Povežite se sa nama

Vijesti

“ZPP ZA NAS” – SLOVENIJA: Slovenci 90 posto mlijeka, 40 posto svinjetine prodaju preko zadruga zato su uspješni

Miroslav Kuskunović

U sklopu projekta „Cap for Us“, Hrvatska poljoprivredna komora održala je u srijedu 19. svibnja 2021. drugu on line radionicu na kojoj su predstavnici iz Slovenije prenijeli hrvatskim poljoprivrednicima, predstavnicima resornih institucija, saborskim zastupnicima, te drugim dionicima iz sektora poljoprivrede, svoja iskustva iz pčelarstva, uzgoj svinja, mljekarstva, uzgoja govedine i teletine, ali i kako Slovenija, na malom tržištu, uspješno razvija kratke lance opskrbe i potiče domaće potrošače da kupuju proizvode od lokalnih prozvođača.

Projektom „CAP for US“ kroz 4 radionice i završnu konferenciju prikazuju se različiti sektori poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Poljske, a projektom se želi ostvariti sinergija različitih dionika; poljoprivrednika, donositelja odluka, agrarnih novinara, studenata, profesora, poljoprivrednih savjetnika i predstavnika udruga. Cilj je razmjena iskustava s drugim državama članicama i primjena novih praksi u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji, istaknuto je na drugoj radionici.

„Cilj  projekta je doprinijeti promjeni negativnog razmišljanja o poljoprivredi i poljoprivrednoj politici, ukloniti barijere koje sprečavaju hrvatske poljoprivrednike da pređu na moderne tehnologije, zbog čega su nam važna iskustva drugih zemalja. Iz primjera slovenskih poljoprivrednika vidjeli smo kako je važna diverzifikacija proizvodnje, te da OPG mora osim glavne proizvodnje imati i dodatne djelatnosti kako bi ostvarivao još bolji i veći dohodak. Važna je i prodaja na kućnom pragu, prodaja kroz vlastite i susjedne turističke kapacitete, investiranje u energetske potencijale, kao dodanu vrijednost koji OPG-u kroz prodaju energije omogućuje bolju zaradu,  a nužno je i povezivanje sa drugim lokalnim proizvođačima kako bi se lakše došlo do lokalnih potrošača. Slovenski primjeri posebno su inspirativni kada je riječ o sektoru stočarstva, proizvodnji mlijeka i pčelarstva, te kako se od relativno malih poljoprivrednih parcela može pristojno živjeti ”, izjavio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović tijekom on line radionice.

Jakopović je posebno pohvalio ustroj i funkcioniranje slovenske Poljoprivredne komore u čijem sastavu je i Savjetodavna služba, a propisano članstvo i veliki broj djelatnika snažna su podrška proizvođačima zbog čega su oni sve bolje organizirani. Izjavio je kako bi Hrvatska trebala koristiti odlična iskustvo Slovenije u organizaciji Poljoprivredne Komore i Savjetodavne službe jer je to očito formula uspjeha u poljoprivredi.

 “Čak 63 posto mladih poljoprivrednika koji su se uspješno prijavili za mjeru za mlade poljoprivrednike u programskom razdoblju 2014.-2020. bavi se stočarstvom, od čega 53,7 posto proizvodnjom mlijeka i mesa. Stočarstvo, posebno proizvodnja mlijeka, jedna je od najstabilnijih grana u slovenskoj poljoprivredi te je posljedično tome veći interes za uključivanje mladih u ovu industriju. U posljednje vrijeme domaća prerada mlijeka i mesa u gotove proizvode također postaje trend. Ponosni smo i na naše pčelarstvo i kampanju koja je rezultiralia da je na inicijatvu Slovenije Svjetski dan pčela, 20. svibnja, bio rezultat široke diplomatske kampanje cijele Slovenije, izjavio je Roman Žveglič predsjednik Kmetijsko gospodarska zbornica Slovenije.

“Organiziranje komore počelo je prije više od 80 godina, a danas Poljoprivredno-šumarska komora Slovenije (KGZS) zastupa interese svojih članova i nudi im besplatnu pravnu, ekonomsku i tehničku pomoć. Članstvo je obvezno po zakonu. Imamo oko 104.000 članova pojedinaca i 1.800 poslovnih subjekata kao što su poljoprivredna poduzeća, obrtnici i društva s ograničenom odgovornošću. Komora je podijeljena u dva dijela. Jedan je predstavnički gdje članovi između sebe biraju svoje zastupnike, a drugi dio čini savjetodavna služba, što se pokazalo kao učinkovit model funkcioniranja”, objasnio je Anton Jagodič, savjetnik u Poljoprivredno-šumarskoj komori Slovenije. 

 Tijekom on line radionice prikazani su i pozitivni primjeri i prakse slovenskih poljoprivrednike koja imaju zaokruženu proizvodnju iz sektora stočarstva, pčelarstva, proizvodnje i prodaje mesa.

OPG Viktor i Andreja Jagodić

Na 25 kilometara od Ljubljane, nalazi se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Poličarevih. Prije skoro 30 godina Viktor i Andreja Jagodić udružili su snage s dva imanja i njihov glavni proizvod su  mliječni proizvodi.  U staji imaju oko 50 grla, a u turnusu i 50 praščića i 400 kokoši. Obitelj u vlasništvu ima 52 hektara zemljišta, od čega je pola obradivih površina, a pola su šume. Na svom OPG-u proizvode gotovo svu hranu za stoku. Zanimljivost je i to što se griju na biomasu i tako brinu za okoliša, a već 11 godina imaju i  solarnu elektranu od 97 kilovata, a energiju prodaju na tržištu. Registrirani su i za prodaju svojih i proizvoda s okolnih OPG-ova, a u svojoj trgovini prodaju sokove, brašna, kekse, tjesteninu. Od svojih proizvoda potrošačima nude sir, skutu, jogurte, maslo, dimljene sireve, dok meso prodaju od listopada do travnja, pri čemu oko 70 posto prodaje je svježe mesa, a 30 posto prerade u kobasice, salame I druge prerađevine. Planiraju i dalje razvijati prodaju na kućnom pragu i više se povezivati s drugim OPG-ovima.

