Povežite se sa nama

Vijesti

S jednim od četiri ha zemljišta u Austriji se gospodari ekološki, a jedna od deset namirnica u košarici je “ORGANSKA”

Autor: Miroslav Kuskunović

Hrvatska poljoprivredna komora provodi projekt „Cap for Us“, u sklopu kojeg je u utorak, 8. lipnja  2021. održana četvrta on line radionica, na kojoj su predstavnici iz Austrije prenijeli hrvatskim poljoprivrednicima, predstavnicima resornih institucija, saborskim zastupnicima, te drugim dionicima iz sektora poljoprivrede, svoja iskustva iz ekološke poljoprivrede. Oko 50-tak sudionika imalo je priliku saznati kroz primjere dobre prakse kako je Austrija postala najveći ekološki proizvođača u Europskoj uniji. Primjeri dobre prakse prikazani su kroz poljoprivredu savezna država – Gradišće (Burgenland) u kojoj eko poljoprivreda neprestano raste, a trenutno je čak 31 posto pod ovom proizvodnjom od ukupne poljoprivredne površine, s prosječnom veličinom eko gospodarstva od 55 hektara. 

Projektom „CAP for US“ kroz 4 radionice prikazani su različiti sektori poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Poljske, a projektom se želi ostvariti sinergija različitih dionika; poljoprivrednika, donositelja odluka, agrarnih novinara, studenata, profesora, poljoprivrednih savjetnika i predstavnika udruga. Cilj je razmjena iskustava s drugim državama članicama i primjena novih praksi u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji.

„ Iskustva austrijskih proizvođača, posebice Hrvata poljoprivrednika iz savezne države Gradišće pokazalo je kako bi Austrija trebala biti uzor hrvatskim poljoprivrednicima, jer su kroz sustavnu poljoprivrednu politiku lideri u ekološkoj poljoprivredi. Već danas ispunjavaju visoke ciljeve nove Zajedničke poljoprivredne politike i Zelenog plana koji stremi ka tome da u novom programskom razdoblju čak 25 posto površina u svim državam EU bude pod ekološkim uzgojem. Iz radionice s kolegama iz Austrije vidljivo je kako je pri ostvarivanju svih ciljeva u poljoprivredi važno uskladiti poljoprivrednu politiku, tako da se ekološka poljoprivreda potiče sustavno, ali je od izuzetne važnosti uloga Poljoprivredne komore i Savjetodavne službe, koja je u Austriji bila ključna u postizanju ovih ciljeva, izjavio je na on line radionici predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.

Kao svojevrstan zaključak posljednje u niz naših radionica je to da je jedan od najvažnijih faktora koji je potreban i Hrvatskoj, bolja organizacija  savjetovanja poljoprivrednika. Vidjeli smo kroz organizaciju saveznih i pokrajinskih Poljoprivrednih komora u Austriji, te rad njihove Savjetodavne službe, koja je dio Komore, da savjetodavne službe trebaju biti dio Komore te da je potrebno daleko više edukacija s primjerima dobre poljoprivredne prakse, naglasio je Jakopović.

Predsjednik Poljoprivredne komore Gradišća Nikolaus Berlakovich, objasnio je rast i razvoj ekološke poljoprivrede u Austriji, posebice u Gradišću.

„Rast i razvoj započeli su još prije 40 godina uvođenjem subvencija za ekološku poljoprivredu, a koja je za ratarske kulture 2020. godine iznosila 230 eura po hektaru, povrtlarske 450, a za voćarstvo i vinogradarstvo 700 eura po hektaru. Što se tiče pčelarstva, korisnik dobije 25 eura po košnici -maksimalan broj košnica za koje se može dobiti potpora je 1.000 po jednom gospodarstvu. Vodimo se motom ZPP-a, a to je ako poljoprivrednik radi na zaštiti okoliša, dobit će veće potpore. Isto tako ako svoju proizvodnju želi preusmjeriti na ekološku, dobit će poticaje”, istaknuo je Nikolaus Berlakovich te objasnio kako se se potpore financiraju 60 posto iz državnog proračuna, dok 40 posto pokriva sama pokrajina.

Najveći dio eko poljoprivredne proizvodnje u zemlji odvija se u unutrašnjosti gdje prevladavaju ravnice, a u Gradišću je najzastupljenije vinogradarstvo s 25 posto od ukupnih ekoloških površina, zatim ratarstvo s deset, dok je voćarstvo prisutno s osam do devet posto. Od povrtlarskih kultura najviše se uzgajaju rajčice, paprike, krastavci i salate. Iako je stočarstvo u sjeni, naša savezna država proizvodi najviše mlijeka u zemlji, a u proizvodnji pilića smo samodostatni. Ipak, primjetno je smanjenje broja farmi koje sve više zamjenjuju vinogradi, kazao je Berlakovich. 

Direktor Poljoprivredne komore Gradišća Otto Prieler, podsjetio je kako je Austrija podijeljena u devet saveznih država koje donose vlastite zakone u poljoprivredi. One su, pojasnio je, nadležne za savjetovanja i informiranje poljoprivrednika pa tako postoji posebno savjetodavno tijelo koje se isključivo bavi ekološkom poljoprivredom što se pokazalo jako bitno u samim počecima razvoja ove proizvodnje.

