Povežite se sa nama

Vijesti

Formula uspjeha poljske poljoprivrede: Visok obujam proizvodnje, udruživanje, snažna promocija domaćih proizvoda i ogromna iskorištenost EU fondova

Autor: Miroslav Kuskunović

U sklopu projekta „Cap for Us“, Hrvatska poljoprivredna komora održala je u srijedu 26. svibnja  2021. treću on line radionicu na kojoj su predstavnici Poljske prenijeli hrvatskim poljoprivrednicima, predstavnicima resornih institucija, saborskim zastupnicima, te drugim dionicima iz sektora poljoprivrede, svoja iskustva iz uzgoja svinja, mljekarstva, uzgoja ovaca i koza, proizvodnje govedine i teletine. Projektom „CAP for US“ kroz 4 radionice i završnu konferenciju prikazuju se različiti sektori poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Poljske, a projektom se želi ostvariti sinergija različitih dionika; poljoprivrednika, donositelja odluka, agrarnih novinara, studenata, profesora, poljoprivrednih savjetnika i predstavnika udruga. Cilj je razmjena iskustava s drugim državama članicama i primjena novih praksi u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji.

„Cilj  projekta je doprinijeti promjeni negativnog razmišljanja o poljoprivredi i poljoprivrednoj politici, te se upoznati sa pozitivnim primjerima iz prakse uspješnih EU zemalja. Poljska je postala lider u brojnim poljoprivrednim proizvodnjama zahvaljujući snažnoj usmjerenosti na podizanje konkurentnosti i okretanju izvozu što smo i sami svjedoci, jer su brojni njihovi proizvodi prisutni i u Hrvatskoj, posebice meso, jabuke, mlijeko, ali i drugi poljski proizvodi. Poljska ima snažnu i uspješnu poljoprivredu, koju ponajviše karakterizira udruživanje proizvođača čime su značajno podigli razinu konkurentnosti, snažnu su povećali sve ključne proizvodnje i prinose posebice u stočarstvu i voćarstvu. Ono što bi od njih trebali naučiti je i kako biti uspješan u modernizaciji proizvodnje kroz visoku iskorištenost EU fondova, te kako štiti vlastito tržište i snažno promovirati domaće proizvode, u što su uključeni svi dionici i svi zajedno sufinanciraju promociju svoje poljoprivrede i hrane. Izuzetno veliki iskorak su napravili u osvajanju brojnih svjetskih i EU tržišta, a svega toga ne bi bilo da poljski poljoprivrednici uz sebe nemaju snažnu Poljoprivrednu komoru koja je podržana od države i sudjeluje u kreiranju svih politika koje se tiču poljoprivrede, proizvodnje hrane, održavanja ruralnih prostora,” izjavio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović tijekom on line radionice.

Jakopović je naglasio kako poljsko Nacionalno vijeće poljoprivrednih komora (KRIR) utječu na oblikovanje poljoprivredne politike i sudjeluju u njezinoj provedbi. Okuplja vodeća poljoprivredna udruženja i ima izuzetnu snagu, a Komora je financijski snažno podržana od države i samih proizvođača, zbog čega se i sastoji od velikog broj profesionalnih eksperata, stručnjaka koji se bore za interes poljoprivrednika, kako u kreiranju državne poljoprivredne politike, tako i kroz EU institucije u kojima je stajalište Poljske ponekad i od presudne važnosti pri usvajanju pojedinih ključnih odluka. Iz svih dosadašnjim primjera vidjeli smo kako su Poljoprivredne komore, kod europskih države koje su nam slične, prepoznate kao glavna karika u kreiranju politika i podizanju konkurentnosti proizvodnje, kazao je Jakopović.

„Poduzimanje svih aktivnosti za razvoj poljoprivredne i ruralne infrastrukture te poboljšanje agrarne strukture, podizanje kvalifikacija zaposlenih u poljoprivredi, vođenje popisa stručnjaka, oblikovanje i širenje načela etike i poštenog poslovanja, akcija za poboljšanje kvalitete sredstava i opreme koja se koriste u poljoprivrednoj djelatnosti i za poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti u poljoprivredi, samo su neki od naših ključnih poslova u zadnjih 25 godina“, kazao je predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

Wiktor Szmulewicz je kazao kako su i poljski poljoprivrednici, kao i hrvatski u strahu od velikih promjena koje donosi novi ZPP, koji će pred njih staviti sve više strogih zahtjeva i ograničenja. Prema njegovim riječima, uspješni rezultati u poljskoj proizvodnji leže u trudu i radu prvenstveno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava čiji je razvoj započeo završetkom komunističke ere, nakon koje im je država odlučila podijeliti zemlju. OPG-ova je iz godine u godinu bilo sve više, a trenutno zauzimaju više od 70 posto od ukupnog broja gospodarstava u toj zemlji. 

“Imamo sreće da živimo u razvijenom dijelu svijeti u EU, ali ako EU želi i dalje proizvoditi vrhunske proizvode po konkurentnim cijenama, uz visoke standarde dobrobiti životinja ili stroge ekološke standard, svi moram biti svjesni da će takvi proizvodi morati biti skuplji, jer ćemo u suprotnom imati negativni trend propadanja malih poljoprivrednika. Zato je važno osigurati stabilnost dohotka poljoprivrednika i zaštite zajedničkog EU tržište od roba lošije kvalitete i niskih cijena koje dolaze iz cijelog svijeta. Pred nama je jedno izuzetno važno razdoblje i naša Poljoprivredna komora se snažno bori za bolju poziciju poljskog seljaka i proizvođača, kazao je  predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

 Tijekom on radionice predstavljeni su pozitivni primjeri iz tri ključna poljska poljoprivredna sektora – proizvodnje voća (jabuka i bobičastog voća), stočarstva, al i proizvodnje mesa posebice svinjetine i peraradskog mesa u kojem je Poljska lider u EU.  Svoje peradarsko gospodarstvo predstavio je Sigmund Stromski, dok je iskustva i znanja iz svinjogojstva iznio Jerzy Salitra, a Agnieszka Dywan je predstavila Savez voćara Sadowników nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda.