OPG Jazbec

Ovaj se OPG nalazi na pet kilometara od Sevnice u zaseoku Drožanje. Poljoprivrednik Jernej Jazbec preuzeo je poljoprivredno gospodarstvo prije 24 godine od svog oca uz pomoć sredstava Europske unije. Cijela obitelj sudjeluje u proizvodnji, a glavna djelatnost im je tov bikova.  Prije dvije godine izgradili su novu staju u kojoj je danas 120 grla. Bikove tove za stalnog otkupljivača Poljoprivrednu zadrugu Sevnica, s kojom surađuju 40 godina. Glavna djelatnost im je tov bikova, a trenutno ih tove 120, a kapacitet im je do 135. Njihovih je bikova  samo deset, a ostalo je uslužni tov za zadrugu. Na imanju imaju i kokoši, a Jernejova majka Majda ima i dopunsku djelatnost – pečenje kruha i kolača.

  Povezali smo se s Poljoprivrednom zadrugom Sevnica i dobili smo oznaku odabrana kvaliteta za meso i time imamo osigurani otkup. Od zadruge dobivamo u tov bikove i imamo 100 posto osiguran otkup. Mama ima i dopunsku djelatnost, pečenje kruha i kolača kod kuće. Proizvode prodajemo na tržnici Sevnica i trgovinama Poljoprivredne zadruge Sevnica.“, ističe Jernej Jazbec. Ovaj OPG je postavio u centru Sevnice i prvi jajomat, a u planu je I postavljanje jajomata u Krškom. Mladi poljoprivrednik ističe kako dobru cijenu postižu kvalitetom mesa, a ona dolazi prvenstveno s dobrom vlastitom stočnom hranom.  Obitelj razmišlja i o novim investicijama u solarne panele kako bi proizvodili električnu energiju za sebe i za tržište. 

Pčelarstvo Šolar

Obitelj Šolar nalazi se u naselju Strmca– između Rimskih Toplica i Laškog. Njihova pčelarska priča počela je 1982., kad je postavljena prva košnica. Snaha, mlada poljoprivrednica je prije četiri godine preuzela gospodarstvo, modernizirala ga, povećala proizvodnju meda i sačuvala sadržaje koji su postojali prije preuzimanja, a to su licitarstvo i apiturizam.

„Po obrazovanju sam diplomirani ekonomist i radila sam 12 godina kao knjigovođa. Tako sam krajem godine 2016. postala i službeno mlada poljoprivrednica. U tom projektu sam si zadala ciljeve. Četiri godine sam zaposlena u svom OPG-u, a u tri godine sam ostvarila sve postavljene ciljeve. Modernizirala sam prostorije i opremu, obrazovala sam se, usavršila u engleskom i informatici, obrazovala se za kušačicu meda te stekla mnoga znanja na području senzorike meda, proizvodnje različitih vrsta meda – jednom riječju EU sredstva su bila dobro upotrijebljena”, kaže  mlada poljoprivrednica Darja Šolar.

Obitelj trenutno ima sedam pčelinjaka na različitim lokacijama u okolici Laškog i mali kontejner kao prijevoznu jedinicu kojima love i druge pašnjake. Imaju oko 200 pčelinjih zajednica. I oni imaju solarnu elektranu koja im služi i za grijanje. Od meda rade i druge proizvode, a najpoznatiji su po medenjacima i to napravljenima po recepturi staroj više od 100 godina. Obitelj sama prodaje svoje proizvode, a imaju već dobro uhodane prodajne kanale i opskrbljuju medom lokalne vrtiće, škole u Laškom i drugim trgovinama. Prije korone pojavljivali su se na raznim loklanim prodajnim manifestacijama diljem Slovenije. Osim pčelarstva imaju i licitarstva i apiturizam. Priređuju degustacije, obilazak pčelinjaka, probanje medenjaka i medenih napitaka. Njihov medonosni vrt je namijenjen pčelama, ali tako osvješćuju i  posjetitelje, zatvorene skupine, obitelji i pojedince da u svojim vrtovima i na balkonima posade medonosne biljke.

POLJOPRIVRDA SLOVENIJE:

U Sloveniji prevladavaju mala poljoprivredna gospodarstva, ima ih 70.000 s prosječnom veličinom posjeda od sedam hektara i šest grla stoke. Razvijenijih stočnih farmi je manje, oko 16.500 za tov junadi te 5.500 za proizvodnju mlijeka. Iako se broj mliječnih farmi unatrag par godina smanjuje, broj krava i količina mlijeka se povećavaju. Lani su tako prodali 600.000 tona mlijeka što je gotovo tri posto više nego godinu prije. Iznenađujući podatak je da se oko 90 posto mlijeka, 40 posto svinjetine, 70 grožđa te 40 posto pšenice trži preko zadruga. 

Slovenija je neto uvoznik za većinu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Višak vrijednosti u robnoj razmjeni u 2019. godini  je bio u mesu i proizvodima od živih životinja, pri čemu se ravnoteža u skupini živih životinja pogoršava. Veći deficit kao i prethodnih godina zabilježen je u mesu, povrću i hrani za životinje, deficit imaju u voću, mlijeku i mliječnim proizvodima, žitaricama i šećeru.

Posljednjih godina primjetan je pad negativnih utjecaja slovenske poljoprivrede na okoliš, što se odražava u racionalnijoj uporabi pesticida i mineralnih gnojiva. U 2019. godini povećane su  površinu poljoprivrednog zemljišta namijenjenih organskom uzgoju. Imali su gotovo 50 tisuću ha ( što je 10,3%  posto svih površina), a u strukturi dominiraju trajni travnjaci (81%).

Obujam stočarske proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima smanjio se za tri posto od 2010. do 2020. (sa 421.553 na 408.683 komada). Ukupan broj poljoprivrednih gospodarstava koja se bave stočarstvom smanjio se za 23 posto u ovom desetljeću (sa 58.648 na 44.974). Postotak  poljoprivrednih gospodarstava koja se bave stočarstvom pao je sa 79 posto na 66 posto.

Ukupan broj goveda uzgojenih na farmama u 2020. godini bio je nešto veći (2010 godine 472.333 goveda, a 2020 bilo je 476.000 goveda). U odnosu na 2010. godinu, ukupan broj peradi uzgojene na farmama znatno se povećao za 44%, broj svinja bio je manji za 38% , ovaca za 17% i  koza za 21%.

Od 2010. do 2020. smanjio se i broj poljoprivrednih gospodarstava koja se bave pojedinom stočarskom industrijom. U 2020. stočarstvom se bavilo 21% manje farmi nego 2010. (s 36.119 na 28.485).