„Poljoprivredna komora se sastoji od različitih odbora poput kontrolnog, glavnog i onog za ruralni razvoj, a ima i 93 suradnika. Glavne zadaće su joj zastupanje interesa farmera, provođenje subvencija, savjetovanje te informiranje i edukacija, a njezin član može postati poljoprivrednik koji ima više od 57 hektara zemlje. Komora se brine i za udruge čiji je voditelj u većini slučaja član komore, a koja plaća njihove administrativne troškove. U Austriji su zadruge veliki igrači s kojima jako dobro surađujemo, a one su u potpunosti samostalne“, rekao je Prieler. Objasnio je kako gradišćanska Poljoprivredna komora ima godišnji proračun od čak 9,2 milijuna eura, pri čemu 67 posto sami osiguravaju kroz obveznu članarinu, 14 posto novca dobivaju od federalne Vlade, a 19 posto od savezne pokrajne.

Predstavnici Austrije osvrnuli su se i na tržište ekoloških proizvoda te iskazali zabrinutost jer trenutno zemlja više proizvodi eko proizvoda, nego što je potražnja na tržištu. Iako puno izvoze u brojne EU zemlje, strahuju da će se zbog novog ZPP doći do prevelike proizvodnje eko proizvoda, a ako to ne bude pratilo i povećanje svijesti potrošača, moglo bi doći do problema na tržištu. Gradišćanska pokrajinska Vlada radi na tome da se potražnja poveća pa je tako u vrtiće, škole i bolnice uvela ekološke, domaće proizvode, no u  dosta institucija još uvijek se mogu naći proizvodi iz cijelog svijeta, a ne lokalni. Austrijski predstavnici na radionici su naglasili kako se jako puno novca izdvaja za promociji domaćih, lokalnih proizvoda, a na tome rade i specijalizirane marketinške organizacije, dok se djecu od malih nogu uči što je kvalitetan i zdravstveno ispravan proizvod tako što obilaze gospodarstva koja se bave eko poljoprivredom.

PRIMJERI IZ POLJOPRIVREDNE PRAKSE

 Na koji način austrijski poljoprivrednici uspješno grade svoju eko proizvodnju na radionici je prikazano kroz tri video priloga. U vinogradarskom sektoru predstavila se obitelj Jakšić, zatim ekološki pčelar Hermann Tanczer te ratar Alfred Vukovich koji koristi moderne strojeve koji podupiru preciznu poljoprivredu. 

 Alfred Vukovich, ekološko i konvencionalno ratarstvo

Poljoprivrednik treće generacije, čiji je pokojni otac počeo s malom proizvodnjom i kasnije proširio uzgoj. Sad ima tri zaposlenika i koristi moderne strojeve koji podupiru preciznu poljoprivredu, a tako skraćuje vrijeme rada, štedi gorivo i štiti okoliš. Svoj urod prodaje u trgovini Lagerhaus, tu postiže dobre cijene. Šećernu repu iz ekološke proizvodnje prodaje šećerani Agrana.

„Razlika u cijenama između ekoloških i konvencionalnih proizvoda jako je velika. Prije tri godine počeo sam se baviti ekološkom poljoprivredom. Nitko od nas poljoprivrednika ne zna točno što nosi budućnost, a jedino što se zna je da naša vlada namjerava povećati ekološku proizvodnju u Gradišću. Još ne znamo hoće li to biti dobro ili ne. Moje mišljenje je da će na svijetu biti sve više ljudi, a kada bi uzgoj bio isključivo ekološki, ne bismo mogli prehraniti sve ljude. Zato smatram da će ekološka proizvodnja biti samo jedna tržišna niša“, kazao je Alfred Vukovich.

Ističe kako je Zajednička poljoprivredna politika za sve poljoprivrednike u Europi jako važna jer bez nje poljoprivrednici ne bi mogli preživjeti. Ekološka poljoprivreda sada je velik trend u Europi, a hoće li to i u budućnosti tako ostati, za mene je veliko pitanje. Politika će u narednim godinama morati odvagnuti što je važnije. Za Austriju želim da naši političari i dalje cijene poljoprivrednike i nastave nam pružati snažnu podršku, kaže ovaj poljoprivrednik.

Hermann Tanczer, ekološki pčelar  

Pčelarstvo mu je više hobi, a ne glavna djelatnost. Pčelarstvom se bavi već 30 godina, ima 30 košnica.

„Sada sam umirovljenik, a prije mirovine bio sam električar. Već sam 12 godina ekološki pčelar. Važan mi je netaknut i zdrav okoliš. Nastojim proizvoditi organski med najbolje kvalitete. Imam i mali vrt i nešto voćki, ali nemam polja. Imam moderne uređaje za uzgoj i za proizvodnju meda i sve radim bez kemije. Najveći dio svog organskog meda prodajem izravno potrošačima u regiji, a preostali med uz pomoć drugih kolega eko pčelara, istaknuo je Hermann Tanczer.

On ističe kako mu je važan ekološki način proizvodnje, kao i suradnja te zajedničko djelovanje s ekološkim poljoprivrednicima iz okruženja. Organizira tečajeve o uzgoju pčela i poučava ekološke pčelare početnike. Ističe kako nije velik pčelar, ali ipak profitira od pomoći za istraživanje zdravlja pčela i za dobru kvalitetu meda.

Ekološki pčelari dobivaju premije za svaku košnicu, a dio dobivaju i na temelju programa ÖPUL – za zaštitu okoliša. Europska unija dobro podupire pčelare u Austriji. Imamo potporu za početnike, podupiru se i tehnički uređaji i izgradnja povezana sa pčelarstvom. No potpora ovisi o veličini proizvodnje. Bilo bi važno da Europska unija nastavi podupirati ekološke pčelare, tako bi mogli proizvoditi više regionalnog organskoga meda, kaže ovaj pčelar.