Sigmund Stromski, ekspert za peradarstvo je i sam proizvođača peradi i mesa peradi. Njegova obitelj proizvodi 2,5 milijuna kilograma mesa. Obitelj funkcionira tako da farmu sa 200.000 brojlera vodi on zajedno sa suprugom i 4 sina. Stromski je naglasio kako je Poljska uložila ogromna sredstva u povećanje proizvodnje i maksimalno iskoristila sredstva iz EU fondova, a cijela država i Poljoprivredna komora bili su ključni u informiranju, educiranu i iskorištavanju svih dostupnih EU fondova.

“Nemojte misliti da mi u Poljskoj nemam problema u proizvodnji i prodaji. I kod nas propadaju mali proizvođača i teško se nosimo sa trgovcima i otkupljivačima, ali smo shvatili kako je od izuzetne važnosti da se udružujemo kako bi bili snažniji, da podižemo kvalitetu proizvodnje,  obujam i snižavamo troškove kako bi bili konkuretni na europskom i svjetskom tržištu. Posljednih godina izuzetno puno se ulaže u modernizaciju farmi, dobrobit životinja što je skupa investicija, ali se u konačnici isplati. Stalno se borimo sa tržištem, a zbog korona krize smo imali pad proizvodnje i ogromne viškove jer je potrošnja posebice u turizmu snažno pala”, kazao je Stromski. 

Poljska je jedan od najvećih proizvođača jabuka u Europi, a uspješnost velike proizvodnje i izvoza je jednim dijelom i zbog udruživanja. Agnieszka Dywan predstavnica Saveza voćara Sadowników objasnila je kako je taj savez nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda. 

“Unija voćara Republike Poljske industrijska je organizacija koja je osnovana prije 22 godine na inicijativu desetak voćara iz regije Grójec-Warka, danas poznate kao najveći voćnjak Europe. Odavde potječe 1/3 od 4 milijuna tona jabuka proizvedenih u našoj zemlji. Razlog za uspostavljanje naše organizacije bio je vrlo jednostavan – proizvođači su željeli imati stvaran utjecaj na ono što se događa u industriji. Željeli su da glas uzgajivača ne ostane prigušen među činovničkim strojem u kojem je pojedinac – uzgajivač najmanje važan. To je bila ideja koja vodi naše poslovanje do danas. U početku je naša organizacija uzela ime Mazovijsko udruženje voćara, jer su članovi bili iz ovog područja. Međutim, s vremenom, pod utjecajem sistemskih promjena, problema u industriji uzrokovanih povećanjem proizvodnje uz istodobni nedostatak prodajnih tržišta, nedostatak mogućnosti skladištenja i probleme u odnosima s prerađivačkom industrijom, naša je organizacija proširila svoju djelatnost na cijelu zemlju, promijenivši ime u Udruženje voćara Republike Poljske, kazala je Agnieszka Dywan. Danas imaju približno 4.500 tisuća članova u 28 podružnica.

Naglasila je kako je do embarga, Rusija bila najveće izvozno tržište s milijun i dvjesto tisuća tona jabuka. Nakon zabrane imali su problema s trženjem velikih količina, a sada su voćari našli put prema novim tržištima zahvaljujući zadrugama i promotivnim kampanjama koje su provodili u brojnim zemljama u kojima do tada uopće nisu bili zastupljeni, gdje su promovirali svoje jabuke. Trenutno im je najveći kupac Europska unija od čega 80 posto plasmana ide u Njemačku, a ogromne količine odlaze u Egipat, Alžir, Kinu. 

Među glavnim adutima konkurentnosti voćarstva ističe se dobra organizaciju rada, udruživanje u proizvođačke grupe, visoki prinosi i do 100 tona po ha, te  obrazovani poljoprivrednici  koji se brzo prilagođavaju potrebama tržišta uvođenjem novih sorata. Najveći doprinos nižim cijenama voća donosi moderna mehanizacija koja olakšava posao. Ovaj sektor se posebno izborio da ima i privilegirani položaj u uvozu strane radne snage koja im nedostaje, a koja najviše dolazi iz Ukrajine.

Proizvođač svinja Jerzy Salitra je nakon završenog fakulteta 1995. godine krenuo u proizvodnju svinja sa samo 20 hektara zemlje, a danas ima 400 ha državne zemlje koju je dobio zajedno sa gospodarskim zgradama bivšeg državnog kombinat. Njegovo gospodarstvo ima vlastitu proizvodnju hrane, a istaknuo je kako se poljska proizvodnja svinja svakodnevno bori sa okrutnim i nemilosrdnim tržištem. 

“Problem u proizvodnji mesa je taj što velike tvrtke često ne žele potpisati ugovor o otkupu s malim proizvođačima, a u mesnoj industriji sve rade velike koorporacije. Često se dogodi da stočar započne svoju proizvodnju, a ne zna po kojoj cijeni će biti otkup. Afričke svinjske kuge i pandemije koronavirusa, prošle godine poremetila je proizvodnju i prodaju mesa. Pao je izvoz, a cijena svinjetine u pojedinim regijama bila je manja za 30 posto. Ipak, stanje se poboljšava, što se najviše vidi u potražnji za prascima i njihovom većom otkupnom cijenom, no sve se još odvija s velikom dozom opreza”, kazao je Jerzy Salitra. 

On je istaknuo kako je važno stlano ulagati u nove tehnologije, modernizaciju farmi, dobrobit životinja i eudcirati se. Poljski svinjogojci ne dobivaju poticaje za uzgoj svinja, a ovaj proizvođač nije direktno htio odgovoriti na koji način ostvaruje potpore za dobrobiti životinja. Koliko je važno investirati u moderne tehnologije naveo je kroz primjer šteta koje ima na usjevima od divljih svinja. Naime, uspio je naplatiti štetu tek kada je platio da se dronovima naprave snimke svih polja i utvrde štete i to je bio jedini način da dokaže koliko su one ogromne. Zato planira sve više ulagati u digitalizaciju i modernizaciju proizvodnje jer je to ključ uspjeha.

U sklopu on line radionice održane su posebne tematske fokus grupe, na kojima je zaključeno kako se na  primjeru poljskih poljoprivrednika udruživanje pokazalo kao rješenje za mnoge probleme koje bi bilo potrebno primijeniti i u Hrvatskoj . Stvaranje efikasnih proizvođačkih organizacija radi razmjene mišljenja, dijeljenja mehanizacije, skladišnih prostora i zajedničkog izlaska na tržište važni su za podizanje konkuretnost. Od izuzetne važnosti je promocija poljoprivrednih proizvoda koji su dobar put ka što boljem pozicioniranju domaćeg proizvoda prvo na domaćem tržištu, nakon čega može krenuti u osvajanje stranog. Zanimljivo je da i poljski kao i slovenski proizvođači pristaju na investiranje dijela vlastite zarade u promociju proizvoda.