Ulaskom Slovenije u EU promijenili su se vlasnički odnosi i tržišni kanali, pa Slovenija izvozi oko 27 posto prerađenog mlijeka. U Sloveniji se na razini mljekara promijenila vlasnička struktura nekih mljekara, koje su danas u stranom vlasništvu. Čak 63% mladih poljoprivrednika koji su se uspješno prijavili za mjeru za mlade poljoprivrednike u programskom razdoblju 2014.-2020. bavi se stočarstvom, od čega 53,7 posto proizvodnjom mlijeka i mesa. Stočarstvo, posebno proizvodnja mlijeka, jedna je od najstabilnijih grana u slovenskoj poljoprivredi te je posljedično tome veći interes za uključivanje mladih u ovu industriju. U posljednje vrijeme domaća prerada mlijeka i mesa u gotove proizvode također postaje trend.

SAMODOSTATNOST

Stope samodostatnosti, koje tijekom godina znatno fluktuiraju zbog promjena u obujmu proizvodnje i potrošnje, u 2019. bile su više nego u prethodnoj godini u žitaricama i povrću, dok su se smanjile u voću, krumpiru, mlijeku i medu. Kao i prethodne godine, domaća je proizvodnja bila veća od domaće potrošnje mlijeka (stopa samodostatnosti 127%), govedine (103%) i peradi (111%). Za sve ostale veće poljoprivredne proizvode domaća je proizvodnja bila niža od domaće potrošnje,

Slovenija je uložila puno vremena i novca u Zakon o promociji kroz koji promoviraju slovensku proizvodnju uz pomoć sheme Odabrana kvaliteta. Također podržavaju druge sheme kvalitete mjerama ruralnog razvoja, kao što su: organska proizvodnja i ulaganja u proizvodnju i preradu, promociju kratkih opskrbnih lanac i lokalnog tržišta.

PČELARSTVO

Proizvodnja meda jako oscilira i ima negativan trend. Tijekom posljednjih sedam godina dvije su berbe bile prosječne, dvije loše i tri katastrofalne. Najveći prinos bio je 2011. godine, kada je bila i posljednja zaista dobra berba, a godišnji je bilo gotovo 2.500 tona. U 2014. godini bilo je samo 470 tona meda, a prošle godine nešto manje od 1300 tona. Broj pčelara je oko 11.000, a pčelarstvo s oko 200.000 pčelinjih porodica. Potrošnja meda po stanovniku kreće se od 0,8 do 1,4 kg / godišnje.

Snažna kampanja započela je 2007. godine na inicijativu Slovenskog pčelarskog saveza pod sloganom “Jedan dan za doručak – među slovenskim pčelarima u slovenskim vrtićima”. Pčelari su vrtićima besplatno donirali med, djeci su predstavili svoj rad i značaj pčela za proizvodnju domaće hrane. Dječji vrtići, a ponegdje i osnovne škole dobili su oko 2000 kg meda za medeni doručak. Svrha kampanje je potaknuti djecu (kao i šire) na doručak ujutro i za doručak slovenski kruh, med, maslac, mlijeko i jabuku. Svjetski dan pčela, 20. svibnja, rezultat je široke diplomatske kampanje cijele Slovenije.

MEĐUNARODNA TRGOVINA

Vrijednost slovenskog izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda posljednjih je godina iznosila preko 1,5 milijardi eura godišnje. Prema posljednjim podacima za 2020. godinu, struktura izvoza bila je sljedeća: najveći udio izvoza, sa 17,7%, ima stoka, meso i mesni proizvodi. Izvoz mlijeka i mliječnih proizvoda čini 11,6 posto. Hrvatska je vrlo važan vanjskotrgovinski partner slovenske poljoprivrede i prehrambene industrije. Slovenija je 2019. treću godinu zaredom u Hrvatsku izvezla najviše vrijednosti (u iznosu od 332,5 milijuna eura), dok je Hrvatska bila druga najvažnija zemlja po uvozu (s vrijednošću uvoza od 338 milijuna eura ).

POLJOPRIVREDNA KOMORA

Kmetijsko gospodarska zbornica Slovenije na posljednjim izborima u rujnu 2020. imala je 104.621 članova fizičkih osoba i 1.671 člana pravnih osoba. KGZS je javnopravna komora, što znači da ju je država uspostavila zakonom, odredila njegovo obvezno članstvo i dodijelila određene ovlasti. Najvažnija javnopravna funkcija je sudjelovanje u postupcima normativne regulacije. Vlada i lokalne zajednice moraju od komore zatražiti mišljenje i stavove prilikom donošenja propisa. Jedino je komora reprezentativni partner Vlade. Komora ima 13 regionalnih jedinica.

Javna poljoprivredna savjetodavna služba (JSKS) djeluje u sklopu KGZS-a, a  u Sektoru za poljoprivredno savjetovanje i u 8 poljoprivrednih i šumarskih zavoda, gdje je oko  315 poljoprivrednih savjetnika. Terenski savjetnici raspoređeni su po cijeloj Sloveniji, tako da im poljoprivrednici imaju lakši pristup. Savjetujuju ih iz svih područja slovenske poljoprivrede, načina uzgoja, mjera zajedničke i slovenske poljoprivredne politike, a aktivni su i na polju suradnje i organizacije poljoprivrednika. Godine 2020. dali su 284.321 osobnih savjeta za 201.824 farmi.

Vijesti

Digitalizacija poljoprivrede: Ključ za podizanje produktivnosti i pokretač budućeg razvoja hrvatske proizvodnje

Autor: Smarter

U Hrvatskoj manje od 10 posto poljoprivrednih proizvođača koristi digitalne sustave upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U razvijenim zemljama taj udio je daleko veći – gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi neke digitalne sustave, a oko 30-tak posto ih se služi informatičkom tehnologijom i vode svoje podatke kroz neke digitalne alate. Hrvatska danas osim brojnih EU fondova, ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju kroz Europski fond Next generation odnosno Nacionalni program oporavka  i otpornosti za korištenje tih sredstava koji osigurava značajna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Za digitalizaciju poljoprivrede u NPOO je  namijenjeno čak 77 milijuna kuna. Kako iskoristiti ova sredstva i podići razinu produktivnosti, predmet je analize konzultantske tvrtke SMARTER.