Dorothea Jakšić, vinogradi Remuševi dvori

Sa mužem Franzom vodi gospodarstvo već 20 godina. Vinogradarstvo imaju na oko 18 hektara, te 50 hektara polja. Uz to nude i odmor na seljačkom gospodarstvu, vrlo uspješno već oko 15 godina.

„Vinogradarstvom se bavimo na konvencionalni način, ali to ne znači da nam zaštita okoliša ništa ne znači i da je ne podupiremo. Smatramo da je to dobar put i za nas i za okoliš. Kada prskamo, ne koristimo ni bakar ni glifosat. Imamo 18 hektara, na polovici proizvodimo bijelo, a na drugoj polovici crno vino. Imamo velik asortiman u koji smo pretočili svoju ljubav prema vinogradarstvu“, istaknula je Dorothea Jakšić.

Objasnila je da su toliko narasli da u prvom redu ljudi dolaze k njima i kupuju te kušaju vina u modernom podrumu. Dio vina prodaju kroz gastro ponudu  -restorane i vinoteke. Ova poljoprivrednica ističe kako im je cilj da u vinogradarstvu krenu putem ekološke proizvodnje. Imaju još mnogo ideja koje u budućnosti misle ostvariti sa sinom koji planira nastaviti voditi naše gospodarstvo.

Kao seljaci vidimo da se naša Gradišćanska komora i naše ministarstvo jako zalažu za nas u EU-a. Što se tiče novog ZPP-a,  on stavlja naglasak na zaštitu okoliša, a to je ono što nam leži na srcu i zbog toga nam je drago, zaključila je ova poljoprivrednica.

POLJPRIVREDA AUSTRIJE U BROJKAMA:

U 2018. godini vrijednost austrijske poljoprivredne proizvodnje iznosila je približno 7,4 milijarde eura, od čega je biljna proizvodnja činila 43 posto odnosno 3,18 milijardi eura. Uzgoj životinja činio je 25 posto odnosno 1,8 milijardi eura, dok je vrijednost proizvodnje mesa i proizvoda od mesa i mlijeka imao udjel od 23 posto ili 1,67 milijardi eura. Pritom je proizvodnja mlijeka bila vrijedna 1,36 milijardi eura.

U 2018. godini Austrija je imala 2,8 milijuna svinja, 1,9 milijuna komada stoke od čega 500.000  muznih krava  te 400.000 ovaca.

Ukupno je registrirano oko 162.000 poljoprivrednih i šumarskih gospodarstava što je oko 2,6% manje nego 2013. godine. Primjerice 2010. godine u Austriji je bilo 173.317 registrirana gospodarstva koji su imali oko 18,8 ha zemlje. U 2016. godini 91 posto od 162.018 poljoprivrednih i šumarskih gospodarstava bilo su obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a samo su 5 posto pravni subjekti. 

Iako se iskorišteno poljoprivredno područje (UAA) po gospodarstvu udvostručio u proteklih 60 godina, austrijska poljoprivreda je još uvijek slabo strukturirano: 45,2 ha ukupne površine po gospodarstvu, 19,8 ha UAA po gospodarstvu od čega 19,3 ha obradive zemlje po gospodarstvu.

Austrijske farme su 2016. godine upravljale s ukupno 2,7 milijuna ha (37%) UAA i 3,4 milijuna ha (47%) šume; drugo površine su iznosile 1,2 milijuna ha (16%). U odnosu na 1960 udio je bio obrnut tada je 38 posto obradive površine bile šume, a 49 posto poljoprivredno područje. Čak 78 posto posjeda se nalaze u područjima s nepovoljnim položajem za poljoprivredu.

Proračun za poljoprivredu

Austrijski proračun za poljoprivredu podijeljen je u tri područja; izravne potpore i troškovi organizacije tržišta, ruralni razvoj i ostale mjere. Ukupna financijska potpora u 2018. godini iznosila je 2.09 milijardi eura, od čega su 719 milijuna eura direktna plaćanja, 1,06 milijardi sredstva za ruralni razvoj.  Isplate za ruralni razvoj financiraju se iz EU, saveznih i provincijskih fondova. U 2018. godini za ruralni razvoje je bilo namijenjeno 1,06 milijardi eura (od kojih je odobreno 532 milijuna eura EU sredstava) za oko 107.000 gospodarstava i oko 1.450 ostalih poduzeća, instituta ili osoba.

Troškovi ruralnog razvoja činili su oko polovice poljoprivrednog proračuna za 2018. godinu. Od toga je 444 milijuna eura ili 44% otpadalo na poljoprivredno-ekološke mjere, 161,5 milijuna eura ili 26% za naknadu za one s nepovoljnim proizvodnim područja, 134 milijuna eura ili 13% za potporu ulaganju, 54 milijuna eura ili 5% za osnovne usluge na selu.

Urod žitarica i mlijeka i mesa

Proizvodnja žitarica iznosila je 4,8 milijuna tona u 2018. godini i smanjena je za 1,3% u odnosu na prethodnu godinu. To je uglavnom bilo zbog dugog razdoblje suhog vremena, što je dovelo do smanjenog punjenja zrna i manje veličine zrna zaliha. Proizvodnja korijenskih usjeva, poput šećerne repe i krumpira bila je 2,8 milijuna tona; zbog zaraze štetnicima smanjenje je za 28 posto .

