Povežite se sa nama

Vijesti

Formula uspjeha poljske poljoprivrede: Visok obujam proizvodnje, udruživanje, snažna promocija domaćih proizvoda i ogromna iskorištenost EU fondova

Autor: Miroslav Kuskunović

U sklopu projekta „Cap for Us“, Hrvatska poljoprivredna komora održala je u srijedu 26. svibnja  2021. treću on line radionicu na kojoj su predstavnici Poljske prenijeli hrvatskim poljoprivrednicima, predstavnicima resornih institucija, saborskim zastupnicima, te drugim dionicima iz sektora poljoprivrede, svoja iskustva iz uzgoja svinja, mljekarstva, uzgoja ovaca i koza, proizvodnje govedine i teletine. Projektom „CAP for US“ kroz 4 radionice i završnu konferenciju prikazuju se različiti sektori poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Poljske, a projektom se želi ostvariti sinergija različitih dionika; poljoprivrednika, donositelja odluka, agrarnih novinara, studenata, profesora, poljoprivrednih savjetnika i predstavnika udruga. Cilj je razmjena iskustava s drugim državama članicama i primjena novih praksi u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji.

„Cilj  projekta je doprinijeti promjeni negativnog razmišljanja o poljoprivredi i poljoprivrednoj politici, te se upoznati sa pozitivnim primjerima iz prakse uspješnih EU zemalja. Poljska je postala lider u brojnim poljoprivrednim proizvodnjama zahvaljujući snažnoj usmjerenosti na podizanje konkurentnosti i okretanju izvozu što smo i sami svjedoci, jer su brojni njihovi proizvodi prisutni i u Hrvatskoj, posebice meso, jabuke, mlijeko, ali i drugi poljski proizvodi. Poljska ima snažnu i uspješnu poljoprivredu, koju ponajviše karakterizira udruživanje proizvođača čime su značajno podigli razinu konkurentnosti, snažnu su povećali sve ključne proizvodnje i prinose posebice u stočarstvu i voćarstvu. Ono što bi od njih trebali naučiti je i kako biti uspješan u modernizaciji proizvodnje kroz visoku iskorištenost EU fondova, te kako štiti vlastito tržište i snažno promovirati domaće proizvode, u što su uključeni svi dionici i svi zajedno sufinanciraju promociju svoje poljoprivrede i hrane. Izuzetno veliki iskorak su napravili u osvajanju brojnih svjetskih i EU tržišta, a svega toga ne bi bilo da poljski poljoprivrednici uz sebe nemaju snažnu Poljoprivrednu komoru koja je podržana od države i sudjeluje u kreiranju svih politika koje se tiču poljoprivrede, proizvodnje hrane, održavanja ruralnih prostora,” izjavio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović tijekom on line radionice.

Jakopović je naglasio kako poljsko Nacionalno vijeće poljoprivrednih komora (KRIR) utječu na oblikovanje poljoprivredne politike i sudjeluju u njezinoj provedbi. Okuplja vodeća poljoprivredna udruženja i ima izuzetnu snagu, a Komora je financijski snažno podržana od države i samih proizvođača, zbog čega se i sastoji od velikog broj profesionalnih eksperata, stručnjaka koji se bore za interes poljoprivrednika, kako u kreiranju državne poljoprivredne politike, tako i kroz EU institucije u kojima je stajalište Poljske ponekad i od presudne važnosti pri usvajanju pojedinih ključnih odluka. Iz svih dosadašnjim primjera vidjeli smo kako su Poljoprivredne komore, kod europskih države koje su nam slične, prepoznate kao glavna karika u kreiranju politika i podizanju konkurentnosti proizvodnje, kazao je Jakopović.

„Poduzimanje svih aktivnosti za razvoj poljoprivredne i ruralne infrastrukture te poboljšanje agrarne strukture, podizanje kvalifikacija zaposlenih u poljoprivredi, vođenje popisa stručnjaka, oblikovanje i širenje načela etike i poštenog poslovanja, akcija za poboljšanje kvalitete sredstava i opreme koja se koriste u poljoprivrednoj djelatnosti i za poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti u poljoprivredi, samo su neki od naših ključnih poslova u zadnjih 25 godina“, kazao je predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

Wiktor Szmulewicz je kazao kako su i poljski poljoprivrednici, kao i hrvatski u strahu od velikih promjena koje donosi novi ZPP, koji će pred njih staviti sve više strogih zahtjeva i ograničenja. Prema njegovim riječima, uspješni rezultati u poljskoj proizvodnji leže u trudu i radu prvenstveno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava čiji je razvoj započeo završetkom komunističke ere, nakon koje im je država odlučila podijeliti zemlju. OPG-ova je iz godine u godinu bilo sve više, a trenutno zauzimaju više od 70 posto od ukupnog broja gospodarstava u toj zemlji. 

