POLJOPRIVREDA HRVATSKE U POST KRIZNOM RAZDOBLJU

Autor: Ivo Grgić, prof. dr. 

Pojava i neočekivani budući vijek i tijek pandemije poznate kao „Corona kriza“ čak i previše zaokuplja pozornost mnoštva u dijelu njenog utjecaja na tekuću poljoprivrednu proizvodnju. Možda bi i to bilo u redu da se radi o potentnoj poljoprivredi koju karakterizira vanjskotrgovinski suficit temeljen na cjenovnoj i kakvonosnoj međunarodnoj konkurentnosti. Ovako, kako je riječ o loše organiziranoj i u prosjeku nekonkurentnoj poljoprivrednoj proizvodnji Hrvatske, puno bolje bi bilo promišljati i spremati se za postkrizno razdoblje koje će ubrzo doći. Za godinu ili dvije, manje je bitno. Jer ovogodišnje stanje u poljoprivredi vladajuće strukture iskoristile su za zamagljivanje stvarnih problema naglašavajući problem zaraze, zatvaranja nacionalnih ekonomija te s time i mogućnost pojave gladi. Ipak, da se previše ne pitamo što administracija radi, oni nas preduhitre svakodnevnim spominjanjem EU sredstava koja „dolaze da riješe sve naše probleme, pa i one u poljoprivredi“. U konačnici ništa novo.

Kako Bog odredi

Poljoprivredna proizvodnja u 2020. godini bit će onakva kakvom ju je Bog odredio odnosno kao posljedica „klimatskih ekstrema“, a nimalo kao rezultat svjesne poljoprivredne politike, aktivnosti raznoraznih posrednika te i smislenog rada samih poljoprivrednih proizvođača. Na kraju godine malo će biti zadovoljnih, kao da ih je inače i bilo,te njih možemo pronaći u dijelu onih proizvođača koji su pronašli svoju tržnu nišu najčešće kroz tzv. kratke opskrbne lance ili još poznatije kao „proizvodnja od polja do stola“. Drugi dio su oni, često prozivani i nepravedno osuđivani, veliki sustavi koji su se izborili za svoje mjesto u često nelojalnoj konkurenciji i to najčešće na domaćem tržištu. Najveći dio proizvođača, posebno kod nekih proizvodnji kao npr. vinara, zbog mnoštva upliva imat će značajnih problema u ovoj godini što će se preliti i u sljedeću godinu. Da situacija nije dobra, vidljivo je nedavno i kod prerađivača mlijeka jer se radi o proizvodnji koja je spadala u one za koje smo govorili da je relativno tržno sigurna s utvrđenim pravilima igre.
I naravno da se svi pitamo gdje je izlaz odnosno što možemo učiniti da se rasprava o poljoprivredi makne dalje od svakodnevnog prozivanja o „uludo bačenom novcu“ i djelatnosti stvorenoj za mešetare svih fela, djelatnosti gdje poslovne subjekte otvaraju obućari, birtijaši, propali novinari pa i dio poštene inteligencije tj. sveučilišni profesori. Svatko sa svojim izlikama ali zajedničko im je da nešto ušićare ne vodeći baš preveliku brigu o proizvodnji koliko o samim potporama.

Krenimo od zemljišta

I koliko god dosadno bilo ponavljanje već tisuću puta izgovorenog a skoro ništa ne učinjeno, za početak riješimo problem poljoprivrednog zemljišta i to u dva bitna segmenta: u dijelu vlasništva i u dijelu uređenosti. Poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu treba prodati, a u nizinskom dijelu Hrvatske započeti mega projekte hidromeliorativnog uređenja zbog sve jačeg utjecaja klimatskih oscilacija , čija frekvencija izmjena na istom području traži kvalitetno uređenje ove problematike.

Drugo je regionalizacija poljoprivredne proizvodnje koja će uvažiti klimatsko-pedološke karakteristike područja te i sadašnju brojnost poljoprivrednih proizvođača. Pojedina područja su demografski uništena te uz najbolju volju je problem pronaći nositelje poljoprivredne proizvodnje što u konačnici zahtijeva izradu poljoprivrednih modela specifičnih za pojedina proizvodna područja odnosno regije.

Pročistiti Upisnik

Nužno je “pročistiti“ Upisnik poljoprivrednika na način zakonskog redefiniranja poljoprivrednog gospodarstva. Na kraju 2019. godine u Hrvatskoj je bilo preko 171 tisuću poljoprivrednih subjekata s tendencijom povećanja njihovog broja,ali uz istovremeno agregatno smanjenje poljoprivredne proizvodnje. Uz porast isplaćenih potpora ukupno te još više po jedinici proizvedenog, logično se nameće zaključak da je utjecaj potpora na poljoprivrednu proizvodnju, u prosjeku, mali ili nikakav. Da se nešto „nelogično“ dešava kod broja poljoprivrednih gospodarstava ukazuju i neki podaci kao što je npr. broj OPG-ova s jednim članom od preko 55 tisuća ali i broj nositelja gospodarstva s visokom školom odnosno fakultetom od preko 10 tisuća.
Nelogičnosti su prisutne i kod drugih oblika vlasništva ali njihov je broj apsolutno i relativno manji (oko 7 tisuća ili 4,5%) u odnosu na OPG-ove. Spominjanje OPG-ova nije u negativnom kontekstu nego u želji da se upozori na preko noći stvaranje novih sa sumnjivim ciljevima.
Uvažavajući prethodna tri preduvjeta potrebno je odlučiti se za manji broj strateških proizvodnji i proizvoda, strateških s nacionalnog ali i šireg tržnog aspekta.
Tako postavljenom cilju prilagoditi i sustav odnosno „ključ“ poljoprivrednih potpora koje se često neracionalno rasipaju zadovoljavajući socijalni ali ne i ekonomski aspekt proizvođača/proizvodnje.

Potaći pa i „prisiliti“ manje proizvođače na poslovno povezivanje čime bi im se olakšala primjena suvremenih proizvodnih tehnoloških postupaka te i povoljniji položaj na tržištu.

Konačni cilj za dio njih bi trebao biti cjelovito vlastiti ili udjelni dio kod prerađivačkih kapaciteta.
Osloboditi proizvođače bespotrebne „papirologije“ i javni servis koji se „ubija od dosade“ treba konačno servisirati proizvođače s neophodnim informacijama kao što su tržna kretanja, izrada natječajne dokumentacije, obavijesti o pojavi biljnih bolesti i nametnika te postupci suzbijanja, izrada receptura te besplatne druge za proizvođače korisne usluge kao što su analiza tla i slično.

Na kraju a moglo je biti i na početku, osim deklarativnog, odlučimo se je li poljoprivredna proizvodnja strateška hrvatska odrednica. Ako jeste, onda su i poznati mehanizmi koji se u takvim slučajevima koriste. A tada je nužan i odgovor na pitanje koliko je poljoprivreda socijalna a koliko ekonomska kategorija. Što prije nađemo odgovor na sve to, bit će nam lakše. Jer u suprotnom, dočekat ćemo i Covid 21 s istim problemima u poljoprivredi gdje ćemo moći zaključiti da je od 2020. godine s porastom novčanih potpora i pratećih službi namijenih poljoprivredi nastavljeno njeno nazadovanje. A ruralni prostor vratiće se svom izvornom obliku, bit će napušten i zapušten.