Povežite se sa nama

Blog

Zapečeni grah, prebranac, gravče na tavče – odlično za zimske dane

Makedonsko jelo gravče na tavče, ili kako ga u Srbiji zovu prebranac,  a kod nas zapečni grah klasični je prilog koji se pojavljuje na trpezama naše regije tokom svakog praznika. Ovaj bijeli grah velikog zrna je omekšan kuhanjem do momenta prije raspadanja, a zatim zapečen sa lukom i začinjen sa puno aleve paprike. 
 

http://cookam.blogspot.com/

Pred nama su dugi jesenski i zimski dan kada kuhinja postaje mjesto okupljanja, a neka tradicionalna jela dobivaju na važnosti. Zapečeni grah postao je neizostavan prilog u svim zagrebačkim roštiljarnicama i bez obzira kako ga zvali i spremali malo je onih koji ga ne vole…. 
Naša ugledna gastro bolgerka Tanja Pasutović Klaić donosi nam današnji recept, a više odličnih jela i recepata pronađite na njezinom blogu 
 
ZAPEČENI GRAH S KOBASAMA
Sastojci:
 
  • 4 kobasice
  • 150 g dimljene slanine
  • 1 veći luk
  • 1 crvena paprika
  • 2 češnja češnjaka
  • 1/2 žličice tucane ljute paprike ili zgnječenih peperončina
  • 1 žličica slatke (dimljene) paprike
  • svježe mljeveni papar
  • 100 g riže
  • 150 ml bijelog vina
  • 250 ml mesnog temeljca ili vode
  • 450 g kuhanog (bijelog) graha
  • malo tobasca
  • 150 ml pasirane rajčice
  • mast ili ulje

U tavi zagrijte malo masti ili ulja, dodajte slaninu narezanu na trakice ili kockice pa pržite dok ne dobije boju i postane hrskava.
Maknite s vatre, stavite prženu slaninu na tanjur, a u tavi na istoj masnoći kratko pržite kobasice koje ste ranije plitko zarezali s obje strane.
Sada i kobasice izvadite na tanjur sa slaninom a u tavu dodajte nasjeckani luk i pržite ga na umjerenoj vatri 4-5 minuta, dok ne omekša i zazlati se.
Dodajte papriku narezanu na kockice ili trakice i još sve kratko pržite pa dodajte nasjeckani češnjak, papar, ljutu i slatku papriku. Sve kratko miješajte pa dodajte rižu i pržite 2-3 minute, dok se riža ne zastakli.
Dodajte vino i pirjajte 5 minuta, zatim dodajte mesni temeljac, grah (može i onaj iz konzerve) i pasiranu rajčicu. 
Posolite, vratite u tavu slaninu, promiješajte, ubacite u tavu i kobasice pa stavite tavu u zagrijanu pećnicu (ako tava zbog ručke ne može u pećnicu, sve prebacite u vatrostalnu zdjelu ili leramičku posudu). 
Pecite oko 20 minuta na 180-200°C.
Tijekom pečenja provjerite treba li dodati još tekućine, imajte na umu da će riža upiti dio tekućine 😉
 

Blog

Listarići mog djetinjstva 🤍

Autor: Tanja Pasutović Klaić 

Ne peku se više tako kao nekada, čak im i naziv nije opće poznat, pa mada su nekako pomalo zaboravljeni čak i u Slavoniji, meni će uvijek vratiti najljepša sjećanja na baku Rozu, njene ruke i osmijeh, stari šporet na drva, topli crni čaj i hladne, ali svečane pokladne dane 🤍
Ovakvi listarići izgledom su slični poderanim gaćama ali su slatki i, za razliku od poderanih gaća koje se pripremaju s kvascem, u njima koristimo sodu bikarbonu pa je priprema neusporedivo brža (i jednostavnija).
Nema čekanja da se tijesto digne, pa onda i drugo dizanje, ovdje sve ide brzo 😉
Tijesto se jako tanko razvalja, reže u rombove i kroz sredinu zareže pa prži u ulju/masti.
Zapravo, sličniji su kroštulama, i sastojcima i okusom, probajte 🙂


.
📸 @vigor.klaic
.
🔺Recept


250 g glatkog brašna
¼ – ½ žličice sode bikarbone
malo soli
1 jaje
1 ravna žlica masti
1 žlica šećera
1 žlica rakije ili ruma
2 pune žlice kiselog vrhnja
malo naribane limunove korice
mast ili ulje za prženje