ANALIZA:

Digitalne tehnologije imaju potencijal značajno unaprijediti poljoprivredu i uvesti revoluciju u proizvodnji i mogu pomoći poljoprivrednicima da rade više precizno, učinkovito i održivo te tako mogu značajno povećati svoju produktivnost. Na temelju digitalnih tehnologija i podataka hrvatski proizvođači mogu poboljšati donošenje odluka, povećati ekološku učinkovitosti, što je danas s aspekta obveze koje proizlaze iz novih EU zelenih politika, od presudnog značaja za poljoprivrednike, ali i za državu koja mora mjeriti sve parametre onečišćenja, koji se moraju smanjiti sukladno Strategiji od Polja do stola, zaključak je nove analize Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Istraživanje, inovacije, izgradnja kapaciteta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, te digitalizacija procesa proizvodnje financiraju se  danas iz brojnih EU fondova i kroz razne inovativne financijske inicijative poput programa Obzor ili Horizont. Hrvatska ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju i kroz  Program oporavka  i otpornosti, koji osigurava značajna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Ukupno je namijenjeno čak 77 milijuna kuna od čega za uspostava digitalnih javnih usluga – 14 milijuna kuna, pametnu poljoprivredu 50 milijuna kuna, te sustave slijedivosti 13 milijuna kuna. Ta sredstava mogu značajno doprinijeti široj upotrebi digitalnih tehnologija u hrvatskoj poljoprivreda.

„Hrvatska u korištenju digitalnih rješenja zaostaje za većinom članica EU. Prema Izvješću o indeksu digitalnog gospodarstva i društva (DESI) 2020., u kategoriji digitalnih javnih usluga Hrvatska zauzima tek 25. mjesto među državama članicama EU-a. Prema procjenama danas u Hrvatskoj  manje od 10 posto poljoprivrednih proizvođača koristi digitalne sustave upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U razvijenim zemljama taj udio je daleko veći – gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi neke digitalne sustave, a oko 30-tak posto ih se služi informatičkom tehnologijom i vode svoje podatke kroz neke alate, primjerice Excel. Tek 30 posto poljoprivrednika razvijenih agro država uopće ne koristi digitalne tehnologije nego se i dalje služi tradicionalnim metodama praćenja podatka o svojoj poljoprivrednoj proizvodnji ili ih uopće ne prati, naglašavaju stručnjaci Smartera.

Naši stručnjaci slažu se da bi kroz sva dostupna sredstva trebalo što prije krenuti u digitalnu transformaciju poljoprivrede što bi  povećalo ekonomsku i ekološku učinkovitost i napredak poljoprivrede. Očekuje se i da bi primjena novih, digitalnih tehnologija, značajno utjecala na održivost okoliša te pomogla poljoprivredi da postane zelenija. Jedan od pozitivnih rezultata bio bi i povećanje konkurentnosti proizvodnje, poboljšanje uvjeta rada,  povećanje transparentnosti duž opskrbnog lanca i drugo. Osim pozitivnih stvari postoje i određene prepreke i ograničavajući čimbenici među kojima valja izdvojiti – ograničen pristup internetu  i digitalnim infrastrukturama, niska svijest o prednostima uvođenja ovih tehnologija kod proizvođača, starosna struktura te smanjena razina vještina farmera, ali i njihova procjena omjer koristi i troškova od uvođenja digitalnih tehnologija, te tradicionalna nesklonost dijeljenju podataka, ističu iz Smartera.

Niska produktivnost u proizvodnji

Hrvatska u odnosu na prosjek EU, zaostaje u primjeni tehnoloških rješenja, što je i jedan od razloga slabije konkurentnosti i niske produktivnosti naše poljoprivrede. Produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi tek 30,5 posto prosjeka EU-a. Sa 6.107 EUR/AWU  u 2019 godini bilo smo na dnu EU čiji je prosjek do 20.120 EUR/AWU. Primjera radi, samo Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489  EUR/AWU. AWU – annual work unit – godišnja radna jedinica ( sati rada po osobi godišnje),  pomoću kojeg se utvrđuje prihod u poljoprivredi po jedinici rada.

 „I ovaj podatka samo potvrđuje kako naša poljoprivreda značajno zaostaje u tehnološkoj opremljenosti i u korištenju digitalnih alata. Dio uzroka niske produktivnosti hrvatskih poljoprivrednika je  i u nedostatku pristupačnih podataka i informacija potrebnih za pametno upravljanje i unaprjeđenje proizvodnje, kao što su pravovremeno planiranje aktivnosti, korištenje održivih agrotehničkih praksi te osiguranje sljedivosti i povećanja kvalitete poljoprivrednih proizvoda radi povećanja prihoda.  Ažurne, strukturirane informacije direktno s polja i farmi omogućavaju ispravno donošenje odluka s ciljem ostvarivanja efikasne, profitabilne, održive poljoprivredne proizvodnje. Te tehnologije ali i znanja danas nisu široku dostupne hrvatskim poljoprivrednicima, naglašavaju u Smarteru.

Tehnologije, kao što su umjetna inteligencija , robotika, Internet,  5G mreža,blockchain i superračunala imaju potencijal učiniti poljoprivredu učinkovitijom, održivom i daleko konkurentnijom nego što je to danas.

 „Ako u doba modernih tehnologija nećemo mjeriti i pratiti koliko se upotrebljava gnojiva, pesticida, antibiotika, te koliko se proizvodi organski na svakom poljoprivrednom gospodarstvu nećemo biti u mogućnosti niti pratiti naše obveza, sukladne EU zelenim ciljevima. Digitalizacija posao proizvodnje hrane čini privlačnijim mlađim generacijama, a nove tehnologije imaju potencijal ponuditi potrošačima veću transparentnost kako se proizvodi hrana. Osim poljoprivrede, digitalne tehnologije su i ključ da ruralne zajednice budu privlačnije za život mladim ljudima smanjujući probleme udaljenosti od velikih gradskih središta, ističe se u analizi.

Pandemija je i u poljoprivredi utjecala na primjenu novih tehnoloških rješenja  te se veliki broj poljoprivrednika organizirao i ponudio svoje proizvode potrošačima putem vlastitih digitalnih platformi. Mnogi su se odlučili na plasman proizvoda kroz digitalne platforme uz vlastitu dostavu proizvoda kupcima, no istraživanja su pokazala da je glavni nedostatak takvog trženja proizvoda nedovoljno iskustvo u korištenju digitalnih alata zbog čega im takvi poslovi uzimaju dosta vremena. Naša je procjena da je za poljoprivredne proizvođače ipak značajnije koristiti digitalne alate u samoj proizvodnji te za jačanje produktivnosti, predviđanje rizika, praćenje slijedivosti. U tom dijelu bi digitalizacija bila daleko potrebnija.