Količina mlijeka isporučena mljekarama porasla je za 2,3%, a bruto domaća proizvodnja govedine blago je porasla u 2018. godini, dok je proizvodnja svinjskog mesa stagnirala. Međutim, austrijska obiteljska poljoprivredna gospodarstva dobro rade na međunarodnom tržištu – ne za količinu već za vrhunsku kvalitetu. Regionalnost i obvezne oznake izvornosti stoga su važni prioriteti poljoprivrednih politika.

Proizvodnja svježeg mlijeka u Austriji iznosila je  741.000 tona u 2018., što je povećanje za 178.000 tona od 1990. Proizvodnja maslaca, koja je 2005. bila najmanja – 30.500 tona, porasla je opet na 37.000 tona. Manje je krava dalo više mlijeka; prosječna proizvodnja po životinji porasla je na 7.100 kilograma, što je 3,5 posto više. Tako je 1990. godine Austrija proizvodila 563.000 tona mlijeka i 85.000 tona sira, a to je povećano na 741.000 tona mlijeka i 171.000 tona sira u 2018. godini.

Vino

Proizvodnja vina u 2018 godini bila je 2,75 milijuna hektolitara. Proizvodnja je bila 11% viša nego prethodne godine i 24% više od prosjeka u posljednjih pet godina. Bijelo vino imalo je rast od 13% u odnosu na prethodnu godinu (+ 26% u odnosu na 2007 petogodišnji prosjek) u 2018. Količina crvenog vina također je porasla za 7% u odnosu na 2017. (+ 19% u odnosu na petogodišnji prosjek)

Broj stoke

Na dan 1. prosinca 2018. godine u Austriji je bilo je 1,91 milijuna goveda. U odnosu na godinu prije, ovo je pad za 1,6 posto. Broj muznih krava pao je na 533.000 grla, smanjenje za 1,9 posto. U odnosu na 2017. i broj prasadi, mladih svinja i rasplodnih svinja imao je pad  u 2018., dok se populacija tovnih svinja malo povećavala. To znači da je ukupan broj svinja pao na 2,78 milijuna, što je smanjenje od 1,5 posto.

U usporedbi s godinom ranije broj farmi goveda smanjio se na 57.900, dok je broj svinjogojskih farmi bio 22.184. Prosječno je po gospodarstvu bilo 33 grla goveda, 125 svinja, 26 ovaca ili 9 koza.

Livade, pašnjaci u planinskim područjima osiguravaju stočnu hranu za stočarstvo. Ovo područje dobiva snažnu potporu jer  štiti područje za život, održava kultivirani krajolik i osigurava osnovu za turizam zbog čega se snažno potiče kroz potpore.

Vanjska trgovina poljoprivrednim proizvodima i hranom

U 2018. austrijski poljoprivredni izvoz povećao se za 394 milijuna eura ili 3,5 posto u odnosu na razinu iz 2016., što znači da se vanjskotrgovinski deficit smanjio na 664 milijuna eura. Pića, mlijeko i mliječni proizvodi te meso i mesni proizvodi glavni su izvozni proizvodi i imaju povoljniju izvoznu bilancu od pristupanja Austrije EU.  

Najveći izvoza ostvaren u 2018. bio je kod pića, a slijedili su mliječni proizvodi, jaja i meso i prerađevine. Najveći uvoz je kod voće i povrće, jer se zbog klimatskih uvjeta u Austriji ne mogu proizvoditi različite popularne vrste voća i povrća.

U 2018 godini izvoz je iznosio 11,55 milijardi eura, dok je uvoz bio 12,17 milijardi eura, pa je ostvaren  manjak od 664 milijuna eura. Najveću izvoznu vrijednost imala su pića čak 2,64 milijardi eura, mlijeko, mliječni proizvodi, jaja, med izvozilo se u vrijednosti od 1,28 milijardi eura, meso i prerađevine – 1,09 milijardi eura. Uvoz voće bio je čak  1,07 milijardi eura.

Austrija, najviše izvozi u Njemačku, Italiju, SAD. Izvoz poljoprivrede i hrane iz Austrije u Hrvatsku je u 2018 godini bio na 15 mjestu i povećao se s 55 milijuna eura iz 1995 godine, na čak 159 milijuna eura u 2018 godini.

 Ekološka poljoprivreda u Austriji

Sve više i više potrošača pri kupnji odabire organske proizvode u Austriji. Ekološko ili organsko tržište više nije nišna kategorija. Eko poljoprivreda igra važnu ekološku, ekonomsku i socijalnu ulogu  u Austriji.

S jednim od četiri hektara zemljišta gospodari se prema načelima organskog uzgoja i jedna od deset namirnica u košarici je već “ORGANSKA”.

Od ukupno 620.764 poljoprivredna gospodarstva u Austriji, čak 24 posto ili 24.998 su eko proizvođači. Prodaja eko proizvoda u Austriji je u 2018 godini iznosila 1,72 milijardi eura, a u cijeloj EU 34 milijardi eura. U Hrvatskoj je to na oko 100 milijuna eura.

Vijesti

Hoće li Hrvatska ostati bez domaćeg mlijeka?

Sektor stočarstva u Hrvatskoj suočen je sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, koristi značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu, koji su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica korona krize. Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje, a on je u deset godina od 2012. do 2021. godina, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa (7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa), dok udjel stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je  stagnacija.

Pokazuju to podaci iz analize o stanju u sektoru govedarstva, koju je u petak, 1. srpnja 2022. na brifing za novinare u Zagreb, prezentirala konzultantska tvrtka Smarter, specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

„Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka, a izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto i ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto, a 2020. je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji, izjavila je na prezentaciji konzultantica Smartera Zvjezdana Blažić.