“Imamo sreće da živimo u razvijenom dijelu svijeti u EU, ali ako EU želi i dalje proizvoditi vrhunske proizvode po konkurentnim cijenama, uz visoke standarde dobrobiti životinja ili stroge ekološke standard, svi moram biti svjesni da će takvi proizvodi morati biti skuplji, jer ćemo u suprotnom imati negativni trend propadanja malih poljoprivrednika. Zato je važno osigurati stabilnost dohotka poljoprivrednika i zaštite zajedničkog EU tržište od roba lošije kvalitete i niskih cijena koje dolaze iz cijelog svijeta. Pred nama je jedno izuzetno važno razdoblje i naša Poljoprivredna komora se snažno bori za bolju poziciju poljskog seljaka i proizvođača, kazao je  predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

 Tijekom on radionice predstavljeni su pozitivni primjeri iz tri ključna poljska poljoprivredna sektora – proizvodnje voća (jabuka i bobičastog voća), stočarstva, al i proizvodnje mesa posebice svinjetine i peraradskog mesa u kojem je Poljska lider u EU.  Svoje peradarsko gospodarstvo predstavio je Sigmund Stromski, dok je iskustva i znanja iz svinjogojstva iznio Jerzy Salitra, a Agnieszka Dywan je predstavila Savez voćara Sadowników nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda.

Sigmund Stromski, ekspert za peradarstvo je i sam proizvođača peradi i mesa peradi. Njegova obitelj proizvodi 2,5 milijuna kilograma mesa. Obitelj funkcionira tako da farmu sa 200.000 brojlera vodi on zajedno sa suprugom i 4 sina. Stromski je naglasio kako je Poljska uložila ogromna sredstva u povećanje proizvodnje i maksimalno iskoristila sredstva iz EU fondova, a cijela država i Poljoprivredna komora bili su ključni u informiranju, educiranu i iskorištavanju svih dostupnih EU fondova.

“Nemojte misliti da mi u Poljskoj nemam problema u proizvodnji i prodaji. I kod nas propadaju mali proizvođača i teško se nosimo sa trgovcima i otkupljivačima, ali smo shvatili kako je od izuzetne važnosti da se udružujemo kako bi bili snažniji, da podižemo kvalitetu proizvodnje,  obujam i snižavamo troškove kako bi bili konkuretni na europskom i svjetskom tržištu. Posljednih godina izuzetno puno se ulaže u modernizaciju farmi, dobrobit životinja što je skupa investicija, ali se u konačnici isplati. Stalno se borimo sa tržištem, a zbog korona krize smo imali pad proizvodnje i ogromne viškove jer je potrošnja posebice u turizmu snažno pala”, kazao je Stromski. 

Poljska je jedan od najvećih proizvođača jabuka u Europi, a uspješnost velike proizvodnje i izvoza je jednim dijelom i zbog udruživanja. Agnieszka Dywan predstavnica Saveza voćara Sadowników objasnila je kako je taj savez nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda. 

“Unija voćara Republike Poljske industrijska je organizacija koja je osnovana prije 22 godine na inicijativu desetak voćara iz regije Grójec-Warka, danas poznate kao najveći voćnjak Europe. Odavde potječe 1/3 od 4 milijuna tona jabuka proizvedenih u našoj zemlji. Razlog za uspostavljanje naše organizacije bio je vrlo jednostavan – proizvođači su željeli imati stvaran utjecaj na ono što se događa u industriji. Željeli su da glas uzgajivača ne ostane prigušen među činovničkim strojem u kojem je pojedinac – uzgajivač najmanje važan. To je bila ideja koja vodi naše poslovanje do danas. U početku je naša organizacija uzela ime Mazovijsko udruženje voćara, jer su članovi bili iz ovog područja. Međutim, s vremenom, pod utjecajem sistemskih promjena, problema u industriji uzrokovanih povećanjem proizvodnje uz istodobni nedostatak prodajnih tržišta, nedostatak mogućnosti skladištenja i probleme u odnosima s prerađivačkom industrijom, naša je organizacija proširila svoju djelatnost na cijelu zemlju, promijenivši ime u Udruženje voćara Republike Poljske, kazala je Agnieszka Dywan. Danas imaju približno 4.500 tisuća članova u 28 podružnica.

Naglasila je kako je do embarga, Rusija bila najveće izvozno tržište s milijun i dvjesto tisuća tona jabuka. Nakon zabrane imali su problema s trženjem velikih količina, a sada su voćari našli put prema novim tržištima zahvaljujući zadrugama i promotivnim kampanjama koje su provodili u brojnim zemljama u kojima do tada uopće nisu bili zastupljeni, gdje su promovirali svoje jabuke. Trenutno im je najveći kupac Europska unija od čega 80 posto plasmana ide u Njemačku, a ogromne količine odlaze u Egipat, Alžir, Kinu. 

Među glavnim adutima konkurentnosti voćarstva ističe se dobra organizaciju rada, udruživanje u proizvođačke grupe, visoki prinosi i do 100 tona po ha, te  obrazovani poljoprivrednici  koji se brzo prilagođavaju potrebama tržišta uvođenjem novih sorata. Najveći doprinos nižim cijenama voća donosi moderna mehanizacija koja olakšava posao. Ovaj sektor se posebno izborio da ima i privilegirani položaj u uvozu strane radne snage koja im nedostaje, a koja najviše dolazi iz Ukrajine.