„Digitalizacija je u Hrvatskoj u najvećoj mjeri prisutna u velikim sustavima, jakim tvrtkama te kod mladih proizvođača koji kontinuirano uvode nove, pa i digitalne tehnologije te kroz njih postižu europske rezultate u prinosima i produktivnosti rada. Ipak najvećem dijelu poljoprivrednika i dalje su potrebne nove tehnologije i inovacije kako bi lakše upravljali aplikacijama na traktorima i opremi za prskanje, senzorima, dronovima i pametnim mjerenjima. Potreban nam je  koncept upravljanja poljoprivredom koji se temelji na promatranju, mjerenju i traženju odgovora na različite promjene na poljima,  te na potrebe koje se dešavaju kod usjeva i životinja, kao i alati za rano otkrivanje promjena na usjevima ili bolesti kod životinja.

Nacionalna informatička platforma – rješenje za bolju digitalizaciju poljoprivrede

Digitalna poljoprivreda danas najviše ovisi o masovnom prikupljanju poljoprivrednih podataka od strane poljoprivrednika, traktora, senzora putem aplikacija, dronova i satelita, kao i podatke koje prikuplja ministarstvo ili savjetodavne službe.  Zauzvrat, digitalne platforme daju savjete, preporuke, kontrolu pa čak i detaljne upute  za cjelokupno upravljanje farmom. Hrvatskim poljoprivrednicima, kojima kritično nedostaje radna snaga, biti u budućnosti će sve interesantnije korištenje roboti za mužnju krava ili npr. roboti za branje  voća ili povrća.

„Za potpuno i efikasno korištenje digitalnih alata najveća je prepreka što su hrvatski poljoprivrednici uglavnom starije životne dobi te su slabo educirani i informatički pismeni. Značajnije korištenje digitalizacije ovisi i o snažnoj podršci Savjetodavnih službi i bržoj generacijskoj obnovi u poljoprivredi. Kao i sve suvremene tehnologije i  digitalne tehnologije su skupe i često nepristupačne širom krugu poljoprivrednika, zbog čega je potrebno olakšati financiranje nabave takvih rješenja. Ono što je ključno je imati sustave koji su kompatibilni ,mogu se lako koristiti,  te da se omogući maksimalno  pristup i korištenje svih dostupnih javnih podataka, ističe se u analizi.

Najučinkovitije rješenje bilo bi da se za sve poljoprivredne proizvođače, bez obzir na veličinu, omogući korištenje jedinstvene Nacionalne informatičke platforme, preko koje ćese osigurati uvođenje digitalnog upravljanja proizvodnjom. Tako bi se osigurala primjena i kontrola postizanja ciljeva strategije „Od polja do stola“. Takva platforma za upravljanje procesima u poljoprivrednoj proizvodnji osiguravala bi otvoreni pristup svakom poljoprivredniku, uz mogućnost korištenja postojećih, komercijalnih sustava, koje neki od njih već posjeduju i koriste, ali bi kao jedinstveno sučelje konsolidirala osnovne podatke. Uz to omogućila bi i Ministarstvu poljoprivrede uvid, planiranje i praćenje proizvodnje, odnosno kontrolu na razini države, dok bi poljoprivrednim proizvođačima osigurala usporedbu s najboljima praksama u njihovom sektoru.

„Korištenje jedinstvene digitalne platforme osiguralo bi stvaranje realne slike o rezultatima poljoprivredne proizvodnje, što bi, uz mogućnost analize uzroka, bio jedan od osnovnih alata za donošenje poljoprivrednih politika. Poljoprivrednim proizvođačima, primjena i korištenje digitalizacije, kroz određeno vrijeme, omogućilo bi stvaranje baze podataka za unaprjeđenje ekonomičnosti i proizvodnosti vlastite proizvodnje“, zaključak je stručnjaka Smartera.

Pročitaj više

Vijesti

Zvonimir Širjan novi predsjednik Udruge Baby Beef

Autor: Miroslav Kuskunović

Udruga Baby Beef okuplja oko 330 tovljača junadi, koji čine 90 % sektora tovnog govedarstva RH, održala je u Gudovcu izbornu Skupštinu, na kojoj su članovi za novog Predsjednika izabrali Zvonimira Širjana. On će na toj funkciji zamijeniti dosadašnjeg predsjednika Darka Celovca. Zvonimir Širjan je jedan od najvećih  proizvođača baby beefa u RH. Njegova tvrtka je u europskom vrhu po standardima u tovu junadi. Za Zamjenika  predsjednika Udruge izabran je Toni Raič, doajen i utemeljitelj udruge Baby Beef,  koji je na čelu iste bio u devet mandata. Članovi udruge Baby Beef godišnje uzgoje oko 120.000 junadi i ostvare više od milijardu kuna prihoda. Oko 50 posto proizvodnje izvozi se prodajom žive stoke u zemlje Bliskog Istoka i prodajom velikih količina mesa u Italiju.

Ključni trenutak za stočarstvo

„Posebna mi je čast što ću u idućem četverogodišnjem mandatu voditi udrugu Baby Beef. Vođenje Udruge preuzimam u ključnom trenutku za hrvatsko stočarstvo. U trenutku kada smo suočeni s teškim i neodrživim stanjem u  svim  sektorima stočarske proizvodnje, a kao posljedica globalne krize uzrokovane pandemijom Covid-19 i nezapamćenim poremećajem na tržištu hrane za stoku,  što nam stvara ogromne troškove. Zbog rasta cijene stočne hrane i žitarica s jedne strane, a stagnacije cijena mesa koje su na povijesno niskom nivou, s druge strane, više ne možemo biti konkurentni niti održavati sadašnju razinu proizvodnje. Naši proizvođači ne mogu konkurirati mesu iz uvoza, koje u Hrvatsku ulazi po cijenama koje su ispod proizvođačkih. Zbog visoke cijene stočne hrane, stočari gube četiri do pet kuna po kilogramu mesa,“, izjavio je u svom nastupnom obraćanju Zvonimir Širjan, novi Predsjednik Udruge Baby Beef.   