Proizvodnja krumpira se godinama smanjuje

POLJSKA POLJOPRIVREDA:

Rezultati Popisa poljoprivrede 2020  godine ukazuju na dinamične promjene u poljskoj poljoprivredi. Moguće je uočiti sve veću specijalizaciju farmi s progresivnom koncentracija poljoprivredne proizvodnje. Prevladavajući trend, zabilježen najmanje dva desetljeća, sastoji se u smanjenju broja poljoprivrednih gospodarstava, dok poljoprivredno područje ostaje na sličnoj razini. Stoga se prosječna površina farme i broj stoke po farmi povećavaju.

Modernizacija farmi napreduje zajedno sa specijalizacijom. Potrebno je naglasiti da je struktura poljskih farmi još uvijek usitnjena i vrlo je značajan postotak malih poljoprivrednih gospodarstava koja ne proizvode za tržište, nego za vlastitu potrošnju.  

Promjene u poljoprivredi rezultat su njezine prilagodbe ekonomskom okruženju, potrošaču, potražnji za određenom kvalitetom poljoprivrednih proizvoda, kao i prilagodba klimi i zaštiti okoliša. Provedba Zajedničke poljoprivredne politike, koja potiče strukturne promjene u poljoprivredi, također je značajno važna jer su iskorištena ogromna sredstva iz EU fondova.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač niza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Površina poljoprivrednog zemljišta u Poljskoj iznosi 15,4 milijuna ha, što čini gotovo 50 posto ukupne površine zemlje. Seosko područje naseljava više od 9 milijuna ljudi. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje razlikuju se u Poljskoj, posebno u usporedbi s poljoprivredom EU-a.

Znatan dio poljoprivrednika primjenjuje tradicionalne metode proizvodnje, gdje su proizvodi samo za vlastitu obitelj. Uzgoj životinja obično se obavlja s malim intenzitetom, što pridonosi zaštiti prirodnog okoliša. Međutim, istodobno je sve više i više velikih tržišno orijentiranih poljoprivrednih gospodarstava, uključujući ona specijalizirana za proizvodnju za izvoz.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač poljoprivrednih kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Najvažniji usjevi su žitarice, od kojih su najveći prinosi raža, pšenice, ječma i zobi. Ostale glavne kulture su krumpir, šećerna repa, krmne kulture, lan, hmelj, duhan i voće. Farme širom Poljske uzgajaju muzne krave, junad, svinje, perad. Stočarska proizvodnja uključuje pretežno mliječne proizvode, proizvode od svinja i peradi. Uzgoj stoke koncentriran je uglavnom u sjeveroistočnoj i središnjoj Poljskoj, dok se većina svinja uzgaja u središnjem i sjevernom dijelu zemlje..

Poljska je važan proizvođač mesa u Europskoj uniji. Posljednjih godina zauzima četvrto mjesto po proizvodnji svinjskog mesa i peradi, a bila je i sedmi najveći proizvođač govedine. Proizvodnja mesa peradi raste iz godine u godinu.

Prema rezultatima Popisa poljoprivrede Poljske iz 2020 godine broj farmi bio je oko  1.31 milijuna i smanjen je za oko  190 tisuća, tj. gotovo 13 % manje nego 2010. Zabilježen je pad broja poljoprivrednih gospodarstava, uz blagi pad poljoprivrednih površina što se odrazila u povećanju prosječne poljoprivredne površine  po farmi za oko  13 posto, odnosno  sa prosječnih 9,8 ha u 2010. na 11,1 ha u 2020. godini.

Struktura farmi se neznatno poboljšala. Udio najmanjih farmi s do 5 hektara poljoprivrednih površina smanjilo se sa 54 % u 2010. na 52,5% u 2020. (za 1,5%), dok je udio farmi s 15 ha i više poljoprivrednih površina povećan sa 13% u 2010. na 15,8% u 2020. (za 2,8%).

Ukupno je poljoprivrednih površina oko 14, 6 milijuna ha. Tijekom proteklih deset godina, od popisa poljoprivrede 2010. površine su smanjene za 200 tisuća ha (za 1,5%).  

Broj stoke na farmama bio je:

Broj goveda iznosi 6,29 milijuna grla što je povećanje za više od 550 tisuća grla (gotovo 10%) u odnosu na 2010.

Svinje – 11,2 milijuna komada što je smanjenje za oko  4 milijuna grla (preko 26%) u usporedbi s rezultatima iz 2010 godine.

U 2020. godini jedna farma koja drži određenu vrstu životinja imala je u prosjeku:

24 grla stoke u odnosu na 11 grla 2010. godine;

133 grla svinja u odnosu na 39 grla 2010. godine.

Navedeni podaci ukazuju na specijalizaciju farmi za uzgoj goveda i svinja, kao i na koncentracija tih životinja na spomenutim farmama.

 

Vijesti

Digitalizacija poljoprivrede: Ključ za podizanje produktivnosti i pokretač budućeg razvoja hrvatske proizvodnje

Autor: Smarter

U Hrvatskoj manje od 10 posto poljoprivrednih proizvođača koristi digitalne sustave upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U razvijenim zemljama taj udio je daleko veći – gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi neke digitalne sustave, a oko 30-tak posto ih se služi informatičkom tehnologijom i vode svoje podatke kroz neke digitalne alate. Hrvatska danas osim brojnih EU fondova, ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju kroz Europski fond Next generation odnosno Nacionalni program oporavka  i otpornosti za korištenje tih sredstava koji osigurava značajna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Za digitalizaciju poljoprivrede u NPOO je  namijenjeno čak 77 milijuna kuna. Kako iskoristiti ova sredstva i podići razinu produktivnosti, predmet je analize konzultantske tvrtke SMARTER.