Proizvođač svinja Jerzy Salitra je nakon završenog fakulteta 1995. godine krenuo u proizvodnju svinja sa samo 20 hektara zemlje, a danas ima 400 ha državne zemlje koju je dobio zajedno sa gospodarskim zgradama bivšeg državnog kombinat. Njegovo gospodarstvo ima vlastitu proizvodnju hrane, a istaknuo je kako se poljska proizvodnja svinja svakodnevno bori sa okrutnim i nemilosrdnim tržištem. 

“Problem u proizvodnji mesa je taj što velike tvrtke često ne žele potpisati ugovor o otkupu s malim proizvođačima, a u mesnoj industriji sve rade velike koorporacije. Često se dogodi da stočar započne svoju proizvodnju, a ne zna po kojoj cijeni će biti otkup. Afričke svinjske kuge i pandemije koronavirusa, prošle godine poremetila je proizvodnju i prodaju mesa. Pao je izvoz, a cijena svinjetine u pojedinim regijama bila je manja za 30 posto. Ipak, stanje se poboljšava, što se najviše vidi u potražnji za prascima i njihovom većom otkupnom cijenom, no sve se još odvija s velikom dozom opreza”, kazao je Jerzy Salitra. 

On je istaknuo kako je važno stlano ulagati u nove tehnologije, modernizaciju farmi, dobrobit životinja i eudcirati se. Poljski svinjogojci ne dobivaju poticaje za uzgoj svinja, a ovaj proizvođač nije direktno htio odgovoriti na koji način ostvaruje potpore za dobrobiti životinja. Koliko je važno investirati u moderne tehnologije naveo je kroz primjer šteta koje ima na usjevima od divljih svinja. Naime, uspio je naplatiti štetu tek kada je platio da se dronovima naprave snimke svih polja i utvrde štete i to je bio jedini način da dokaže koliko su one ogromne. Zato planira sve više ulagati u digitalizaciju i modernizaciju proizvodnje jer je to ključ uspjeha.

U sklopu on line radionice održane su posebne tematske fokus grupe, na kojima je zaključeno kako se na  primjeru poljskih poljoprivrednika udruživanje pokazalo kao rješenje za mnoge probleme koje bi bilo potrebno primijeniti i u Hrvatskoj . Stvaranje efikasnih proizvođačkih organizacija radi razmjene mišljenja, dijeljenja mehanizacije, skladišnih prostora i zajedničkog izlaska na tržište važni su za podizanje konkuretnost. Od izuzetne važnosti je promocija poljoprivrednih proizvoda koji su dobar put ka što boljem pozicioniranju domaćeg proizvoda prvo na domaćem tržištu, nakon čega može krenuti u osvajanje stranog. Zanimljivo je da i poljski kao i slovenski proizvođači pristaju na investiranje dijela vlastite zarade u promociju proizvoda.

Proizvodnja krumpira se godinama smanjuje

POLJSKA POLJOPRIVREDA:

Rezultati Popisa poljoprivrede 2020  godine ukazuju na dinamične promjene u poljskoj poljoprivredi. Moguće je uočiti sve veću specijalizaciju farmi s progresivnom koncentracija poljoprivredne proizvodnje. Prevladavajući trend, zabilježen najmanje dva desetljeća, sastoji se u smanjenju broja poljoprivrednih gospodarstava, dok poljoprivredno područje ostaje na sličnoj razini. Stoga se prosječna površina farme i broj stoke po farmi povećavaju.

Modernizacija farmi napreduje zajedno sa specijalizacijom. Potrebno je naglasiti da je struktura poljskih farmi još uvijek usitnjena i vrlo je značajan postotak malih poljoprivrednih gospodarstava koja ne proizvode za tržište, nego za vlastitu potrošnju.  

Promjene u poljoprivredi rezultat su njezine prilagodbe ekonomskom okruženju, potrošaču, potražnji za određenom kvalitetom poljoprivrednih proizvoda, kao i prilagodba klimi i zaštiti okoliša. Provedba Zajedničke poljoprivredne politike, koja potiče strukturne promjene u poljoprivredi, također je značajno važna jer su iskorištena ogromna sredstva iz EU fondova.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač niza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Površina poljoprivrednog zemljišta u Poljskoj iznosi 15,4 milijuna ha, što čini gotovo 50 posto ukupne površine zemlje. Seosko područje naseljava više od 9 milijuna ljudi. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje razlikuju se u Poljskoj, posebno u usporedbi s poljoprivredom EU-a.