Prema njezinim riječima, u zadnjih godinu dana broj farmi je dodatno smanjen za 630 farmi, a smanjenje broja isporučitelja mlijeka utječe i na manju proizvodnju mlijeka. Broj farmi koje isporučuju mlijeko mljekarskoj industriji je od 13.081 isporučitelja iz 2012. godini, pao na 3.768 na kraju 2021. Na životu je od nekadašnjeg broj proizvođača ostalo tek 28 posto farmi, dok 75 posto MPG-ova drži samo 20 posto svih muznih krava. Samo 500-tinjak velikih i modernijih MPG-ova drži jednu trećinu svih krava, dok mali i srednji MPG-ovi bilježe pad po broju i veličini stada. Podaci iz analize pokazuju da se brojno stanje krava u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje od 2006. , uz iznimku jednokratnog povećanja iz 2020. U navedenom razdoblju osobito je izraženo smanjenje broja krava mliječnih i kombiniranih pasmina za čak 48 posto.

„Podatak o značajno većem padu broja farmi od broja mliječnih krava, pokazuje da su opstale veće farme. Na početku ulaska u EU počele su se zatvarati male farme s nekoliko životinja, ali zadnjih godina došlo je do gašenja, ne samo manjih, nego i srednjih farmi. U proteklih deset godina, od 2012. do 2021. godine, broj muznih krava pao je s preko 180.500 na 102.333, što znači da smo izgubili preko 40 posto muznih krava. U 2012. proizvodnja mlijeka bila je 786 milijuna litara mlijeka, au 2021. godini 511 milijuna litara mlijeka. To je ogroman pad proizvodnje od čak 34,9 posto. Od 602 milijuna kg mlijeka u 2012., isporuka mlijeka industriji u prošloj je godini pala na 429 kg, što predstavlja pad od 28,8 posto, kazala je Blažić.

Stručnjaci Smartera ističu kako podatak koji govori da se samo oko 75 posto mlijeka, koje se proizvede isporučuje mljekarskoj industriji, pokazuje kako odnosi u vertikalnom lancu opskrbe nisu do kraja uređeni, a nije kvalitetno riješena ni organizacija otkupa.

Hrvatska u proizvodnji mlijeka ima produktivnost nižu skoro 30 posto u odnosu na prosjek EU i ona također stagnira. U zemljama iz kojih najviše uvozimo mlijeko – Njemačkoj i Mađarskoj proizvodnja se  kreće oko 8.500 kg po kravi, dok je u Hrvatskoj 4.620 kg (manji za 45 posto). Suprotno proizvodnji mlijeka, potrošnja mlijeka raste te se troši preko 900 milijuna kg mlijeka, a razlika između proizvodnje i potrošnje se namiruje iz uvoza. Tako smo u 2021. godini uvezli sve vrste mliječnih proizvoda u količini od 276.512 tona i vrijednosti 255.613.899 eura, a izvoz mliječnih proizvoda iznosio je 94 milijuna eura.

U Smarteru naglašavaju kako sva ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici  bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi zbog čega je potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.

„Prema našem mišljenju za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu. Svakom farmeru potrebno je osigurati od 1,5 do 2 ha po uvjetnom grlu kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda. Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog managementa. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom“, neka sa od rješenja koje je iznijela konzultantica Zvjezdana Blažić.

Iz Smartera predlažu i da se obzirom na veliku koncentraciju preradbenih kapaciteta te dominaciju tri najveće mljekare koje u potpunosti vladaju tržištem, industrija primarnim proizvođačima omogući plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka  na nivou prosjeka EU. U svibnju je cijena sirovog kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bila niža od prosjeka EU za 16,5 posto. Isto tako mljekarsku industriju treba osloboditi maksimalno svih parafiskalnih nameta i PDV na mliječne proizvode, uz uvjet transparentne potpore koje one trebaju pružiti primarnim proizvođačima mlijeka, predlažu stručnjaci Smartera.

„U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica, pri čemu se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora“, zaključila je Zvjezdana Blažić u dijelu prezentacije vezano za proizvodnju mlijeka.

MESNO GOVEDARSTVO

Kada je riječ o proizvodnji mesa stručnjaci Smartera ističu kako je sektor mesnog govedarstva vrlo zahtjevan zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga. Gospodarski je važan jer stvara radna mjesta na ruralnom prostoru zbog geografskih i klimatskih uvjeta povoljnih za uzgoj goveda. Mesno govedarstvo sudjeluje s 10 posto u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi. Broj proizvođača  goveda je također u padu, a uzgojem mesnih goveda se bavi oko 70. 000 PG.

„Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto, dok količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 5,5 posto od 2014. do 2019. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza, a oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija)“ pokazuju podaci iz Smarterove analize. 

U Smarteru napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava tele), dok manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost odnosno imaju nisku bruto maržu.U sustavu govedarske proizvodnje krava -tele proizvođači koji imaju zatvoreni proizvodni i reproduktivni sustav  ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.

„Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kn/govedu (2020. godina) što je smanjene s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava tele) se odobravaju za 50.000 goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50.000, s tim da je potpora po grlu značajno rasla. Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini EU zemalja. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal“, naglasila je Blažić. 