ANALIZA:

Digitalne tehnologije imaju potencijal značajno unaprijediti poljoprivredu i uvesti revoluciju u proizvodnji i mogu pomoći poljoprivrednicima da rade više precizno, učinkovito i održivo te tako mogu značajno povećati svoju produktivnost. Na temelju digitalnih tehnologija i podataka hrvatski proizvođači mogu poboljšati donošenje odluka, povećati ekološku učinkovitosti, što je danas s aspekta obveze koje proizlaze iz novih EU zelenih politika, od presudnog značaja za poljoprivrednike, ali i za državu koja mora mjeriti sve parametre onečišćenja, koji se moraju smanjiti sukladno Strategiji od Polja do stola, zaključak je nove analize Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Istraživanje, inovacije, izgradnja kapaciteta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, te digitalizacija procesa proizvodnje financiraju se  danas iz brojnih EU fondova i kroz razne inovativne financijske inicijative poput programa Obzor ili Horizont. Hrvatska ima mogućnosti ulaganja u digitalizaciju i kroz  Program oporavka  i otpornosti, koji osigurava značajna sredstava za digitalnu transformaciju poljoprivrede. Ukupno je namijenjeno čak 77 milijuna kuna od čega za uspostava digitalnih javnih usluga – 14 milijuna kuna, pametnu poljoprivredu 50 milijuna kuna, te sustave slijedivosti 13 milijuna kuna. Ta sredstava mogu značajno doprinijeti široj upotrebi digitalnih tehnologija u hrvatskoj poljoprivreda.

„Hrvatska u korištenju digitalnih rješenja zaostaje za većinom članica EU. Prema Izvješću o indeksu digitalnog gospodarstva i društva (DESI) 2020., u kategoriji digitalnih javnih usluga Hrvatska zauzima tek 25. mjesto među državama članicama EU-a. Prema procjenama danas u Hrvatskoj  manje od 10 posto poljoprivrednih proizvođača koristi digitalne sustave upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom. U razvijenim zemljama taj udio je daleko veći – gotovo 40 posto poljoprivrednih proizvođača koristi neke digitalne sustave, a oko 30-tak posto ih se služi informatičkom tehnologijom i vode svoje podatke kroz neke alate, primjerice Excel. Tek 30 posto poljoprivrednika razvijenih agro država uopće ne koristi digitalne tehnologije nego se i dalje služi tradicionalnim metodama praćenja podatka o svojoj poljoprivrednoj proizvodnji ili ih uopće ne prati, naglašavaju stručnjaci Smartera.

Naši stručnjaci slažu se da bi kroz sva dostupna sredstva trebalo što prije krenuti u digitalnu transformaciju poljoprivrede što bi  povećalo ekonomsku i ekološku učinkovitost i napredak poljoprivrede. Očekuje se i da bi primjena novih, digitalnih tehnologija, značajno utjecala na održivost okoliša te pomogla poljoprivredi da postane zelenija. Jedan od pozitivnih rezultata bio bi i povećanje konkurentnosti proizvodnje, poboljšanje uvjeta rada,  povećanje transparentnosti duž opskrbnog lanca i drugo. Osim pozitivnih stvari postoje i određene prepreke i ograničavajući čimbenici među kojima valja izdvojiti – ograničen pristup internetu  i digitalnim infrastrukturama, niska svijest o prednostima uvođenja ovih tehnologija kod proizvođača, starosna struktura te smanjena razina vještina farmera, ali i njihova procjena omjer koristi i troškova od uvođenja digitalnih tehnologija, te tradicionalna nesklonost dijeljenju podataka, ističu iz Smartera.

Niska produktivnost u proizvodnji

Hrvatska u odnosu na prosjek EU, zaostaje u primjeni tehnoloških rješenja, što je i jedan od razloga slabije konkurentnosti i niske produktivnosti naše poljoprivrede. Produktivnost rada hrvatske poljoprivrede iznosi tek 30,5 posto prosjeka EU-a. Sa 6.107 EUR/AWU  u 2019 godini bilo smo na dnu EU čiji je prosjek do 20.120 EUR/AWU. Primjera radi, samo Njemačka ima produktivnost radne snage u poljoprivredi od 44.489  EUR/AWU. AWU – annual work unit – godišnja radna jedinica ( sati rada po osobi godišnje),  pomoću kojeg se utvrđuje prihod u poljoprivredi po jedinici rada.

 „I ovaj podatka samo potvrđuje kako naša poljoprivreda značajno zaostaje u tehnološkoj opremljenosti i u korištenju digitalnih alata. Dio uzroka niske produktivnosti hrvatskih poljoprivrednika je  i u nedostatku pristupačnih podataka i informacija potrebnih za pametno upravljanje i unaprjeđenje proizvodnje, kao što su pravovremeno planiranje aktivnosti, korištenje održivih agrotehničkih praksi te osiguranje sljedivosti i povećanja kvalitete poljoprivrednih proizvoda radi povećanja prihoda.  Ažurne, strukturirane informacije direktno s polja i farmi omogućavaju ispravno donošenje odluka s ciljem ostvarivanja efikasne, profitabilne, održive poljoprivredne proizvodnje. Te tehnologije ali i znanja danas nisu široku dostupne hrvatskim poljoprivrednicima, naglašavaju u Smarteru.

Tehnologije, kao što su umjetna inteligencija , robotika, Internet,  5G mreža,blockchain i superračunala imaju potencijal učiniti poljoprivredu učinkovitijom, održivom i daleko konkurentnijom nego što je to danas.

 „Ako u doba modernih tehnologija nećemo mjeriti i pratiti koliko se upotrebljava gnojiva, pesticida, antibiotika, te koliko se proizvodi organski na svakom poljoprivrednom gospodarstvu nećemo biti u mogućnosti niti pratiti naše obveza, sukladne EU zelenim ciljevima. Digitalizacija posao proizvodnje hrane čini privlačnijim mlađim generacijama, a nove tehnologije imaju potencijal ponuditi potrošačima veću transparentnost kako se proizvodi hrana. Osim poljoprivrede, digitalne tehnologije su i ključ da ruralne zajednice budu privlačnije za život mladim ljudima smanjujući probleme udaljenosti od velikih gradskih središta, ističe se u analizi.

Pandemija je i u poljoprivredi utjecala na primjenu novih tehnoloških rješenja  te se veliki broj poljoprivrednika organizirao i ponudio svoje proizvode potrošačima putem vlastitih digitalnih platformi. Mnogi su se odlučili na plasman proizvoda kroz digitalne platforme uz vlastitu dostavu proizvoda kupcima, no istraživanja su pokazala da je glavni nedostatak takvog trženja proizvoda nedovoljno iskustvo u korištenju digitalnih alata zbog čega im takvi poslovi uzimaju dosta vremena. Naša je procjena da je za poljoprivredne proizvođače ipak značajnije koristiti digitalne alate u samoj proizvodnji te za jačanje produktivnosti, predviđanje rizika, praćenje slijedivosti. U tom dijelu bi digitalizacija bila daleko potrebnija.