Cilj Udruge je  dalje nastaviti snažno brendirati  hrvatsku junetinu i u znatno većoj mjeri  ju plasirati na police domaćih trgovina, restorana i hotela.  Dodao je,  kako Udruga očekuje da se kroz snažnije označavanje proizvoda, potrošačima omogući pristup kvalitetnijim domaćim proizvodima  od mesa i na taj način omogući  da proizvođači za kvalitetnije  proizvode postignu višu cijenu koje će pomoći sektoru da opstane. U svom programu predviđa ulaganje velikih napora Udruge u otvaranju novih tržišta veće platežne moći, poput turskog, izraelskog, alžirskog.

Ogromne štete

Predsjednik Udruge Baby Beef Zvonimir Širjan ističe,  kako se razmjeri šteta u stočarstvu, a prema procjenama znanstvene struke, ove godine kreću od 1,5 do 2 milijarde kuna. Iako je Ministarstvo poljoprivrede aktiviralo određene mjere i alate pomoći, to za sada nije dovoljno. Zbog toga se sa razine Udruge, a od nadležnih tijela,  traži snažnija kontrola obilježavanja i deklariranja domaćih poljoprivrednih proizvoda na policama trgovina, kako bi oni bili vidljiviji u odnosu na stranu robu upitne kakvoće i porijekla, koja uz to, dolazi po dampinškim cijenama. Kao jednu od mjera za osiguranje dugoročno samoodržive stočarske proizvodnje, Udruga će tražiti od nadležnih i  promjenu kriterija  natječaja za dodjeljivanje statusa povlaštenih proizvođača energije iz obnovljivih izvora, kako bi što više proizvođača dobilo mogućnosti dodatnih izvora prihoda i smanjilo svoje troškove, a sve prema uzancama kako su to činile razvijene zemlje EU.  Među ključnim mjerama za hrvatsko stočarstvo, Širjan vidi u rješavanju pitanja dodjele državnog poljoprivrednog zemljišta onim proizvođačima koji ostvaruju višu dodanu vrijednost svojim proizvodima. Podržava i nastavak poticanja kapitalnih investicija kroz mjere ruralnog razvoja s ciljem osiguravanja kvalitetnije infrastrukture hrvatskih poljoprivrednih proizvođača   ( izgradnju skladišta za žitarice i razvoj kapaciteta za preradu vlastitih proizvoda).   

Vlastiti brend

Udruga Baby Beef je tijekom 2018. pokrenula plasman svog brenda ˝Hrvatska junetina udruge Baby Beef˝. U samim počecima, prodaja  mesa pod brandom u trgovačkim lancima i mesnicama, rasla je po dvoznamenkastim stopama. Takav razvoj događaja u Udruzi su tada vidjeli kao potvrdu da hrvatski potrošači žele kvalitetne domaće proizvode. Na taj način je  domaća junetina već  u prvoj godini, ušla u sedam velikih trgovačkih lanaca na hrvatskom tržištu. Rezultati su to koji dokazuju kako smo na pravom putu. Hrvatska junetina iznimno se  cijeni na vanjskim tržištima, primjerice u Italiji, pa u izvoz odlazi oko 50 posto junadi Udruge. Udruga će u budućnosti od nadležnih tražiti i jačanje  aktivnosti gospodarske diplomacije i  raditi na olakšavanju administrativnih prepreka za izvoz na nova tržišta.

No, prvenstveno nam je  stalo  do hrvatskog tržišta i do naših potrošača. Smatram da nam je potrebna jaka marketinška kampanja i infrastrukturna podrška države, kako bi  sa znakom „Meso hrvatskih farmi“, kroz kratke lance opskrbe naši potrošači na policama imali domaće meso.   

Novi predsjednik Udruge Baby Beef naglašava kako je godina pred nama (2022) od izuzetne važnosti za hrvatsku poljoprivredu, posebice stočarstvo,  budući  se u njoj moraju usvojiti Strateški planovi za novu Zajedničku poljoprivrednu politiku EU. Hrvatskom stočarstvu je potrebna dugoročna i stabilna poljoprivredna politika koja će otkloniti greške koje smo činili u prošlim razdobljima. Uz veliku ulogu države u toj misiji , svjesni smo da i sami poljoprivredni proizvođači moraju raditi na sebi i međusobnoj suradnji među sektorima. Svojom obvezom smatramo i davanje obola u nastojanjima da u suradnji s mljekarskim sektorom intenzivno radimo na restrukturiranju osnovnog stada u proizvodnji mlijeka. Cilj nam je pasminski pomiriti  proizvodnju mlijeka i potražnju za goveđim mesom. To ćemo nastojati  zajedničkim naporima prilagoditi tržištu. Isto tako,  potrebno je i kroz EU fondove intenzivnije kapitalno potaknuti one koji  mogu i hoće  razvijati i proširivati stočarsku proizvodnju, sve do mnogo višeg stupnja samodostatnosti za RH. Budući želimo razvoj hrvatskog stočarstva bazirati na tovu  teladi iz domaćeg uzgoja, tražimo i veću podršku proizvodnje u sustavu krava-tele na brdskim i planinskim  pašnjacima. Sustav krava-tele su prepoznale brojne zemlje iz kojih hrvatski tovljači danas uvoze telad. Za daljnji razvoj sustava krava-tele potrebno je aktivirati i staviti u funkciju i na raspolaganje stočarima pašnjačke  površine, koje su nažalost zbog nekorištenja obrasle raslinjem i zarasle šumskom vegetacijom. Na žalost , zbog zapuštenosti potrebna su  velika ulaganja kako bi se ponovno dovele svrsi, no to je put koji će ostvariti mnoge benefite po hrvatsko društvo. 