Znatan dio poljoprivrednika primjenjuje tradicionalne metode proizvodnje, gdje su proizvodi samo za vlastitu obitelj. Uzgoj životinja obično se obavlja s malim intenzitetom, što pridonosi zaštiti prirodnog okoliša. Međutim, istodobno je sve više i više velikih tržišno orijentiranih poljoprivrednih gospodarstava, uključujući ona specijalizirana za proizvodnju za izvoz.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač poljoprivrednih kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Najvažniji usjevi su žitarice, od kojih su najveći prinosi raža, pšenice, ječma i zobi. Ostale glavne kulture su krumpir, šećerna repa, krmne kulture, lan, hmelj, duhan i voće. Farme širom Poljske uzgajaju muzne krave, junad, svinje, perad. Stočarska proizvodnja uključuje pretežno mliječne proizvode, proizvode od svinja i peradi. Uzgoj stoke koncentriran je uglavnom u sjeveroistočnoj i središnjoj Poljskoj, dok se većina svinja uzgaja u središnjem i sjevernom dijelu zemlje..

Poljska je važan proizvođač mesa u Europskoj uniji. Posljednjih godina zauzima četvrto mjesto po proizvodnji svinjskog mesa i peradi, a bila je i sedmi najveći proizvođač govedine. Proizvodnja mesa peradi raste iz godine u godinu.

Prema rezultatima Popisa poljoprivrede Poljske iz 2020 godine broj farmi bio je oko  1.31 milijuna i smanjen je za oko  190 tisuća, tj. gotovo 13 % manje nego 2010. Zabilježen je pad broja poljoprivrednih gospodarstava, uz blagi pad poljoprivrednih površina što se odrazila u povećanju prosječne poljoprivredne površine  po farmi za oko  13 posto, odnosno  sa prosječnih 9,8 ha u 2010. na 11,1 ha u 2020. godini.

Struktura farmi se neznatno poboljšala. Udio najmanjih farmi s do 5 hektara poljoprivrednih površina smanjilo se sa 54 % u 2010. na 52,5% u 2020. (za 1,5%), dok je udio farmi s 15 ha i više poljoprivrednih površina povećan sa 13% u 2010. na 15,8% u 2020. (za 2,8%).

Ukupno je poljoprivrednih površina oko 14, 6 milijuna ha. Tijekom proteklih deset godina, od popisa poljoprivrede 2010. površine su smanjene za 200 tisuća ha (za 1,5%).  

Broj stoke na farmama bio je:

Broj goveda iznosi 6,29 milijuna grla što je povećanje za više od 550 tisuća grla (gotovo 10%) u odnosu na 2010.

Svinje – 11,2 milijuna komada što je smanjenje za oko  4 milijuna grla (preko 26%) u usporedbi s rezultatima iz 2010 godine.

U 2020. godini jedna farma koja drži određenu vrstu životinja imala je u prosjeku:

24 grla stoke u odnosu na 11 grla 2010. godine;

133 grla svinja u odnosu na 39 grla 2010. godine.

Navedeni podaci ukazuju na specijalizaciju farmi za uzgoj goveda i svinja, kao i na koncentracija tih životinja na spomenutim farmama.

 

Vijesti

Hoće li Hrvatska ostati bez domaćeg mlijeka?

Sektor stočarstva u Hrvatskoj suočen je sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, koristi značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu, koji su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica korona krize. Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje, a on je u deset godina od 2012. do 2021. godina, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa (7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa), dok udjel stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je  stagnacija.

Pokazuju to podaci iz analize o stanju u sektoru govedarstva, koju je u petak, 1. srpnja 2022. na brifing za novinare u Zagreb, prezentirala konzultantska tvrtka Smarter, specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

„Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka, a izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto i ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto, a 2020. je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji, izjavila je na prezentaciji konzultantica Smartera Zvjezdana Blažić.

Prema njezinim riječima, u zadnjih godinu dana broj farmi je dodatno smanjen za 630 farmi, a smanjenje broja isporučitelja mlijeka utječe i na manju proizvodnju mlijeka. Broj farmi koje isporučuju mlijeko mljekarskoj industriji je od 13.081 isporučitelja iz 2012. godini, pao na 3.768 na kraju 2021. Na životu je od nekadašnjeg broj proizvođača ostalo tek 28 posto farmi, dok 75 posto MPG-ova drži samo 20 posto svih muznih krava. Samo 500-tinjak velikih i modernijih MPG-ova drži jednu trećinu svih krava, dok mali i srednji MPG-ovi bilježe pad po broju i veličini stada. Podaci iz analize pokazuju da se brojno stanje krava u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje od 2006. , uz iznimku jednokratnog povećanja iz 2020. U navedenom razdoblju osobito je izraženo smanjenje broja krava mliječnih i kombiniranih pasmina za čak 48 posto.

„Podatak o značajno većem padu broja farmi od broja mliječnih krava, pokazuje da su opstale veće farme. Na početku ulaska u EU počele su se zatvarati male farme s nekoliko životinja, ali zadnjih godina došlo je do gašenja, ne samo manjih, nego i srednjih farmi. U proteklih deset godina, od 2012. do 2021. godine, broj muznih krava pao je s preko 180.500 na 102.333, što znači da smo izgubili preko 40 posto muznih krava. U 2012. proizvodnja mlijeka bila je 786 milijuna litara mlijeka, au 2021. godini 511 milijuna litara mlijeka. To je ogroman pad proizvodnje od čak 34,9 posto. Od 602 milijuna kg mlijeka u 2012., isporuka mlijeka industriji u prošloj je godini pala na 429 kg, što predstavlja pad od 28,8 posto, kazala je Blažić.