„Digitalizacija je u Hrvatskoj u najvećoj mjeri prisutna u velikim sustavima, jakim tvrtkama te kod mladih proizvođača koji kontinuirano uvode nove, pa i digitalne tehnologije te kroz njih postižu europske rezultate u prinosima i produktivnosti rada. Ipak najvećem dijelu poljoprivrednika i dalje su potrebne nove tehnologije i inovacije kako bi lakše upravljali aplikacijama na traktorima i opremi za prskanje, senzorima, dronovima i pametnim mjerenjima. Potreban nam je  koncept upravljanja poljoprivredom koji se temelji na promatranju, mjerenju i traženju odgovora na različite promjene na poljima,  te na potrebe koje se dešavaju kod usjeva i životinja, kao i alati za rano otkrivanje promjena na usjevima ili bolesti kod životinja.

Nacionalna informatička platforma – rješenje za bolju digitalizaciju poljoprivrede

Digitalna poljoprivreda danas najviše ovisi o masovnom prikupljanju poljoprivrednih podataka od strane poljoprivrednika, traktora, senzora putem aplikacija, dronova i satelita, kao i podatke koje prikuplja ministarstvo ili savjetodavne službe.  Zauzvrat, digitalne platforme daju savjete, preporuke, kontrolu pa čak i detaljne upute  za cjelokupno upravljanje farmom. Hrvatskim poljoprivrednicima, kojima kritično nedostaje radna snaga, biti u budućnosti će sve interesantnije korištenje roboti za mužnju krava ili npr. roboti za branje  voća ili povrća.

„Za potpuno i efikasno korištenje digitalnih alata najveća je prepreka što su hrvatski poljoprivrednici uglavnom starije životne dobi te su slabo educirani i informatički pismeni. Značajnije korištenje digitalizacije ovisi i o snažnoj podršci Savjetodavnih službi i bržoj generacijskoj obnovi u poljoprivredi. Kao i sve suvremene tehnologije i  digitalne tehnologije su skupe i često nepristupačne širom krugu poljoprivrednika, zbog čega je potrebno olakšati financiranje nabave takvih rješenja. Ono što je ključno je imati sustave koji su kompatibilni ,mogu se lako koristiti,  te da se omogući maksimalno  pristup i korištenje svih dostupnih javnih podataka, ističe se u analizi.

Najučinkovitije rješenje bilo bi da se za sve poljoprivredne proizvođače, bez obzir na veličinu, omogući korištenje jedinstvene Nacionalne informatičke platforme, preko koje ćese osigurati uvođenje digitalnog upravljanja proizvodnjom. Tako bi se osigurala primjena i kontrola postizanja ciljeva strategije „Od polja do stola“. Takva platforma za upravljanje procesima u poljoprivrednoj proizvodnji osiguravala bi otvoreni pristup svakom poljoprivredniku, uz mogućnost korištenja postojećih, komercijalnih sustava, koje neki od njih već posjeduju i koriste, ali bi kao jedinstveno sučelje konsolidirala osnovne podatke. Uz to omogućila bi i Ministarstvu poljoprivrede uvid, planiranje i praćenje proizvodnje, odnosno kontrolu na razini države, dok bi poljoprivrednim proizvođačima osigurala usporedbu s najboljima praksama u njihovom sektoru.

„Korištenje jedinstvene digitalne platforme osiguralo bi stvaranje realne slike o rezultatima poljoprivredne proizvodnje, što bi, uz mogućnost analize uzroka, bio jedan od osnovnih alata za donošenje poljoprivrednih politika. Poljoprivrednim proizvođačima, primjena i korištenje digitalizacije, kroz određeno vrijeme, omogućilo bi stvaranje baze podataka za unaprjeđenje ekonomičnosti i proizvodnosti vlastite proizvodnje“, zaključak je stručnjaka Smartera.

Pročitaj više

Vijesti

Zvonimir Širjan novi predsjednik Udruge Baby Beef

Autor: Miroslav Kuskunović

Udruga Baby Beef okuplja oko 330 tovljača junadi, koji čine 90 % sektora tovnog govedarstva RH, održala je u Gudovcu izbornu Skupštinu, na kojoj su članovi za novog Predsjednika izabrali Zvonimira Širjana. On će na toj funkciji zamijeniti dosadašnjeg predsjednika Darka Celovca. Zvonimir Širjan je jedan od najvećih  proizvođača baby beefa u RH. Njegova tvrtka je u europskom vrhu po standardima u tovu junadi. Za Zamjenika  predsjednika Udruge izabran je Toni Raič, doajen i utemeljitelj udruge Baby Beef,  koji je na čelu iste bio u devet mandata. Članovi udruge Baby Beef godišnje uzgoje oko 120.000 junadi i ostvare više od milijardu kuna prihoda. Oko 50 posto proizvodnje izvozi se prodajom žive stoke u zemlje Bliskog Istoka i prodajom velikih količina mesa u Italiju.

Ključni trenutak za stočarstvo

„Posebna mi je čast što ću u idućem četverogodišnjem mandatu voditi udrugu Baby Beef. Vođenje Udruge preuzimam u ključnom trenutku za hrvatsko stočarstvo. U trenutku kada smo suočeni s teškim i neodrživim stanjem u  svim  sektorima stočarske proizvodnje, a kao posljedica globalne krize uzrokovane pandemijom Covid-19 i nezapamćenim poremećajem na tržištu hrane za stoku,  što nam stvara ogromne troškove. Zbog rasta cijene stočne hrane i žitarica s jedne strane, a stagnacije cijena mesa koje su na povijesno niskom nivou, s druge strane, više ne možemo biti konkurentni niti održavati sadašnju razinu proizvodnje. Naši proizvođači ne mogu konkurirati mesu iz uvoza, koje u Hrvatsku ulazi po cijenama koje su ispod proizvođačkih. Zbog visoke cijene stočne hrane, stočari gube četiri do pet kuna po kilogramu mesa,“, izjavio je u svom nastupnom obraćanju Zvonimir Širjan, novi Predsjednik Udruge Baby Beef.   