Smarter je Ministarstvu poljoprivrede predložio posebni program „RAZVOJA GOVEDARSKE PROIZVODNJE REPUBLIKE HRVATSKE“koji ima ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov, u svrhu smanjenje uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz. Pilot projekt se predlaže provesti na području Banovine koja ima idealne uvjete za provođenje ovog programa te proizvođače koji mogu biti nositelji i savjetnici u provođenju Programa.

Pročitaj više

Vijesti

Poljoprivreda i proizvodnja hrane ključne sigurnosne politike

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u Republici Hrvatskoj narasle su u svibnju ove godine  u odnosu na isti mjesec 2021. godine za 10,8%, dok su na godišnjoj razini cijene  hrane i bezalkoholnih pića narasle za 15,2 posto. Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa cijena ostvaren je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, za 3,94 postotna boda. Prema analizi usporednih cijena hrane za travanj 2022. godine u odnosu na godinu dana ranije, koje redovito objavljuje Europska komisija, nema nijedna kategorije proizvoda u segmentu hrane i bezalkoholnih pića u Republici Hrvatskoj koja nije zabilježila rast u odnosu na prošlu godinu. Podaci pokazuju da su na godišnjoj razini u Republici Hrvatskoj najviše rasle cijene ulja 27,6%, kruha i proizvoda na bazi žitarica gotovo 19%, zatim mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja 17%, mesa 11,8%, povrća 10,5%, šećera, džemova, konditorskih proizvoda 9,4%, te voća 6,8%.

Građani su sve više zabrinuti kako će uspjeti osigurati osnovne životne potrebe za hranom i energijom kad cijene svaki mjesec sve intenzivnije rastu. Uz već prije izražen strah zbog nesigurnosti opskrbe hranom i mogućim nestašicama energenata, cijela Europska unija se bori s visokom inflacijom, a u takvim uvjetima je pitanje kuca li nam recesija na vrata.

„Za sad većina europskih gospodarstava ne bilježi dva uzastopna kvartala negativnog rasta što bi značilo ulazak u recesiju, no svi pokazatelji i trendovi upućuju na značajno umanjenje gospodarskih aktivnosti koje stvaraju veliki rizik od recesije od početka iduće godine te daljnji rast cijena hrane. Unatoč takvim okolnostima stabilna opskrba hranom u Europskoj uniji još uvijek nije ugrožena, a stvarni rizik je da zbog ranjivosti, zajedno s visokim ulaznim troškovima, može dodatno potaknuti cijene hrane do točke u kojoj one postaju nedostupne za najsiromašnije stanovnike Europske unije. Situacija je vrlo ozbiljna i danas se konačno shvaća da je poljoprivreda i proizvodnja hrane ključna sigurnosna politika, zaključak je analize SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

FoodDrinkEurope, udruženje europske prehrambene industrije upozorava da su zalihe nekih kritičnih sirovina već pri kraju, a cijene naglo rastu. Pozivaju na privremenu fleksibilnost označavanja hrane i smanjivanje službenih kontrola diljem Europske unije, kako bi se tvrtkama pomoglo u suočavanju s brzom promjenom dostupnosti sastojaka. U nekim zemljama od inspekcijskih odjela već je zatraženo da pokažu popustljivost ako se alternativni sastojci odmah ne prikažu na naljepnicama proizvoda. Europska komisija je usvojila privremeni krizni okvir kako bi državama članicama Europske unije omogućila potporu pogođenim poduzećima te je uspostavila stručnu skupinu unutar europskog mehanizma za pripravnost i odgovor na krizu sigurnosti hrane (EFSCM), kao dio svog plana za krizne situacije s hranom.

FoodDrink Europe smatra da europskim tvrtkama za hranu i piće treba staviti na raspolaganje dovoljno energije po pristupačnim cijenama u slučaju nestašice energije za održavanje proizvodnje hrane, kao i ublažavanje regulatornih strogih pravila u označavanju hrane, službenim kontrolama hrane te promjene u carinskim sustavima za neke sirovine kako bi se nadomjestile one koje nedostaju (npr. suncokretovo ulje zamjena s palminim, kokosovim i sl.)

„Korištenje alternativnih sirovina znači promjenu popisa sastojaka na pakiranju, no vrijeme čekanja na novi materijal za pakiranje je nekoliko mjeseci. Promjena i testiranje novog recepta obično traje godinu dana, a sada to mora biti učinjeno u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko tjedana. Preformulacija proizvoda i prilagodba oznake sastojaka povećat će troškove, koji će se vjerojatno prenijeti na potrošače. U raznim sektorima prehrambene industrije ima potrebe za brzim prilagodbama i uvjetima na tržištu, pa je Europska komisija dala preporuke da se u zemljama Europske unije mogu  koristiti  najniže stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na hranu i privremeno dopustiti poljoprivrednicima korištenje područja koja su trebala biti ostavljena za ugar, biološku raznolikost, za proizvodnju hrane i hrane za životinje“, ističu u SMARTER-u.

Iako službenih podataka o proizvodnji, prodaji i narudžbama u sektoru poljoprivrede i hrane tijekom zadnja tri mjeseca još nema dovoljno, za sada je teško procjenjivati i govoriti o padu narudžbi. Uz redovnu opskrbu stanovništva, u Europskoj uniji se pojavila potreba osiguranja hrane za dodatnih nekoliko milijuna izbjeglica iz Ukrajine te stalne humanitarne pomoći koja se šalje u ratom zahvaćena područja.