Stručnjaci Smartera ističu kako podatak koji govori da se samo oko 75 posto mlijeka, koje se proizvede isporučuje mljekarskoj industriji, pokazuje kako odnosi u vertikalnom lancu opskrbe nisu do kraja uređeni, a nije kvalitetno riješena ni organizacija otkupa.

Hrvatska u proizvodnji mlijeka ima produktivnost nižu skoro 30 posto u odnosu na prosjek EU i ona također stagnira. U zemljama iz kojih najviše uvozimo mlijeko – Njemačkoj i Mađarskoj proizvodnja se  kreće oko 8.500 kg po kravi, dok je u Hrvatskoj 4.620 kg (manji za 45 posto). Suprotno proizvodnji mlijeka, potrošnja mlijeka raste te se troši preko 900 milijuna kg mlijeka, a razlika između proizvodnje i potrošnje se namiruje iz uvoza. Tako smo u 2021. godini uvezli sve vrste mliječnih proizvoda u količini od 276.512 tona i vrijednosti 255.613.899 eura, a izvoz mliječnih proizvoda iznosio je 94 milijuna eura.

U Smarteru naglašavaju kako sva ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici  bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi zbog čega je potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.

„Prema našem mišljenju za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu. Svakom farmeru potrebno je osigurati od 1,5 do 2 ha po uvjetnom grlu kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda. Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog managementa. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom“, neka sa od rješenja koje je iznijela konzultantica Zvjezdana Blažić.

Iz Smartera predlažu i da se obzirom na veliku koncentraciju preradbenih kapaciteta te dominaciju tri najveće mljekare koje u potpunosti vladaju tržištem, industrija primarnim proizvođačima omogući plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka  na nivou prosjeka EU. U svibnju je cijena sirovog kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bila niža od prosjeka EU za 16,5 posto. Isto tako mljekarsku industriju treba osloboditi maksimalno svih parafiskalnih nameta i PDV na mliječne proizvode, uz uvjet transparentne potpore koje one trebaju pružiti primarnim proizvođačima mlijeka, predlažu stručnjaci Smartera.

„U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica, pri čemu se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora“, zaključila je Zvjezdana Blažić u dijelu prezentacije vezano za proizvodnju mlijeka.

MESNO GOVEDARSTVO

Kada je riječ o proizvodnji mesa stručnjaci Smartera ističu kako je sektor mesnog govedarstva vrlo zahtjevan zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga. Gospodarski je važan jer stvara radna mjesta na ruralnom prostoru zbog geografskih i klimatskih uvjeta povoljnih za uzgoj goveda. Mesno govedarstvo sudjeluje s 10 posto u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi. Broj proizvođača  goveda je također u padu, a uzgojem mesnih goveda se bavi oko 70. 000 PG.

„Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto, dok količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 5,5 posto od 2014. do 2019. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza, a oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija)“ pokazuju podaci iz Smarterove analize. 

U Smarteru napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava tele), dok manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost odnosno imaju nisku bruto maržu.U sustavu govedarske proizvodnje krava -tele proizvođači koji imaju zatvoreni proizvodni i reproduktivni sustav  ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.

„Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kn/govedu (2020. godina) što je smanjene s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava tele) se odobravaju za 50.000 goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50.000, s tim da je potpora po grlu značajno rasla. Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini EU zemalja. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal“, naglasila je Blažić. 

Smarter je Ministarstvu poljoprivrede predložio posebni program „RAZVOJA GOVEDARSKE PROIZVODNJE REPUBLIKE HRVATSKE“koji ima ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov, u svrhu smanjenje uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz. Pilot projekt se predlaže provesti na području Banovine koja ima idealne uvjete za provođenje ovog programa te proizvođače koji mogu biti nositelji i savjetnici u provođenju Programa.

Pročitaj više

Vijesti

Poljoprivreda i proizvodnja hrane ključne sigurnosne politike

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u Republici Hrvatskoj narasle su u svibnju ove godine  u odnosu na isti mjesec 2021. godine za 10,8%, dok su na godišnjoj razini cijene  hrane i bezalkoholnih pića narasle za 15,2 posto. Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa cijena ostvaren je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, za 3,94 postotna boda. Prema analizi usporednih cijena hrane za travanj 2022. godine u odnosu na godinu dana ranije, koje redovito objavljuje Europska komisija, nema nijedna kategorije proizvoda u segmentu hrane i bezalkoholnih pića u Republici Hrvatskoj koja nije zabilježila rast u odnosu na prošlu godinu. Podaci pokazuju da su na godišnjoj razini u Republici Hrvatskoj najviše rasle cijene ulja 27,6%, kruha i proizvoda na bazi žitarica gotovo 19%, zatim mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja 17%, mesa 11,8%, povrća 10,5%, šećera, džemova, konditorskih proizvoda 9,4%, te voća 6,8%.