Cilj Udruge je  dalje nastaviti snažno brendirati  hrvatsku junetinu i u znatno većoj mjeri  ju plasirati na police domaćih trgovina, restorana i hotela.  Dodao je,  kako Udruga očekuje da se kroz snažnije označavanje proizvoda, potrošačima omogući pristup kvalitetnijim domaćim proizvodima  od mesa i na taj način omogući  da proizvođači za kvalitetnije  proizvode postignu višu cijenu koje će pomoći sektoru da opstane. U svom programu predviđa ulaganje velikih napora Udruge u otvaranju novih tržišta veće platežne moći, poput turskog, izraelskog, alžirskog.

Ogromne štete

Predsjednik Udruge Baby Beef Zvonimir Širjan ističe,  kako se razmjeri šteta u stočarstvu, a prema procjenama znanstvene struke, ove godine kreću od 1,5 do 2 milijarde kuna. Iako je Ministarstvo poljoprivrede aktiviralo određene mjere i alate pomoći, to za sada nije dovoljno. Zbog toga se sa razine Udruge, a od nadležnih tijela,  traži snažnija kontrola obilježavanja i deklariranja domaćih poljoprivrednih proizvoda na policama trgovina, kako bi oni bili vidljiviji u odnosu na stranu robu upitne kakvoće i porijekla, koja uz to, dolazi po dampinškim cijenama. Kao jednu od mjera za osiguranje dugoročno samoodržive stočarske proizvodnje, Udruga će tražiti od nadležnih i  promjenu kriterija  natječaja za dodjeljivanje statusa povlaštenih proizvođača energije iz obnovljivih izvora, kako bi što više proizvođača dobilo mogućnosti dodatnih izvora prihoda i smanjilo svoje troškove, a sve prema uzancama kako su to činile razvijene zemlje EU.  Među ključnim mjerama za hrvatsko stočarstvo, Širjan vidi u rješavanju pitanja dodjele državnog poljoprivrednog zemljišta onim proizvođačima koji ostvaruju višu dodanu vrijednost svojim proizvodima. Podržava i nastavak poticanja kapitalnih investicija kroz mjere ruralnog razvoja s ciljem osiguravanja kvalitetnije infrastrukture hrvatskih poljoprivrednih proizvođača   ( izgradnju skladišta za žitarice i razvoj kapaciteta za preradu vlastitih proizvoda).   

Vlastiti brend

Udruga Baby Beef je tijekom 2018. pokrenula plasman svog brenda ˝Hrvatska junetina udruge Baby Beef˝. U samim počecima, prodaja  mesa pod brandom u trgovačkim lancima i mesnicama, rasla je po dvoznamenkastim stopama. Takav razvoj događaja u Udruzi su tada vidjeli kao potvrdu da hrvatski potrošači žele kvalitetne domaće proizvode. Na taj način je  domaća junetina već  u prvoj godini, ušla u sedam velikih trgovačkih lanaca na hrvatskom tržištu. Rezultati su to koji dokazuju kako smo na pravom putu. Hrvatska junetina iznimno se  cijeni na vanjskim tržištima, primjerice u Italiji, pa u izvoz odlazi oko 50 posto junadi Udruge. Udruga će u budućnosti od nadležnih tražiti i jačanje  aktivnosti gospodarske diplomacije i  raditi na olakšavanju administrativnih prepreka za izvoz na nova tržišta.

No, prvenstveno nam je  stalo  do hrvatskog tržišta i do naših potrošača. Smatram da nam je potrebna jaka marketinška kampanja i infrastrukturna podrška države, kako bi  sa znakom „Meso hrvatskih farmi“, kroz kratke lance opskrbe naši potrošači na policama imali domaće meso.   

Novi predsjednik Udruge Baby Beef naglašava kako je godina pred nama (2022) od izuzetne važnosti za hrvatsku poljoprivredu, posebice stočarstvo,  budući  se u njoj moraju usvojiti Strateški planovi za novu Zajedničku poljoprivrednu politiku EU. Hrvatskom stočarstvu je potrebna dugoročna i stabilna poljoprivredna politika koja će otkloniti greške koje smo činili u prošlim razdobljima. Uz veliku ulogu države u toj misiji , svjesni smo da i sami poljoprivredni proizvođači moraju raditi na sebi i međusobnoj suradnji među sektorima. Svojom obvezom smatramo i davanje obola u nastojanjima da u suradnji s mljekarskim sektorom intenzivno radimo na restrukturiranju osnovnog stada u proizvodnji mlijeka. Cilj nam je pasminski pomiriti  proizvodnju mlijeka i potražnju za goveđim mesom. To ćemo nastojati  zajedničkim naporima prilagoditi tržištu. Isto tako,  potrebno je i kroz EU fondove intenzivnije kapitalno potaknuti one koji  mogu i hoće  razvijati i proširivati stočarsku proizvodnju, sve do mnogo višeg stupnja samodostatnosti za RH. Budući želimo razvoj hrvatskog stočarstva bazirati na tovu  teladi iz domaćeg uzgoja, tražimo i veću podršku proizvodnje u sustavu krava-tele na brdskim i planinskim  pašnjacima. Sustav krava-tele su prepoznale brojne zemlje iz kojih hrvatski tovljači danas uvoze telad. Za daljnji razvoj sustava krava-tele potrebno je aktivirati i staviti u funkciju i na raspolaganje stočarima pašnjačke  površine, koje su nažalost zbog nekorištenja obrasle raslinjem i zarasle šumskom vegetacijom. Na žalost , zbog zapuštenosti potrebna su  velika ulaganja kako bi se ponovno dovele svrsi, no to je put koji će ostvariti mnoge benefite po hrvatsko društvo. 

„Novi Zeleni plan i dvije ključne strategije; ˝Od polja do stola˝ i ˝Strategije o bioraznolikosti˝ , pred stočarski sektor stavljaju ogromne izazove i prepreke koje će teško biti provedive bez uvažavanja mišljenja i stavova samih proizvođača. Vjerujemo kako će Ministarstvo poljoprivrede, na vrijeme prepoznati pozitivne efekte intenzivnijih ulaganja u ovaj sektor koji uz nove investicije zahtijeva i novi strateški smjer. Mi smo kao Udruga spremni na raspolaganje Ministarstvu staviti naše znanje, iskustvo u proizvodnji i trženju  na zahtjevnom svjetskom tržištu. Želimo da ovaj sektor u budućnosti postane faktor stabilnosti i razvoja, posebice u ruralnim dijelovima Hrvatske. Zbog toga apeliramo da u Hrvatskoj zavlada atmosfera i retorika ˝zajedničkog cilja˝ od strane svih čimbenika hranidbenog lanca. Samo na taj način ćemo zadržati mladog hrvatskog čovjeka i uvjeriti ga da  svoj životni i poslovni put ostvari kroz stočarsku proizvodnju. Za to mu moramo osigurati uvjete u kojima će moći ostvariti dugoročno samoodrživu proizvodnju koja će mu osigurati uvjete za život kakav je dostojan građanina EU˝, zaključio je novi Predsjednik Udruge Baby beef, g. Zvonimir Širjan.