„Već danas su zalihe nekih kritičnih sirovina koje se koriste u proizvodnji hrane, poput suncokretovog ulja, pri kraju, a cijene naglo rastu. Suočene s rastućim ulaznim troškovima od pandemije COVID-19, nestašica prehrambenih sastojaka i materijala za pakiranje znači da se mnoge europske tvrtke koje proizvode hranu i piće bore za nastavak proizvodnje, uz dodatno pogoršanu situaciju zbog rastućih troškova energije. U tim uvjetima nekoliko manjih i srednjih pa čak i većih prerađivača hrane diljem Europske unije zaustavilo je ili smanjilo svoju proizvodnju“, upozoravaju iz SMARTER-a.

Procjena stručnjaka SMARTER-a je kako je vrlo realna opcija da bi moglo doći do usporavanja poslovnih aktivnosti zbog svih naprijed navedenih poremećaja zbog čega se traže rješenja i predlaže donošenje cijelog niza mjera koje bi u kratkom roku omogućile tvrtkama da nastave proizvodnju. Na razini Europske unije donesen je i privremeni krizni okvir za odobravanje državnih potpora kako bi omogućio nastavak proizvodnje, naročito u malim i srednjim tvrtkama. Uz to se traži otklanjanje logističkih zapreka, uvođenje logističkih zelenih trka za kritične prehrambene proizvode.

„Od poljoprivrede i prehrambene industrije se traži, u uvjetima moguće prehrambene krize, da proizvede hrane što je više moguće, kako bi se nadomjestile isporuke iz Ukrajine i Rusije. Tako se pokušava uključiti što više zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju, zamijeniti usjeve koji su bili namijenjeni ishrani stoke usjevima za ljudsku prehranu, što bi imalo direktan utjecaj na stočarski sektor i industriju mesa. Stalni su pritisci da se provedba dijela zelenih politika, koji se odnose na proizvodnju hrane, odgodi dok traju ovakve okolnosti“, zaključak je analize.

Europska komisija je krajem svibnja usvojila paket potpore u visini 500 milijuna eura kako bi se europskim poljoprivrednicima omogućilo da nastave s proizvodnjom, unatoč enormnom rastu ulaznih troškova. Povećanje cijena energije, gnojiva, hrane za životinje, ambalaže i plaća radnika utječu na gubitke, velike probleme s likvidnošću i novčanim tokovima te posebno pogađaju mala i srednja poduzeća u poljoprivredi i preradi hrane. Ovaj paket pomoći temelji se na mogućnosti da države članice donesu odluke i preusmjere 5% svog proračuna za ruralni razvoj za razdoblje od 2021. do 2022. godine za izravnu potporu dohotku poljoprivrednika. Odabrani poljoprivrednici(obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mala i srednja poduzeća) koji su najviše pogođeni krizom mogli bi dobiti 15.000 eura, a  poduzeća u preradi hrane do 100.000 eura. Uplate se trebaju izvršiti najkasnije do 15. listopada 2023. godine, a države članice moraju donijeti izmjene i dopune svog Programa ruralnog razvoja.

„Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede od početka COVID-19 krize je odobravalo iz državnog proračuna i sredstava Zajedničke poljoprivredne politike razne pakete pomoći gotovo svim poljoprivrednim sektorima. Sad je u najavi i novi paket pomoći sektoru stočarstva s 80 milijuna kuna. Vjerujemo da će se što prije, sukladno paketu pomoći Europske komisije, pripremiti izvanredna potpora za poljoprivrednike i prerađivače koja će se financirati iz Programa ruralnog razvoja. O tome koliko će biti brzi i efikasni ti paketi pomoći prvenstveno sada ovisi jesenska sjetva ozimih kultura, ali i zaustavljanje negativnih trendova u stočarstvu, zaključuju u SMARTER-u.

Pročitaj više

Vijesti

HPK: Bioekonomija stvara 657 milijardi eura dodane vrijednosti u EU

Autor: Miroslav Kuskunović

U Europskoj uniji čak je 17,4 milijuna ljudi zaposleno je u sektorima koji imaju dodir s bioekonomijom, a ukupno bioekonomija stvara oko 657 milijardi eura dodane vrijednost EU gospodarstva. Dodana vrijednost po zaposlenom u biogospodarstvu Hrvatske, prema procjeni iznosi između 18.000 i 20.000 eura po zaposlenom, dok čak 38 posto dodane vrijednosti bioekonomije se ostvari u sektoru proizvodnje hrane, pića i duhana, 32 posto u poljoprivredi, te oko 9 posto u proizvodnja od drva i proizvodnji namještaj. Istaknuto je to na dvodnevnoj radionici „Lanci vrijednosti u bioekonomiji“, koji su u Osijeku zajednički organizirali Osječko- baranjska županija, Hrvatska poljoprivredna komora i Energetski institut Hrvoje Požar.

U mapiranju potencijala rasta kroz tranziciju na kružnu i održivu bioekonomiju, kroz BIOEASTsUP projekt, teritorijalni kapital Panonske Hrvatske se istaknuo kao najperspektivniji, s bazom znanja u Osječko-baranjskoj županiji kao nositelja razvoja zelene tranzicije. Ambicija Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050., daje posebnu priliku poljoprivrednim proizvođačima i industriji kako da se kroz prilagodbu ali i energetsku neovisnost mogu otvoriti brojne mogućnosti našim poljoprivrednim proizvođačima. Iz tog razloga, cilj ove radionice bio je da se prikažu konkretne mogućnosti razvoja bioekonomije kroz kaskadno korištenje biomase, razvoj vrijednosnih lanaca i financiranje u okviru dostupnih fondova kako bi se osnažila konkurentnost poljoprivredne i šumarske proizvodnje.