🔸 U prosijano brašno dodati sol i sodu bikarbonu pa sve promiješati.
Dodati jaje, mast, šećer, rakiju, vrhnje i limunovu koricu pa umijesiti tijesto.
Formirati tijesto u kuglu pa u disk, zamotati u foliju i ostaviti na hladnom mjestu 15 minuta.
Radnu plohu posuti brašnom pa tanko razvaljati tijesto te ga kotačićem izrezati i pržiti listariće u dubokoj masnoći sa svake strane kratko, dok ne prime boju. Listarići će se tijekom prženja malo napuhnuti, odnosno tijesto će mjestimično ostati šupljikavo.
Rupičastom žlicom vaditi listariće na kuhinjski papir da se višak masnoće ocijedi.
Tople listariće posuti šećerom u prahu i poslužiti.

Više recepata potražite na blogu autorice koji možete pronaći 
 
Pročitaj više

Blog

Magična juha od bundeve za jesenske dane

Vigor Klaić

Jesen je vrijeme kada uživamo u slasnim plodovima prirode i proizvodima bogatim vitaminima, mineralima. 

Autor: http://cookam.blogspot.com/

U Hrvatskoj danas postoji veliki broj gastro blogera koji nude recepte za razna jela.  Rijetki od njih prenose starinske recepte sa modernim štihom, a među njima se ističe bolgerka Tanja Pastuović Klaić, čiji je blog COOKam i guštam već nekoliko godina najčitaniji blog u Večernjem listu.  Ova bolgerka poznata je u stručnim krugovima, pa je red da i bude dio našeg tima i postane redovna rubrika našeg portala. 

Zato Kombinat 1969 od danas kreće sa suradnjom i objavama divnih recepata ove uvažene bolgerke rodom iz Slavonije čije vrijeme tek dolazi. Za divne slike zaslužan je Vigor Klaić, mladi umjetnik, fotograf čije slike već osvajaju nagrade, a njegovo vrijeme tek dolazi. 

Danas vam donosimo prvi recept za:

Juhu od bundeve

Sastojci:

1 kg hokaido bundeve

1 luk

2 češnja češnjaka

1 veći krumpir

1 žličica mljevenog korijandra

1 žličica mljevenog čilija

½ žličice mljevene kurkume

700 ml povrtnog temeljca ili vode

1 žlica nasjeckanog peršinovog lista

1 žličica listića timijana

Kiselo vrhnje

Maslinovo ulje

Bučino ulje

Sol

Papar

 

Priprema:

Bundevu očistite i narežite na kockice.

Luk i češnjak očistite i nasjeckajte a krumpir ogulite i narežite na kockice.

U loncu zagrijte 2-3 žlice maslinova ulja, dodajte pripremljeni luk i češnjak pa kratko pržite, 3-4 minute. Posolite, popaprite, dodajte korijandar, čili, timijan i narezanu bundevu i miješajte 2 minute pa dodajte narezani krumpir i prelijte povrtnim temeljcem. Kuhajte na umjerenoj vatri 20-30 minuta, odnosno dok povrće ne omekša.

Maknite lonac s vatre pa štapnim mikserom usitnite povrće toliko da juha bude glatka.

Vratite na vatru, dodajte kurkumu, po potrebi još posolite i kuhajte još minutu-dvije.

Gotovu juhu poslužite uz malo kiselog vrhnja i par kapi bučinog ulja te pospite peršinovim listom i timijanom.

Više recepata pronađite OVDJE 

 

 

 

Pročitaj više

Blog

REVITALIZACIJA HRVATSKOG RURALNOG PROSTORA

Autor: Ivo Grgić, prof. dr.

U ljetnoj dosadi negdje na sjevernom Jadranu umjesto slušanja Beroša i drugih mu pajdaša, dobro dođe i mali ili veliki oglasnik za razbibrigu. Vrtim sve rubrike koje ne ugrožavaju ćudoređe hrvatskih duša i zamjećujem dvije rubrike koje me više pogađaju nego objava o otvaranju javnih kuća u Njemačkoj s polovičnom uslugom.