 

Pročitaj više

Vijesti

Hrvatska s preko 8.000 hektara nasada oraha drži 10% udjela u EU, a tek 0,35% proizvodnje. Gdje smo pogriješili u stihijskoj sadnji oraha?

Autor: Smarter

Poticaji za sadnju oraha postali su sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Odobravanje potpora, za barem minimalne prinose po hektaru, uvedeno je u hrvatski sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nadamo se da će ta promjena uspjeti velike hektare pod orasima ipak staviti u funkciju proizvodnje ove zanimljive, sve više tržene i dohodovne kulture.

Hrvatska proizvodnja oraha u prošloj je godini iznosila tek 448 tona, iako je pod orahom zasijano preko 8.000 hektara. Površine su proteklih godina drastično povećavane, čak i do 30% godišnje, dok je proizvodnja gotovo zanemariva, pa se stručna javnost i građani s pravom pitaju o kakvim se ulaganjima u ovu proizvodnju radi i jesu li opravdane sumnje kako se orah sadio stihijski, bez upliva struke i samo zbog izdašnih potpora, koje je ova proizvodnja imala, posebice kroz ekološki uzgoj, kad su potpore iznosile i preko 1.000 eura po hektaru. Proizvodnja oraha je postala hit u svijetu posljednjih godina, posebice radi sve veće potražnje za orašastim plodovima zbog njihovih nutritivnih vrijednosti. Uslijed velike potražnje došlo je i do ogromnog rasta cijena na svjetskom tržištu.

„U Republici Hrvatskoj je, prema službenim podacima, 2008. godine proizvedeno čak 6.828 tona oraha, a ogroman rast površina nakon ulaska u Europsku Uniju nije pratio i rast proizvodnje. Gledajući trenutne zasađene površine, Republika Hrvatska čini preko 10% svih površina u Europskoj uniji, jer, prema posljednjim podacima, površine pod orahom u Europskoj uniji iznose 70.155 hektara, pri čemu je proizvodnja Europske unije nešto veća od 128.000 tona. Kad se uzme omjere hrvatske proizvodnje, u odnosu na proizvodnju Europske unije, ispada da činimo zanemarivih 0,35% uroda oraha. Ovi podaci su zabrinjavajući i potvrđuju da je sadnja oraha u Republici Hrvatskoj bila stihijska, bez uvažavanja mišljenja struke, a pod utjecajem ogromnih mogućnosti dobivanja potpora po različitim osnovama za ovu proizvodnju. Brine nas što je u međuvremenu došlo do pada proizvodnje drugog voća, pa smo u tradicionalno dobroj proizvodnji jabuka pali ispod 5.000 hektara nasada jabuka. Zabrinjavajuće je to što Republika Hrvatska nema mehanizme kontrole koliko se čega proizvodi, a odobravanja potpora za barem minimalne prinose po hektaru su unesena u naš sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nismo imali i dalje nemamo poljoprivrednu politiku koja bi bila usmjerena na regionalizaciju proizvodnje. Tako danas nasada oraha najviše ima u Osječko-baranjskoj županiji i području oko Zagreba, koji su idealni za proizvodnju drugih dohodovnijih vrsta voća. Ipak, statističke podatke treba držati s rezervom jer se vjerojatno velike količine oraha na tržište plasiraju bez ikakve evidencije, plaćanja poreza kod prodaje na kućnom pragu, tržnicama, sajmovima  i sličnim kanalima prodaje te u proizvodnji likera, ulja i drugih proizvoda, koji su u ekspanziji, a koriste se za osobnu potrošnju i prodaju koja nigdje nije zabilježena.“, ističe se u analizi SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriji.

„Poticaji za sadnju oraha postali su sinonim za poticanje poljoprivrede bez proizvodnje. Odobravanje potpora, za barem minimalne prinose po hektaru, uvedeno je u hrvatski sustav proizvodno vezanih potpora tek ove godine. Nadamo se da će ta promjena uspjeti sadašnje velike hektare pod orasima ipak staviti, većim dijelom, u funkciju proizvodnje ove zanimljive, sve više tržene i dohodovne kulture“, zaključak je analize.

Dok se u državama s jednom od najvećih svjetskih proizvodnji oraha, SAD-u, proizvodi prosječno 4,77 tona po hektaru obradive površine, u Republici Hrvatskoj je prinos znatno niži. Prema pojedinim stručnim publikacija, susjedna Republika Slovenija je u svjetskom vrhu po  prinosima u proizvodnji oraha. Orah je najraširenija voćna vrsta orašastih plodova u Republici Sloveniji, a tradicionalno raste u svim regijama izuzev planinskih prostora. Površina intenzivnih nasada povećava se u Republici Sloveniji od 1983. godine, a najnoviji podaci govore o tome da zauzimaju nešto manje od 11% ukupne površine intenzivnih voćnjaka. S 475 hektara, orah je na drugom mjestu, odmah iza jabuke, a uz to, Republika Slovenija imajoš 506 hektara ekstenzivnih nasada, koji obuhvaćaju od 50 do100 stabala po hektaru. U voćnjacima i na tzv. seljačkim orasima, koji rastu po cijeloj Republici Sloveniji, susjedna država proizvodi odličnih 5.000 tona oraha u ljusci, što je ipak nedovoljno za njihove domaće potrebe. Preračunato, to je oko pet tona po hektaru. Izuzetno dobre rezultate u proizvodnji ima i susjedna Republika Srbija, koja s upola manjim površinama od Republike Hrvatske, prema njihovim službenim podacima, proizvodi preko 30.000 tona oraha i među većim je proizvođačima u Europi. 