Građani su sve više zabrinuti kako će uspjeti osigurati osnovne životne potrebe za hranom i energijom kad cijene svaki mjesec sve intenzivnije rastu. Uz već prije izražen strah zbog nesigurnosti opskrbe hranom i mogućim nestašicama energenata, cijela Europska unija se bori s visokom inflacijom, a u takvim uvjetima je pitanje kuca li nam recesija na vrata.

„Za sad većina europskih gospodarstava ne bilježi dva uzastopna kvartala negativnog rasta što bi značilo ulazak u recesiju, no svi pokazatelji i trendovi upućuju na značajno umanjenje gospodarskih aktivnosti koje stvaraju veliki rizik od recesije od početka iduće godine te daljnji rast cijena hrane. Unatoč takvim okolnostima stabilna opskrba hranom u Europskoj uniji još uvijek nije ugrožena, a stvarni rizik je da zbog ranjivosti, zajedno s visokim ulaznim troškovima, može dodatno potaknuti cijene hrane do točke u kojoj one postaju nedostupne za najsiromašnije stanovnike Europske unije. Situacija je vrlo ozbiljna i danas se konačno shvaća da je poljoprivreda i proizvodnja hrane ključna sigurnosna politika, zaključak je analize SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

FoodDrinkEurope, udruženje europske prehrambene industrije upozorava da su zalihe nekih kritičnih sirovina već pri kraju, a cijene naglo rastu. Pozivaju na privremenu fleksibilnost označavanja hrane i smanjivanje službenih kontrola diljem Europske unije, kako bi se tvrtkama pomoglo u suočavanju s brzom promjenom dostupnosti sastojaka. U nekim zemljama od inspekcijskih odjela već je zatraženo da pokažu popustljivost ako se alternativni sastojci odmah ne prikažu na naljepnicama proizvoda. Europska komisija je usvojila privremeni krizni okvir kako bi državama članicama Europske unije omogućila potporu pogođenim poduzećima te je uspostavila stručnu skupinu unutar europskog mehanizma za pripravnost i odgovor na krizu sigurnosti hrane (EFSCM), kao dio svog plana za krizne situacije s hranom.

FoodDrink Europe smatra da europskim tvrtkama za hranu i piće treba staviti na raspolaganje dovoljno energije po pristupačnim cijenama u slučaju nestašice energije za održavanje proizvodnje hrane, kao i ublažavanje regulatornih strogih pravila u označavanju hrane, službenim kontrolama hrane te promjene u carinskim sustavima za neke sirovine kako bi se nadomjestile one koje nedostaju (npr. suncokretovo ulje zamjena s palminim, kokosovim i sl.)

„Korištenje alternativnih sirovina znači promjenu popisa sastojaka na pakiranju, no vrijeme čekanja na novi materijal za pakiranje je nekoliko mjeseci. Promjena i testiranje novog recepta obično traje godinu dana, a sada to mora biti učinjeno u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko tjedana. Preformulacija proizvoda i prilagodba oznake sastojaka povećat će troškove, koji će se vjerojatno prenijeti na potrošače. U raznim sektorima prehrambene industrije ima potrebe za brzim prilagodbama i uvjetima na tržištu, pa je Europska komisija dala preporuke da se u zemljama Europske unije mogu  koristiti  najniže stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na hranu i privremeno dopustiti poljoprivrednicima korištenje područja koja su trebala biti ostavljena za ugar, biološku raznolikost, za proizvodnju hrane i hrane za životinje“, ističu u SMARTER-u.

Iako službenih podataka o proizvodnji, prodaji i narudžbama u sektoru poljoprivrede i hrane tijekom zadnja tri mjeseca još nema dovoljno, za sada je teško procjenjivati i govoriti o padu narudžbi. Uz redovnu opskrbu stanovništva, u Europskoj uniji se pojavila potreba osiguranja hrane za dodatnih nekoliko milijuna izbjeglica iz Ukrajine te stalne humanitarne pomoći koja se šalje u ratom zahvaćena područja.

„Već danas su zalihe nekih kritičnih sirovina koje se koriste u proizvodnji hrane, poput suncokretovog ulja, pri kraju, a cijene naglo rastu. Suočene s rastućim ulaznim troškovima od pandemije COVID-19, nestašica prehrambenih sastojaka i materijala za pakiranje znači da se mnoge europske tvrtke koje proizvode hranu i piće bore za nastavak proizvodnje, uz dodatno pogoršanu situaciju zbog rastućih troškova energije. U tim uvjetima nekoliko manjih i srednjih pa čak i većih prerađivača hrane diljem Europske unije zaustavilo je ili smanjilo svoju proizvodnju“, upozoravaju iz SMARTER-a.

Procjena stručnjaka SMARTER-a je kako je vrlo realna opcija da bi moglo doći do usporavanja poslovnih aktivnosti zbog svih naprijed navedenih poremećaja zbog čega se traže rješenja i predlaže donošenje cijelog niza mjera koje bi u kratkom roku omogućile tvrtkama da nastave proizvodnju. Na razini Europske unije donesen je i privremeni krizni okvir za odobravanje državnih potpora kako bi omogućio nastavak proizvodnje, naročito u malim i srednjim tvrtkama. Uz to se traži otklanjanje logističkih zapreka, uvođenje logističkih zelenih trka za kritične prehrambene proizvode.