Mnoštvo je oglasa gdje se nudi „kuća sa svim komunalijama, …. jutara zemlje i …. cijena 20.000 eura, a može i ….“. Brzo uključujem mjerač udaljenosti i kako se primičem Zagrebu broj nekretnina u prodaji se ne smanjuje, ali sve je manje zemlje oko i malo dalje od kuće. Hm, pomislih, to i nije loše za mladića koji ulazi još malo u zlatne godine (vrag ih odnio kao i onog tko sklepa tako bedastu parolu – kao da parole mogu biti pametne).

Kao pravi dotepenecali koji nema još jednu putovnicu odnosno pasoš, ne zbog životne čistoće nego zbog lijenosti, a i došao sam u Zagreb da se nasadim na Jelačić placu (malo promašio) prihvatih se ipak da vidim i koja je potražnja ali i ponuda u „glavnom gradu svih Hrvata, a malo manje manjina“. I sve bi se one meni novčano prihvatljive mogle skupiti u jednu npr. „Dobro očuvana garsonjerica, 10 minuta do tramvaja, etažno grijanje, 38 kvadrata…… samo 62.000 eura, zadnja cijena“. Malo se zamislih, pa to je otprilike veličina srednjeg svinjca u Bosanskoj Posavini, a cijena…

Onda se sjetih prijatelja koji je stambeni problem „riješio“ kroz Program poticane stanogradnje, skoknuh tamo da vidim o čemu se radi jer sam ja svoj „problem“ riješio poštenom udajom, a tamo….. dragi Bože čega nema. I da ne duljim, negdje mi u donjem kutu lijeve polovice mozga začu se „hej, a revitalizacija ruralnog……i ostale priče kako bi mogli i da je to svjetski hit – iz gradova u sela, kao nekada u Rumunjskoj “.

Kako je, logično da se očito nešto prikrije,riječ revitalizacija tuđica, brzo pronađoh hrvatske izričaje kao što su oživljavanje, vraćanje prvotne živosti, preporođenje i očito primjećujete da se suštinski ne radi o zgradama, stoci, biciklističkim stazama, skakanju s drveta i sl. nego o procesu gdje je u prvom planu čovjek. Običan, inače kao da drugačiji postoji, ČOVJEK.

Istina Bog, u ruralnom prostoru treba i vrtić i vodovod i struja i načelnik općine, treba i ministrica Žalac ili već netko treći, ali ako nema ČOVJEKA sve je uzalud. Tome svjedoči suludo obnavljanje kuća porušenih u ratu koje sada zjape prazne, čak zastrašujuće i avetinjski strašne. Umjesto da se dovelo ČOVJEKA pa onda išlo graditi….. ali to je završena priča.

I sada u hrvatskom ruralnom prostoru zjape nove ali još više straše starije kuće čiji su nekadašnji ukućani od ledine tj. lokalnog groblja do Amerike. I kako onda nešto promijeniti? Može li se i treba li pokušati?

Koristeći za odlazak na posao tramvaj kao prometalo npr. od Prečkog do Dubrave, u najboljem slučaju vam treba 50 minuta. Tako nekako je i samovozom ako mu niste ugradili krila. Pa ja lijepo od Dubrave zavrtih krug udaljenosti pretvoren u minute i dođoh do ispod Ivanić Grada. Pa polako počeh čačkati i nazivati prodavatelje. Kada sam skupio dovoljno tj. kritičan broj da opravdam troškove puta i usputne klope, krenuh sa svojom životnom suputnicom u razgled.

I već kod prve polusrušene kuće i u koprive i drugo raslinje zarasle gospodarske zgrade, moja suputnica ushićeno zacvrkuta „to je ono što želim-o“ što ja kao pravi trgovac iz kvote poštene inteligencije i k tome muško jednostavno odbih. Poslije nekoliko takvih predivnih izleta zahvaljujući Božjoj providnosti dođosmo u Posavke brege, susedstvo Ivaći grada samo preko autoceste . Još veća sreća da smo bili preporučeni gđi Milki i……. da skratim, kupovina je bila na vidiku.

Nakon povratka doma i konzultacija sa sveznajućim prijateljem Zecom, on iz glave ja pomoću računala, troškovnik je vrlo brzo bio gotov. Sam susret s vlasnicom hižeje bio više zbog kave jer je kupnja/prodaja u našim glavama davno bila gotova.