„Uzgoj oraha isplativ je i ima ogromne potencijale na svjetskom tržištu gdje je orah deficitarna roba za kojom postoji, a po svemu sudeći će i dugo postojati, ogromna potražnja. Tako običan orah u ljusci postiže cijenu na svjetskom tržištu od 1,5 eura po kilogramu, a neke vrhunske kvalitetne vrste i do 4,2 eura po kilogramu. Cijena jezgre oraha u Republici Hrvatskoj na veliko u ekološkoj proizvodnji je preko 60 kuna po kilogramu. Posljednjih dana cijene kilograma očišćenog oraha, primjerice, u pojedinim hrvatskim trgovačkim lancima dosežu i do 80 kuna za kilogram. Cijene u maloprodaji rastu kako dolaze zimski dani, kad se više spremaju kolači, počevši već sad, od blagdana Svih svetih, a posebice u vrijeme božićnih blagdana.“, objašnjavaju u SMARTER-u.

Stručnjaci SMARTER-a smatraju kako bi se intenzivnim uzgojem oraha mogao, primjerice, poboljšati standard i kvaliteta života preostalog stanovništva na Baniji i drugim dijelovima Republike Hrvatske u kojima postoje klimatski uvjeti za ovu proizvodnju. U pojedenim krajevima Republike Hrvatske postoje svi bitni preduvjeti za uzgoj oraha, od kvalitete zemljišta, nadmorske visine i klimatskih uvjeta, do odsutnosti zagađenja, što je prilika za stanovništvo da ostvari bolje prihode. Postoji i više načina organizirane proizvodnje oraha, a jedan od savjeta stručnjaka je regionalizacija proizvodnje uz poštivanje mišljenja i znanja agronoma. Primjerice, u pojedinim županijama moguće je napraviti poljoprivredne zone po uzoru na gospodarske zone te da se one vlasnički i infrastrukturno urede za određene vrste poljoprivredne djelatnosti. Takav projekt bi trebao biti dio strategije na državnom nivou, uz uključenje općina i gradova, visokih učilišta, znanstvenih instituta i organizacija. Drugi način bio bi da potencijalni investitori osiguraju 100 do 150 hektara površine za sadnju oraha i dogovore sa stranim otkupljivačima ekološku proizvodnju oraha, a treći da više manjih OPG-ova formiraju zadrugu, okrupne svoju proizvodnju, uz pomoć fondova Europske unije zatvore financijsku konstrukciju cjelokupne investicije te zajedno rade na proizvodnji proizvoda dodane vrijednosti koji postižu veću cijenu. Realizacijom projekta investitori i dalje mogu dobivati poticaje za razvoj poljoprivrede iz fondova Europske unije kroz razne mjere ruralnog razvoja, kao i poticaje jedinica lokalne samouprave, a ova proizvodnja može biti razvijena i kao dodatna djelatnost dijela ruralnog stanovništva koje ima posao, a poljoprivredom se bavi hobistički. 

Orah proizvodi 4.619 proizvođača

Podaci Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pokazuju da je, prema veličini površine koju zauzima, orah druga najviše uzgajana voćna kultura u Republici Hrvatskoj, nakon maslina, a prije lijeske i jabuke. Prošle, 2020. godine orah je u sustavu potpora uzgajalo 4.619 poljoprivrednih gospodarstava na 7.945 hektara. Usporedbe radi, 2015. godine proizvodilo ga je 2.619 poljoprivrednih gospodarstava, na upola manjoj površini, odnosno 3.716 hektara. Svake iduće godine rastao je i broj proizvođača i broj površina pod ovom voćnom kulturom. U 2019. godini proizvedeno je 260 tona oraha, od čega je 196 tona bilo namijenjeno tržištu, a u 2020. godini je proizvedeno 448 tona (354 tone za tržište). Prvih deset proizvođačau Republici Hrvatskoj u 2020. godini uzgajalo jeorah na gotovo tisuću hektara. 

Orah je biljka koja nakon sadnje ne donosi prvi urod barem tri do četiri godine. Stoga na svaku investiciju u podizanje nasada valja čekati i računati na duže razdoblje povrata. Veliki broj proizvođača oraha za ovu se proizvodnju odlučio jer se plod može dugo čuvati, što nije slučaj s drugim voćem. Suhi orah može čekati kupce i dobru cijenu i duže od godinu dana. Održavanje nasada je skupo i treba izdržati financijski, dok ne donese pun urod, a kad do toga dođe nije teško skupljati plodove, jer postoje strojevi koji tresu stabla, pa berba nije komplicirana i skupa. Republika Hrvatska je danas veliki uvoznik orašastog voća, a najveće količine oraha dolaze iz Rumunjske, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Bugarske i drugih zemalja.

Orasi u ljusci i oljušteni uglavnom se kupuju zimi za pripremu kolača, ali ih za svježu potrošnju sve više potrošača kupuje tijekom cijele godine, prvenstveno zbog njihove nutritivne prednosti. Očekuje se da će nastavak ovih trendova zdravih grickalica potaknuti potrošnju u Europskoj uniji u predviđenom razdoblju. Objavljivanje znanstvenih studija i istraživanja s isticanjem kardiovaskularnih prednosti učinilo je orahe vrlo popularnim među potrošačima koji su svjesni važnosti zdravlja.

Stanje u Europskoj uniji i svijetu

U Europskoj uniji je veliki jaz između proizvodnje oraha i uvoza, što pruža izvrsne mogućnosti za izvoznike oraha. U sezoni 2018./19. godine Europska unija je uvezla orah u vrijednosti od 720 milijuna dolara, od čega 50% potječe iz SAD-a. Uvoz iz svijeta nešto je usporio tijekom korona krize, ali se očekuje da će povratiti vrijednost u narednim godinama. Europska unija uvozi razne vrste orašastih plodova za izravnu potrošnju, kao i za daljnju preradu i ponovni izvoz unutar regije u različitim oblicima, kao što su slani, pečeni, prženi i miješani orašasti plodovi.

Svjetska proizvodnja oraha u sezoni 2019./2020. godine iznosila je preko 965.402 tona (na bazi jezgre), što je povećanje za 9% u odnosu na godinu ranije i dosegnula je najveću razinu u prethodnom desetljeću. Primjerice, u sezoni 2009./2010. godine proizvodnja oraha bila je na nešto više od 552.000 tona. Uz rast uroda od 26%,Kina je bila najveći proizvođač te je činila 46% svjetskog udjela, a nakon Kine slijedile su Sjedinjene Američke Države, s 27% svjetskog udjela. U Europskoj uniji najveći proizvođači oraha su Rumunjska, s preko 47.000 tona, te  Francuska, s 36.000 tona u prošloj godini.

Pročitaj više

Popularno