„Od poljoprivrede i prehrambene industrije se traži, u uvjetima moguće prehrambene krize, da proizvede hrane što je više moguće, kako bi se nadomjestile isporuke iz Ukrajine i Rusije. Tako se pokušava uključiti što više zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju, zamijeniti usjeve koji su bili namijenjeni ishrani stoke usjevima za ljudsku prehranu, što bi imalo direktan utjecaj na stočarski sektor i industriju mesa. Stalni su pritisci da se provedba dijela zelenih politika, koji se odnose na proizvodnju hrane, odgodi dok traju ovakve okolnosti“, zaključak je analize.

Europska komisija je krajem svibnja usvojila paket potpore u visini 500 milijuna eura kako bi se europskim poljoprivrednicima omogućilo da nastave s proizvodnjom, unatoč enormnom rastu ulaznih troškova. Povećanje cijena energije, gnojiva, hrane za životinje, ambalaže i plaća radnika utječu na gubitke, velike probleme s likvidnošću i novčanim tokovima te posebno pogađaju mala i srednja poduzeća u poljoprivredi i preradi hrane. Ovaj paket pomoći temelji se na mogućnosti da države članice donesu odluke i preusmjere 5% svog proračuna za ruralni razvoj za razdoblje od 2021. do 2022. godine za izravnu potporu dohotku poljoprivrednika. Odabrani poljoprivrednici(obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mala i srednja poduzeća) koji su najviše pogođeni krizom mogli bi dobiti 15.000 eura, a  poduzeća u preradi hrane do 100.000 eura. Uplate se trebaju izvršiti najkasnije do 15. listopada 2023. godine, a države članice moraju donijeti izmjene i dopune svog Programa ruralnog razvoja.

„Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede od početka COVID-19 krize je odobravalo iz državnog proračuna i sredstava Zajedničke poljoprivredne politike razne pakete pomoći gotovo svim poljoprivrednim sektorima. Sad je u najavi i novi paket pomoći sektoru stočarstva s 80 milijuna kuna. Vjerujemo da će se što prije, sukladno paketu pomoći Europske komisije, pripremiti izvanredna potpora za poljoprivrednike i prerađivače koja će se financirati iz Programa ruralnog razvoja. O tome koliko će biti brzi i efikasni ti paketi pomoći prvenstveno sada ovisi jesenska sjetva ozimih kultura, ali i zaustavljanje negativnih trendova u stočarstvu, zaključuju u SMARTER-u.

Pročitaj više

Vijesti

HPK: Bioekonomija stvara 657 milijardi eura dodane vrijednosti u EU

Autor: Miroslav Kuskunović

U Europskoj uniji čak je 17,4 milijuna ljudi zaposleno je u sektorima koji imaju dodir s bioekonomijom, a ukupno bioekonomija stvara oko 657 milijardi eura dodane vrijednost EU gospodarstva. Dodana vrijednost po zaposlenom u biogospodarstvu Hrvatske, prema procjeni iznosi između 18.000 i 20.000 eura po zaposlenom, dok čak 38 posto dodane vrijednosti bioekonomije se ostvari u sektoru proizvodnje hrane, pića i duhana, 32 posto u poljoprivredi, te oko 9 posto u proizvodnja od drva i proizvodnji namještaj. Istaknuto je to na dvodnevnoj radionici „Lanci vrijednosti u bioekonomiji“, koji su u Osijeku zajednički organizirali Osječko- baranjska županija, Hrvatska poljoprivredna komora i Energetski institut Hrvoje Požar.

U mapiranju potencijala rasta kroz tranziciju na kružnu i održivu bioekonomiju, kroz BIOEASTsUP projekt, teritorijalni kapital Panonske Hrvatske se istaknuo kao najperspektivniji, s bazom znanja u Osječko-baranjskoj županiji kao nositelja razvoja zelene tranzicije. Ambicija Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050., daje posebnu priliku poljoprivrednim proizvođačima i industriji kako da se kroz prilagodbu ali i energetsku neovisnost mogu otvoriti brojne mogućnosti našim poljoprivrednim proizvođačima. Iz tog razloga, cilj ove radionice bio je da se prikažu konkretne mogućnosti razvoja bioekonomije kroz kaskadno korištenje biomase, razvoj vrijednosnih lanaca i financiranje u okviru dostupnih fondova kako bi se osnažila konkurentnost poljoprivredne i šumarske proizvodnje.

„Hrvatska bi Vlada uskoro trebala donijeti odluku o početku izrade Strategije biogospodarstva, a njom će se definirati okvirni obuhvat strategije, razdoblje za koje se donosi, a definirati će se i tijela  državne uprave koja će sudjelovati u izradi nacrta Strategije biogospodarstva. Donošenje odluke o osnivanju povjerenstva za izradu Strategije biogospodarstva se očekuje u rujnu ili listopadu“, izjavio je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak.

