u poljoprivrednoj politici i o tome kako mogu unaprijediti poslovanje.

Na konferenciji Slavonika, koja je nedavno održana u Osijeku, organizator konferencije iznio je jednu zanimljivu i hvalevrijednu inicijativu.

Pozvao je studente agronomskih fakulteta da se uključe u volontiranje kojim bi pomogli starijim poljoprivrednim kućanstvima da unaprijede svoje poslovanje.

Ideja je da studenti volonteri pronađu na svojim područjima OPG-ove koje vode stariji poljoprivrednici te jedan do dva sata tjedno s njima rade, prenose im informacije što se događa u poljoprivredi, koje su novosti u poljoprivrednoj politici, kako mogu unaprijediti poslovanje.

ako bi bili nositelji razvoja i promjena u poljoprivredi i korisni članovi zajednice, dok bi starija domaćinstva imala prilike vidjeti da se netko brine za njih, da im je stalo do njihovog posla.

Volontiranje je plemenita aktivnost koja je korisna za one kojima je pomoć potrebna, ali i za mlade volontere, posebno jer razvijaju mnogobrojne vještine koje im kasnije u životu i poslovnom okruženju itekako trebaju.

Moto ovogodišnje konferencije Slavonika bio je “Poljoprivreda i mladi”, a kako je nazočne izvijestila ministrica poljoprivrede Marija Vučković, broj mladih poljoprivrednika koji imaju manje od 41 godinu u posljednje tri godine veći je za dvije tisuće.

Ako se govori o poljoprivrednicima koji imaju manje od 34 godine, takvih poljoprivrednika je oko sedam tisuća i oni se pokazuju uspješniji, lakše koriste nove tehnologije, bolje se umrežavaju, raspolažu većim stočnim fondom, pokazuju veću otpornost na nepogode i veću produktivnost u odnosu na prosjek hrvatskog gospodarstva, istaknula je ministrica.

No ipak, upozorila je kako zabrinjava podatak da na jednog mladog poljoprivrednika dolazi više od pet koji su stariji od 65 godina.

Kako preokrenuti trend u EU?

U Hrvatskoj se mladim poljoprivrednicima smatraju vlasnici OPG-a do navršene 41. godine. Iz godine u godinu mladi poljoprivrednici se povećavaju u broju, iako je rast i dalje spor.

rema podacima iz registra poljoprivrednika, u 2018. bilo je ukupno 22.351 mladih poljoprivrednika, što je 13 posto od ukupnog broja upisanih poljoprivrednika. Podaci iz poljoprivrednog registra poljoprivrednika pokazuju porast od 4,3 posto u odnosu na 2017., koja je također zabilježila plus 3,8 posto u odnosu na 2016.

No, pitanje je imamo li stvarno rast udjela mladih poljoprivrednika ili je to samo rezultat mjere za mlade poljoprivrednike, koja može iznositi i do 50.000 eura po gospodarstvu.

No, kroz ovu mjeru moguće su i manipulacije, odnosno umjetno stvaranje uvjeta na nekom OPG-u, kako bi se povukao novac pa su potrebne dodatne kontrole. Zanimljivo je i da više od 31 posto svih farmi u EU vode poljoprivrednici stariji od 65 godina, dok mladi poljoprivrednici predstavljaju samo 6 posto europske poljoprivredne zajednice.

Preokret ovog trenda jedan je od najtežih izazova glavne poljoprivredne politike EU. Obnova generacije zapravo je jedan od devet ciljeva Zajedničke poljoprivredne politike nakon 2020. u prijedlogu Europske komisije predstavljenom u lipnju 2018. godine.

Na razini EU, u razdoblju od 2007. do 2020. bilo je predviđeno 15,7 milijardi eura pomoći mladim poljoprivrednicima u okviru 2. stupa ZPP-a, dok je u okviru 1. stupa ZPP za njih u razdoblju od 2014. do 2020. namijenjeno 2,6 milijardi eura. Ovaj bi se iznos u novom ZPP trebao i povećati.

Depopulacija ruralnih područja

No, treba istaknuti kako je u posljednjemu desetljeću EU izgubila 3,8 milijuna farmi, što znači da se čak tisuću farmi zatvori svakoga dana.

Samo su dvije države članice uspješne u poticanju mladih poljoprivrednika, a to su Poljska i Austrija, gdje je postotak mladih poljoprivrednika u ukupnoj populaciji poljoprivrednika iznad 10 posto.

Broj mladih poljoprivrednika se, prema posljednjim podacima, smanjio sa 3,3 milijuna 2005. godine na 2,3 milijuna 2013. godine, dok se u istom razdoblju ukupan broj poljoprivrednika smanjio sa 14,5 na 10,7 milijuna. I u Hrvatskoj svjedočimo depopulaciji ruralnih područja i odlasku mladih.

Zato je sa Slavonike poslana jasna poruka kako bez generacijske obnove, većeg uključivanja mladih u poljoprivredu i digitalizacije, nema povećanja konkurentnosti i produktivnosti hrvatske poljoprivrede, ali ni doprinosa razvoju vitalnih ruralnih zajednica jer je teško očekivati da će mladi poljoprivrednici, bez takvog pristupa, osjećati želju i motiv biti dio sektora poljoprivrede.

Mladi studenti agronomije mogli bi na neki način biti premosnica i nositelji malih, ali važnih promjena jer bi svoje znanje i entuzijazam mogli prenositi na starije.

Tijekom rasprave, pojedini studenti su i sami iznijeli primjere kako njihovi roditelji, koji imaju OPG, teško prihvaćaju nove ideje i promjene, a ukorijenjeno mišljenje da su stariji iskusniji je naravno dobro, no isto tako stariji poljoprivrednici morali bi slušati što se to događa u svijetu interneta, novih tehnologija, udruživanja, umrežavanja, povezivanja i primjene novih praksi u poljoprivredi.

Zato inicijativa da studenti pronađu u svojim sredinama starija obiteljska gospodarstva i pokušaju im prenositi nove ideje i znanja, zvuči dobro.

Mladi su uvijek bili nositelji promjena, no na žalost globalizacija i tranzicija učinili su ih ranjivima i inertnima i možda bi im na neki način trebalo dati prostor da se ponovo dokažu.

Pročitaj više