„Novi Zeleni plan i dvije ključne strategije; ˝Od polja do stola˝ i ˝Strategije o bioraznolikosti˝ , pred stočarski sektor stavljaju ogromne izazove i prepreke koje će teško biti provedive bez uvažavanja mišljenja i stavova samih proizvođača. Vjerujemo kako će Ministarstvo poljoprivrede, na vrijeme prepoznati pozitivne efekte intenzivnijih ulaganja u ovaj sektor koji uz nove investicije zahtijeva i novi strateški smjer. Mi smo kao Udruga spremni na raspolaganje Ministarstvu staviti naše znanje, iskustvo u proizvodnji i trženju  na zahtjevnom svjetskom tržištu. Želimo da ovaj sektor u budućnosti postane faktor stabilnosti i razvoja, posebice u ruralnim dijelovima Hrvatske. Zbog toga apeliramo da u Hrvatskoj zavlada atmosfera i retorika ˝zajedničkog cilja˝ od strane svih čimbenika hranidbenog lanca. Samo na taj način ćemo zadržati mladog hrvatskog čovjeka i uvjeriti ga da  svoj životni i poslovni put ostvari kroz stočarsku proizvodnju. Za to mu moramo osigurati uvjete u kojima će moći ostvariti dugoročno samoodrživu proizvodnju koja će mu osigurati uvjete za život kakav je dostojan građanina EU˝, zaključio je novi Predsjednik Udruge Baby beef, g. Zvonimir Širjan.

 

Pročitaj više

Vijesti

Hrvatska s preko 8.000 hektara nasada oraha drži 10% udjela u EU, a tek 0,35% proizvodnje. Gdje smo pogriješili u stihijskoj sadnji oraha?

Autor: Smarter

Poticaji za sadnju oraha postali su sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Odobravanje potpora, za barem minimalne prinose po hektaru, uvedeno je u hrvatski sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nadamo se da će ta promjena uspjeti velike hektare pod orasima ipak staviti u funkciju proizvodnje ove zanimljive, sve više tržene i dohodovne kulture.

Hrvatska proizvodnja oraha u prošloj je godini iznosila tek 448 tona, iako je pod orahom zasijano preko 8.000 hektara. Površine su proteklih godina drastično povećavane, čak i do 30% godišnje, dok je proizvodnja gotovo zanemariva, pa se stručna javnost i građani s pravom pitaju o kakvim se ulaganjima u ovu proizvodnju radi i jesu li opravdane sumnje kako se orah sadio stihijski, bez upliva struke i samo zbog izdašnih potpora, koje je ova proizvodnja imala, posebice kroz ekološki uzgoj, kad su potpore iznosile i preko 1.000 eura po hektaru. Proizvodnja oraha je postala hit u svijetu posljednjih godina, posebice radi sve veće potražnje za orašastim plodovima zbog njihovih nutritivnih vrijednosti. Uslijed velike potražnje došlo je i do ogromnog rasta cijena na svjetskom tržištu.

„U Republici Hrvatskoj je, prema službenim podacima, 2008. godine proizvedeno čak 6.828 tona oraha, a ogroman rast površina nakon ulaska u Europsku Uniju nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutne zasađene površine, Republika Hrvatska čini preko 10% svih površina u Europskoj uniji, jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u Europskoj uniji iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja Europske unije nešto veća od 128.000 tona. Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje, u odnosu na proizvodnju Europske unije, ispada da činimo zanemarivih 0,35% uroda oraha. Ovi podaci su zabrinjavajući i potvrđuju da je sadnja oraha u Republici Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem ogromnih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju. Brine nas što je u međuvremenu došlo do pada proizvodnje drugog voća, pa smo u tradicionalno dobroj proizvodnji jabuka pali ispod 5.000 hektara nasada jabuka. Zabrinjavajuće je to što Republika Hrvatska nema mehanizme kontrole koliko se čega proizvodi, a odobravanja potpora za barem minimalne prinose po hektaru su unesena u naš sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nismo imali i dalje nemamo poljoprivrednu politiku koja bi bila usmjerena na regionalizaciju proizvodnje. Tako danas nasada oraha najviše ima u Osječko-baranjskoj županiji i području oko Zagreba, koji su idealni za proizvodnju drugih dohodovnijih vrsta voća. Ipak, statističke podatke treba držati s rezervom jer se vjerojatno velike količine oraha na tržište plasiraju bez ikakve evidencije, plaćanja poreza kod prodaje na kućnom pragu, tržnicama, sajmovima  i sličnim kanalima prodaje te u proizvodnji likera, ulja i drugih proizvoda, koji su u ekspanziji, a koriste se za osobnu potrošnju i prodaju koja nigdje nije zabilježena.“, ističe se u analizi SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriji.

„Poticaji za sadnju oraha postali su sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Odobravanje potpora, za barem minimalne prinose po hektaru, uvedeno je u hrvatski sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nadamo se da će ta promjena uspjeti sadašnje velike hektare pod orasima ipak staviti, većim dijelom, u funkciju proizvodnje ove zanimljive, sve više tržene i dohodovne kulture“, zaključak je analize.

Dok se u državama s jednom od najvećih svjetskih proizvodnji oraha, SAD-u, proizvodi prosječno 4,77 tona po hektaru obradive površine, u Republici Hrvatskoj je prinos znatno niži. Prema pojedinim stručnim publikacija, susjedna Republika Slovenija je u svjetskom vrhu po  prinosima u proizvodnji oraha. Orah je najraširenija voćna vrsta orašastih plodova u Republici Sloveniji, a tradicionalno raste u svim regijama izuzev planinskih prostora. Površina intenzivnih nasada povećava se u Republici Sloveniji od 1983. godine, a najnoviji podaci govore o tome da zauzimaju nešto manje od 11% ukupne površine intenzivnih voćnjaka. S 475 hektara, orah je na drugom mjestu, odmah iza jabuke, a uz to, Republika Slovenija imajoš 506 hektara ekstenzivnih nasada, koji obuhvaćaju od 50 do100 stabala po hektaru. U voćnjacima i na tzv. seljačkim orasima, koji rastu po cijeloj Republici Sloveniji, susjedna država proizvodi odličnih 5.000 tona oraha u ljusci, što je ipak nedovoljno za njihove domaće potrebe. Preračunato, to je oko pet tona po hektaru. Izuzetno dobre rezultate u proizvodnji ima i susjedna Republika Srbija, koja s upola manjim površinama od Republike Hrvatske, prema njihovim službenim podacima, proizvodi preko 30.000 tona oraha i među većim je proizvođačima u Europi. 