Krasna kućica u renoviranju s 1.500 kvadrata zemlje, a koja se nalazi 4 minute od središta Ivanić grada i 35 minuta od centra Zagreba. A u selu na 300 m sve što nam treba sada kao što su ambulanta, ljekarna, škola, vrtić, birtija, crkva pa i groblje, za ubuduće.

Pustite Coronu, raditi se mora te sadašnji izračun obnove s uključenim troškovima svih priključaka (voda, plin….) i privedena stanovanju pokazuje da će ukupna iznos biti daleko ispod cijene „slatke garsonjerice“ u Zagrebu. Pa kada se pridoda i pomoćna nastamba, sjenica, ……., to je još daleko ispod cijene „garsonjerice“. A u međuvremenu je i nekoliko mladih kojima sam pričao o svome iskustvu počelo istraživati i voljni su nešto slično učiniti, a to nema cijenu.

I da privedem kraju priču, pokušah naći nešto i za sebe u POS-u. Ništa. Pokušah pronaći nešto u pomoći lokalne zajednice. Ništa.

A što bi se danas moglo učiniti kada je i kriza uzrokovana Covidom 19 pokazala da značajan dio nas može raditi i dalje od svojih ureda. A istovremeno je, što smo i spomenuli,  u prodaji značajan broj nekretnina koje su zbog izgrađene cestovne infrastrukture došao u naručje Grada.

Jedan i to značajan dio bi mogla napraviti središnja vlast s tzv. poticanom kućegradnjom u ruralnim prostorima. Za one koji su tamo ali i za one koji žele doći živjeti pa i raditi u ruralnim sredinama.

Zadnji puta se ta ideja spominjala u jedinom suvislom programu jedne stranke tj. u „Preporod hrvatskog sela“daleke 2007. godine, programu gdje je najveći obol dao prof.dr.sc. Damir Kovačić,a i uz moje malo sudjelovanje. Na žalost, zbog nekoliko fotelja ali i protivljenja svega i svakoga pa čak i vječnog Vilima Ribića koji „vizionarski“ kaže da je „HSS-ov zahtjev za 24 milijarde kuna za poljoprivredu skupa ucjena jer se za isti novac može izgraditi 1200 novih osnovnih i srednjih škola, zajedno sa sportskim dvoranama. To što radi HSS pravi je skandal, a HDZ i SDP se ponašaju užasno jer pristaju na takvu ucjenu, iako znaju da će ona ugroziti ulazak Hrvatske u Europsku Uniju. Problem je u tome što, ako toliki novac ulažemo u poljoprivredu, neće biti investicija u obrazovanje i znanost i odričemo se ideje o Hrvatskoj kao zemlji znanja“. A u tih 24 milijarde značajan dio je bio za poticanje kućegradnje, ali i očuvanje cijelog ruralnog prostora.

Kako je sve prošlo, znamo a Vilim je živ, zdrav i s visokim primanjima. I ne zaboravimo da je samo u 2019. godini ukupno isplaćeno poljoprivrednih potpora od blizu 6 milijardi kuna. Simpatično.

Drugi dio bi mogla učiniti lokalna samouprava-vlast koja bi barem u dijelu komunalija mogla sudjelovati jer „priključak se jednom plati a potrošnja je stalna“ kao što su stalni i prirezi i porezi od povećane potrošnje. Naravno kod toga razlikujući kuću za odmor i kuću za stalno življenje.

Razina pomoći se može vezati i s drugim elementima kao što je dob, zanimanje i slično. Za one koji bi se pokrenuli poslove u poljoprivredi ili druge poslovne aktivnosti te olakšice bi bile znatnije.

Na ovaj način bi se povećao promet nekretnina te dio sredstava upumpao u daljnju potrošnju, a porasla bi i potrošnja na razini lokalne zajednice gdje bi došli novi stanovnici. Ništa manje značajno je da bi se smanjio pritisak na gradska središta, u ovome slučaju Zagreb.

I ne zaboravimo poljoprivrednu proizvodnju na malim okućnicama koja bi jednima bila rekreacija i primjena slogana „do polja do stola“ ili da bolje zvuči „Short supplychains“, a za one koji će novim stanovnicima sela dolaziti u posjet još i čuvanje „osjetila na domaće sorte i pasmine“.

I odluka je na svima. Možda nas i Covid 19 a možda i Covid 22 na to podsjeti i prisili.

 

 

 

Pročitaj više

Popularno