IN MEMORIAM: ZLATKO ŠIMIĆ, NOVINAR JUTARNJEG LISTA Tjedan u 10 pitanja za Gospodina Zlatka Šimića!

Jutros je novinare koje prate poljoprivredu dočekala užasno tužna i potresna vijesti. Umro je naš kolega, prijatelj, drug, novinarski doajen Jutarnjeg lista Zlatko Šimić.

„Jutros je iznenada u 57-oj godini života preminuo naš dragi kolega, novinar Jutarnjeg lista Zlatko Šimić. U našoj redakciji radio je od samog pokretanja Jutarnjeg lista 1998. godine, a prethodno je bio novinar Vjesnika. Zlatko Šimić rođen je u Požegi, a diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Specijalnost su mu bile teme iz poljoprivrede, no bio je i vrstan reporter te autor dugogodišnje kolumne Deset pitanja u tjednom prilogu Magazin Jutarnjeg lista kojega je neko vrijeme i uređivao“, objavio je Jutarnji list.

Posljednjih nekoliko godina postalo je uobičajeno da naše kolege odlaze brzo, bez pozdrava, tiho i svi na kraju imamo osjećaj da im nismo još puno toga rekli, ali i da je hrvatsko novinarstvo ostalo uskraćeno za još pregršt novih, dobrih tekstova koji udaraju u srži onoga što se zove problematika proizvodnje, poljoprivrede, hrane, sela…

 Naš „Gospodin Zlatko“, kako mu je službeno bila i e-mail adresa, koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, bez osmjeha zbog duhovitosti, nema tome niti desetak dana, nas je poljoprivredne novinare uveseljavao svojim šalama i dosjetkama na obilježavanju Svjetskog dana jabuka, 20. listopada, kad smo obišli izgradnju novog LDC centra u Križu, koji gradi PZ JabukaHR.

Uz pečenje, rakiju i voće Zlatko Šimić nam je  objašnjavao sve tržišne „fore i fazone“ i to sa sve  velikom dozom ironije. Njegove kritike na domaću proizvodnju i život kao takav ponekad su bile previše iskrene i mogle su uvrijediti one koji teže prihvaćaju šalu i realnost. Uvijek je govorio daleko više i iskrenije od drugih i od onoga što danas mediji smiju, mogu ili žele objaviti.

Svi mi tzv. „agro mangupi“, kako nam se zove Whatsup grupa u kojoj smo razmjenjivali informacije što se događa u poljoprivredi i životu, planirali smo tada neki drugi, novi stručni skup, posjet nekog od proizvođača. To je nešto što nas je posljednjih godina još jedino nekako držalo na okupu, jer je druženja i terenskog novinarstva sve manje. A na surovom hrvatskom medijskom tržištu je ostalo nas desetak novinara koji se ozbiljno bavimo analizom poljoprivrede i tržišta hrane, pa su nam i ova druženja bila ispušni ventil da se međusobno šalimo, kritiziramo druge i sebe ili čak i posvađamo oko nekih tema. Konstruktivno uz vino ili domaću rakiju. I domaću hrvatsku hranu.  

Jutrošnja informacija sve nas je dočekala potpuno nespremne. Ostali smo nijemi i kroz našu grupu slali poruke, za koje bi svi rado da ih Šime može još jednom prokomentirati na svoj „zajebano“ duhovit način.

Zašto baš „Šime“, što se dogodilo, je li moglo drugačije… To su odgovori na koje nitko od nas nema više nema odgovor. Jedino što nam sada ostaje je da mu postavimo deset virtualnih, onozemaljskih   pitanja, po nazivu njegove redovne rubrike u subotnjem Jutarnjem listu „Tjedan u 10 pitanja“.

Nema osobe iz javnog života koja nije bila u toj rubrici. A tko nije bio nije niti zaslužio da se o njemu nešto govori, rekao bi Šimić.

Na kraju nam ostaje jedino da mu sada mi agro novinari postavimo 10 pitanja i da nam nekako pošalje svoje odgovore, sa nekog možda boljeg i za njega sretnijeg svijeta.

A prvo koje bi mu ja postavio bilo bi  „Zašto si nas tako zajebao Šimiću i otišao bez popijene barem još jedne rakije“.

Neka mu je vječna hvala i slava!