„Uzgoj oraha isplativ je i ima ogromne potencijale na svjetskom tržištu gdje je orah deficitarna roba za kojom postoji, a po svemu sudeći će i dugo postojati, ogromna potražnja. Tako običan orah u ljusci postiže cijenu na svjetskom tržištu od 1,5 eura po kilogramu, a neke vrhunske kvalitetne vrste i do 4,2 eura po kilogramu. Cijena jezgre oraha u Republici Hrvatskoj na veliko u ekološkoj proizvodnji je preko 60 kuna po kilogramu. Posljednjih dana cijene kilograma očišćenog oraha, primjerice, u pojedinim hrvatskim trgovačkim lancima dosežu i do 80 kuna za kilogram. Cijene u maloprodaji rastu kako dolaze zimski dani, kad se više spremaju kolači, počevši već sad, od blagdana Svih svetih, a posebice u vrijeme božićnih blagdana.“, objašnjavaju u SMARTER-u.

Stručnjaci SMARTER-a smatraju kako bi se intenzivnim uzgojem oraha mogao, primjerice, poboljšati standard i kvaliteta života preostalog stanovništva na Baniji i drugim dijelovima Republike Hrvatske u kojima postoje klimatski uvjeti za ovu proizvodnju. U pojedenim krajevima Republike Hrvatske postoje svi bitni preduvjeti za uzgoj oraha, od kvalitete zemljišta, nadmorske visine i klimatskih uvjeta, do odsutnosti zagađenja, što je prilika za stanovništvo da ostvari bolje prihode. Postoji i više načina organizirane proizvodnje oraha, a jedan od savjeta stručnjaka je regionalizacija proizvodnje uz poštivanje mišljenja i znanja agronoma. Primjerice, u pojedinim županijama moguće je napraviti poljoprivredne zone po uzoru na gospodarske zone te da se one vlasnički i infrastrukturno urede za određene vrste poljoprivredne djelatnosti. Takav projekt bi trebao biti dio strategije na državnom nivou, uz uključenje općina i gradova, visokih učilišta, znanstvenih instituta i organizacija. Drugi način bio bi da potencijalni investitori osiguraju 100 do 150 hektara površine za sadnju oraha i dogovore sa stranim otkupljivačima ekološku proizvodnju oraha, a treći da više manjih OPG-ova formiraju zadrugu, okrupne svoju proizvodnju, uz pomoć fondova Europske unije zatvore financijsku konstrukciju cjelokupne investicije te zajedno rade na proizvodnji proizvoda dodane vrijednosti koji postižu veću cijenu. Realizacijom projekta investitori i dalje mogu dobivati poticaje za razvoj poljoprivrede iz fondova Europske unije kroz razne mjere ruralnog razvoja, kao i poticaje jedinica lokalne samouprave, a ova proizvodnja može biti razvijena i kao dodatna djelatnost dijela ruralnog stanovništva koje ima posao, a poljoprivredom se bavi hobistički. 

Orah proizvodi 4.619 proizvođača

Podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pokazuju da je, prema veličini površine koju zauzima, orah druga najviše uzgajana voćna kultura u Republici Hrvatskoj, nakon maslina, a prije lijeske i jabuke. Prošle, 2020. godine orah je u sustavu potpora uzgajalo 4.619 poljoprivrednih gospodarstava na 7.945 hektara. Usporedbe radi, 2015. godine proizvodilo ga je 2.619 poljoprivrednih gospodarstava, na upola manjoj površini, odnosno 3.716 hektara. Svake iduće godine rastao je i broj proizvođača i broj površina pod ovom voćnom kulturom. U 2019. godini proizvedeno je 260 tona oraha, od čega je 196 tona bilo namijenjeno tržištu, a u 2020. godini je proizvedeno 448 tona (354 tone za tržište). Prvih deset proizvođačau Republici Hrvatskoj u 2020. godini uzgajalo jeorah na gotovo tisuću hektara. 

Orah je biljka koja nakon sadnje ne donosi prvi urod barem tri do četiri godine. Stoga na svaku investiciju u podizanje nasada valja čekati i računati na duže razdoblje povrata. Veliki broj proizvođača oraha za ovu se proizvodnju odlučio jer se plod može dugo čuvati, što nije slučaj s drugim voćem. Suhi orah može čekati kupce i dobru cijenu i duže od godinu dana. Održavanje nasada je skupo i treba izdržati financijski, dok ne donese pun urod, a kad do toga dođe nije teško skupljati plodove, jer postoje strojevi koji tresu stabla, pa berba nije komplicirana i skupa. Republika Hrvatska je danas veliki uvoznik orašastog voća, a najveće količine oraha dolaze iz Rumunjske, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Bugarske i drugih zemalja.

Orasi u ljusci i oljušteni uglavnom se kupuju zimi za pripremu kolača, ali ih za svježu potrošnju sve više potrošača kupuje tijekom cijele godine, prvenstveno zbog njihove nutritivne prednosti. Očekuje se da će nastavak ovih trendova zdravih grickalica potaknuti potrošnju u Europskoj uniji u predviđenom razdoblju. Objavljivanje znanstvenih studija i istraživanja s isticanjem kardiovaskularnih prednosti učinilo je orahe vrlo popularnim među potrošačima koji su svjesni važnosti zdravlja.

Stanje u Europskoj uniji i svijetu

U Europskoj uniji je veliki jaz između proizvodnje oraha i uvoza, što pruža izvrsne mogućnosti za izvoznike oraha. U sezoni 2018./19. godine Europska unija je uvezla orah u vrijednosti od 720 milijuna dolara, od čega 50% potječe iz SAD-a. Uvoz iz svijeta nešto je usporio tijekom korona krize, ali se očekuje da će povratiti vrijednost u narednim godinama. Europska unija uvozi razne vrste orašastih plodova za izravnu potrošnju, kao i za daljnju preradu i ponovni izvoz unutar regije u različitim oblicima, kao što su slani, pečeni, prženi i miješani orašasti plodovi.

Svjetska proizvodnja oraha u sezoni 2019./2020. godine iznosila je preko 965.402 tona (na bazi jezgre), što je povećanje za 9% u odnosu na godinu ranije i dosegnula je najveću razinu u prethodnom desetljeću. Primjerice, u sezoni 2009./2010. godine proizvodnja oraha bila je na nešto više od 552.000 tona. Uz rast uroda od 26%,Kina je bila najveći proizvođač te je činila 46% svjetskog udjela, a nakon Kine slijedile su Sjedinjene Američke Države, s 27% svjetskog udjela. U Europskoj uniji najveći proizvođači oraha su Rumunjska, s preko 47.000 tona, te  Francuska, s 36.000 tona u prošloj godini.

Pročitaj više

Popularno