Strategija bi trebala definirati kako osigurati prehrambenu sigurnost, održivo upravljati prirodnim resursima, smanjiti ovisnost o neobnovljivim resursima, smanjiti utjecaj na klimatske promjene i povećati prilagodbu na klimatske promjene, te povećati konkurentnost EU i stvoriti nova radna mjesta. Tema biogospodarstva obuhvaćena je već sada u RH u strateškim dokumentima iz različitih područja (istraživanja, energetika, klima, poljoprivreda), ali  i kroz lokalne i regionalne inicijative (LAG-ovi, ova radionica), malo i srednje poduzetništvo, istraživački projekti, javno financiranje iz različitih fondova.

„Zbog covid krize, rasta cijena u cijelom lancu proizvodnje hrane te rata u Ukrajini, usmjerenost na korištenje biomase za proizvodnju energije je od izuzetnog značaja za poljoprivredne proizvođače koji na ovaj način mogu povećati svoj dohodak i prihode. Vjerujemo da će i kroz različite EU projekte poljoprivrednicima biti osigurana obilna sredstva ta proizvodnju energije iz biomase te da će imati koriste u budućem razvoju svojih gospodarstava“, kazao je Mato Brlošić član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

„Stručnjaci iz područja bioekonomije se slažu kako su narušeni lanci opskrbe zbog COVID i rata u Ukrajini, kao i rast cijena energenata, rast cijena sirovina i gotovih roba te narušena prehrambena sigurnost čak i u razvijenim zemljama svijeta nešto što otežava razvoj ovog profitabilnog sektora, no ipak vjeruju kako je ovako veliki izazov ujedno i prilika za bioekonomiju“, izjavio je dožupan Osječko-baranjske županije, Josip Miletić.

“Kroz kružnu ekonomiju moguće je povećati prihode i do 100% primarnog proizvoda, te smanjiti rizik ovisnosti o primarnom proizvodu. Klimatske promjene povećavaju rizik prinosa, povećavaju cijenu proizvodnje, a kupci su danas spremni platiti do 29,5% više za proizvod od proizvođača koji se aktivno uključio u održivost i zdravlje planeta. Čak 63% milenijalaca je spremno platiti više za održivi proizvod, dok će 33% milenijalaca izabrati radije održivi proizvod od alternative. Najviše kupaca koji će odabrati radije održivi proizvod dolazi iz: Austrije (42%), Italije (41%), Španjolske (35%), Njemačke (34 posto)”, izjavila je Biljana Kulišić iz EI Hrvoje Požar.

 „Poljoprivredna biomasa je lokalno dostupan i značajan resurs, ali ipak nedovoljno istražen i iskorišten energent. Zelena energetska zadruga (ZEZ) kao partner u AgroBioHeat projektu ima za cilj pokrenuti implementaciju poboljšanih i tržišno spremnih rješenja upotrebe poljoprivredne biomase za grijanje u Europi s partnerima projekta.  Iskorištavanjem energije iz biomase možemo doprinijeti postizanju europskih energetskih i klimatskih ciljeva, i u isto vrijeme promicati ruralni razvoj i kružnu ekonomiju. Prema istraživanju koje smo sproveli na 900 hrvatskih građana u ožujku 2021.g., 70-ak posto ih prepoznaje i pozitivno percipira agrobiomasu kao izvor energije, a dok je ipak svega 4% koristi“, istaknula je  voditeljica projekta Agrobioheat Lucija Nađ iz Zelene energetske zadruge (ZEZ).

Bioekonomija je alat u borbi protiv demografskih promjena. Dunavska regija susreće se s velikim sociološkim promjenama, naročito vezanih uz demografske promjene. Mladi napuštaju ruralna područja zbog boljih mogućnosti zapošljavanja u urbanim sredinama. Za oživljavanje ruralnih područja i aktiviranje potencijala potreban je pristup koji uključuje participativno upravljanje i aktivaciju institucionalnih kapaciteta, kazala je Ana Dijan, Project Manager CROATIAN WOOD CLUSTER. Ona dodaje kako se u tom procesu koncept kružne bioekonomije koristi kao alat koji može poduprijeti regionalni razvoj, odnosno osigurati tranziciju gospodarstva koje je temeljeno na fosilnim gorivima, prema gospodarstvu koje koristi biološke resurse u održivoj proizvodnji. Dugoročni cilj je unaprijediti socio-ekonomski status regija, doprinijeti zaštiti okoliša, klime i resursa, kao i unaprijediti daljnji razvoj ruralnih područja.

Za uspješnost cijelog procesa potrebno je uključiti sve interesne skupine, zainteresiranu javnost, akademsku zajednicu, predstavnike industrije te donositelje odluka koji do rješenja trebaju doći formirajući novi ekosistem koji će zajednički donositi odluke i osmišljavati projekte kroz suradnju ruralnih i urbanih područja te uzimajući u obzir načela kružne bioekonomije, zaključeno je na radionici.

 

Pročitaj više

Popularno