„Hrvatska bi Vlada uskoro trebala donijeti odluku o početku izrade Strategije biogospodarstva, a njom će se definirati okvirni obuhvat strategije, razdoblje za koje se donosi, a definirati će se i tijela  državne uprave koja će sudjelovati u izradi nacrta Strategije biogospodarstva. Donošenje odluke o osnivanju povjerenstva za izradu Strategije biogospodarstva se očekuje u rujnu ili listopadu“, izjavio je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak.

Strategija bi trebala definirati kako osigurati prehrambenu sigurnost, održivo upravljati prirodnim resursima, smanjiti ovisnost o neobnovljivim resursima, smanjiti utjecaj na klimatske promjene i povećati prilagodbu na klimatske promjene, te povećati konkurentnost EU i stvoriti nova radna mjesta. Tema biogospodarstva obuhvaćena je već sada u RH u strateškim dokumentima iz različitih područja (istraživanja, energetika, klima, poljoprivreda), ali  i kroz lokalne i regionalne inicijative (LAG-ovi, ova radionica), malo i srednje poduzetništvo, istraživački projekti, javno financiranje iz različitih fondova.

„Zbog covid krize, rasta cijena u cijelom lancu proizvodnje hrane te rata u Ukrajini, usmjerenost na korištenje biomase za proizvodnju energije je od izuzetnog značaja za poljoprivredne proizvođače koji na ovaj način mogu povećati svoj dohodak i prihode. Vjerujemo da će i kroz različite EU projekte poljoprivrednicima biti osigurana obilna sredstva ta proizvodnju energije iz biomase te da će imati koriste u budućem razvoju svojih gospodarstava“, kazao je Mato Brlošić član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

„Stručnjaci iz područja bioekonomije se slažu kako su narušeni lanci opskrbe zbog COVID i rata u Ukrajini, kao i rast cijena energenata, rast cijena sirovina i gotovih roba te narušena prehrambena sigurnost čak i u razvijenim zemljama svijeta nešto što otežava razvoj ovog profitabilnog sektora, no ipak vjeruju kako je ovako veliki izazov ujedno i prilika za bioekonomiju“, izjavio je dožupan Osječko-baranjske županije, Josip Miletić.

“Kroz kružnu ekonomiju moguće je povećati prihode i do 100% primarnog proizvoda, te smanjiti rizik ovisnosti o primarnom proizvodu. Klimatske promjene povećavaju rizik prinosa, povećavaju cijenu proizvodnje, a kupci su danas spremni platiti do 29,5% više za proizvod od proizvođača koji se aktivno uključio u održivost i zdravlje planeta. Čak 63% milenijalaca je spremno platiti više za održivi proizvod, dok će 33% milenijalaca izabrati radije održivi proizvod od alternative. Najviše kupaca koji će odabrati radije održivi proizvod dolazi iz: Austrije (42%), Italije (41%), Španjolske (35%), Njemačke (34 posto)”, izjavila je Biljana Kulišić iz EI Hrvoje Požar.

 „Poljoprivredna biomasa je lokalno dostupan i značajan resurs, ali ipak nedovoljno istražen i iskorišten energent. Zelena energetska zadruga (ZEZ) kao partner u AgroBioHeat projektu ima za cilj pokrenuti implementaciju poboljšanih i tržišno spremnih rješenja upotrebe poljoprivredne biomase za grijanje u Europi s partnerima projekta.  Iskorištavanjem energije iz biomase možemo doprinijeti postizanju europskih energetskih i klimatskih ciljeva, i u isto vrijeme promicati ruralni razvoj i kružnu ekonomiju. Prema istraživanju koje smo sproveli na 900 hrvatskih građana u ožujku 2021.g., 70-ak posto ih prepoznaje i pozitivno percipira agrobiomasu kao izvor energije, a dok je ipak svega 4% koristi“, istaknula je  voditeljica projekta Agrobioheat Lucija Nađ iz Zelene energetske zadruge (ZEZ).

Bioekonomija je alat u borbi protiv demografskih promjena. Dunavska regija susreće se s velikim sociološkim promjenama, naročito vezanih uz demografske promjene. Mladi napuštaju ruralna područja zbog boljih mogućnosti zapošljavanja u urbanim sredinama. Za oživljavanje ruralnih područja i aktiviranje potencijala potreban je pristup koji uključuje participativno upravljanje i aktivaciju institucionalnih kapaciteta, kazala je Ana Dijan, Project Manager CROATIAN WOOD CLUSTER. Ona dodaje kako se u tom procesu koncept kružne bioekonomije koristi kao alat koji može poduprijeti regionalni razvoj, odnosno osigurati tranziciju gospodarstva koje je temeljeno na fosilnim gorivima, prema gospodarstvu koje koristi biološke resurse u održivoj proizvodnji. Dugoročni cilj je unaprijediti socio-ekonomski status regija, doprinijeti zaštiti okoliša, klime i resursa, kao i unaprijediti daljnji razvoj ruralnih područja.

Za uspješnost cijelog procesa potrebno je uključiti sve interesne skupine, zainteresiranu javnost, akademsku zajednicu, predstavnike industrije te donositelje odluka koji do rješenja trebaju doći formirajući novi ekosistem koji će zajednički donositi odluke i osmišljavati projekte kroz suradnju ruralnih i urbanih područja te uzimajući u obzir načela kružne bioekonomije, zaključeno je na radionici.

 

Pročitaj više

Popularno