Nekategorizirano

IZOSTANAK TURIZMA POVEĆAO TRŽIŠNE VIŠKOVE LUBENICE

Hrvatska ove godine očekuje proizvodnju lubenica na razini prošlogodišnjeg uroda, kada je s oko 700 ha površine proizvodnja bila oko 28.000 tona. Urod po hektaru kreće se od 25 do 40 tona. Iako je ove godine berba lubenice počela par dana kasnije nego lani, očekivani prinosi su isti po jedinici površine.

Uvoz je, kao i prijašnjih godina, počeo u travnju iz zemalja koje ranije počnu s berbom lubenica. Kod nas se u tom periodu uvozila lubenica iz Maroka, a nakon toga iz Španjolske i Grčke. Berba domaće lubenice je krenula krajem lipnja, a stručnjaci Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu, očekuju da će sezona domaće lubenice trajati do kraja rujna i da ćemo u narednom razdoblju biti samodostatni.

„Svakako moramo uzeti u obzir bitno slabiju turističku sezonu koja je bila značajan generator potrošnje, a koja će ove godine izostati većim dijelom, što se već sada reflektiralo na cijenu na tržištu koja je niža u odnosu na prijašnje godine“, izjavila je stručnjakinja Smartera Marina Kresoja.

Uzimajući u obzir potrošnju na domaćem tržištu te izostanak velikog djela turističke potrošnje, ova godina će biti vrlo izazovna za proizvođače pa će biti izuzetno bitno da se otkupljivači i trgovina okrenu domaćim proizvođačima. Ove godine kod plasmana jagoda trgovački lanci su pokazali solidarnost s domaćim proizvođačima, držali su ujednačeni nivo cijena i za vrijeme cijele sezone otkupljivali su jagodu iz domaće proizvodnje. Bilo bi za očekivati da se ta razina suradnje održi i s domaćim proizvođačima lubenica, kako one ove godine ne bi ostale neobrane na poljima. No, i na proizvođačima je da poštuju optimalne rokove branja, suradnju s otkupljivačima i retailom, budu konkurentni i s cijenama i s kvalitetom. Tada rezultati neće izostati, zaključak je analize Smartera.

Zbog novonastalih poremećaja na domaćem tržištu najveći hrvatski otkupljivač voća i povrća, tvrtka ENNA Fruit, već je krenula s izvozom lubenice kako bi se smanjio pritisak na domaćem tržištu te se lubenice izvoze u Sloveniju, Češku, Slovačku i Poljsku.

Niski prinosi u proizvodnji

Proizvodnja lubenica u Hrvatskoj fluktuira od 17.000 tona do gotovo 28.000 tona koliko je bilo u 2018. godini. Hrvatska ima relativno niske prinose u odnosu na vrhunske proizvođače čiji se prinosi penju preko 90 tona/ha. Još uvijek se jako slabo navodnjavaju polja lubenica i tehnološka je razina u proizvodnji niska i sa sortama i s upotrebom agrotehničkih mjera. Proizvodnja se primjerice u dolini Neretve odvija na oko 200 ha, a ukupan urod je od 13-15 tisuća tona, uz prinos između 60 i 70 tona. U dolini Neretve se proizvodnjom bavi oko 50 OPG-ova, na prosječnim parcelama od 0-5 ha do 5 ha, osim par većih koje imaju 10 -30 ha i jedan 50 ha.

Kada je riječ o izvozu, prošle je godine izvezeno 3.432 tona u vrijednosti od 1,3 milijuna eura, najviše u Njemačku, Sloveniju i Češku, a uvezeno je čak 15.300 tona za 5,8 milijuna eura – najviše iz Grčke (1,7 milijuna eura), Italije (1,3 milijuna eura) i Španjolske, dok je količinski albanska lubenica na trećem mjestu s čak 1,8 tisuća tona u vrijednosti od oko pola milijuna eura, naspram španjolskih kojih je uvezeno 959 tona za 591.000 eura. Izvan sezone konzumacije, lubenica je jako malo pa je tako i uvoz u prva tri ovogodišnja mjeseca iznosio tek 2.408 eura odnosno 2229 kg.

„Lubenica je relativno jeftin proizvod koji ne trpi visoke transportne troškove te na tržištima srednje Europe moramo konkurirati talijanskoj i lokalnoj proizvodnji zemalja u koje izvozimo. U špicama proizvodnje dogovaraju se izvozi viškova lubenice i u pravilu se postižu vrlo niske cijene“, ističe Kresoja.

Proizvodnja i potrošnja

Proizvodnja lubenice u Hrvatskoj je zadnjih nekoliko godina u porastu, ali ovisi o sezonalnosti odnosno o vremenskim utjecajima tijekom sazrijevanja i berbe. Vidljiv je utjecaj turističke sezone na potrošnju, a samim time i na proizvodnju, što znači da proizvodnja prati kretanje broja turista u državi. Izostanak ogromnog broja turista ove godine zbog korona krize, utjecao je na ogromne tržišne viškove i poremećaje na tržištu. Osim što Hrvatska ima svoju proizvodnju, na tržište dolaze i lubenice iz uvoza iz zemalja sa sličnim problemima i velikom proizvodnjom.

Procjene stručnjaka Smartera su da smjer u kojem će se morati razvijati ova proizvodnja treba biti prema produženju sezonalnosti lubenice, te prema prelasku na sorte koje su manje mase. Sezonu proizvodnje moramo početi ranije na području Dalmacije i završiti kasnije s područja Slavonije. Rast proizvodnje možemo ostvariti uz primjenu navodnjavanja, uvođenjem novih sorti koje omogućuju duže čuvanje i lakši transport, te korištenjem zaštićenih, a ne preskupih niskih tunela.

Glavninu turista u ljeto čine strani gosti koji su navikli na standard veličine lubenice od 4 – 8 kg. Kako bismo povećali prodaju, moramo se prilagoditi navici kupca i prijeći sa sorti koje trenutno uzgajamo, a to su sorte čiji plodovi daju 8 + kg veličinu, na sorte koje daju plodove veličine na kakve su kupci navikli.

Trend koji je u Hrvatskoj prisutan već godinama je da se sve ranije kreće s prodajom voća u trgovačkim lancima. Tako se i početak prodaje lubenice pomiče prema ranijem datumu. Tome svakako pomaže i činjenica da Hrvatska kao članica EU može uvesti lubenicu iz područja gdje proizvodnja kreće značajno ranije nego kod nas. Radi se o lubenicama iz Grčke i Španjolske. Kupci spremno prihvaćaju takvu praksu i na tom valu raste i količinski uvoz lubenice. U trenutku kad počinje sezona berbe domaće lubenice, trgovački lanci počnu kupovati istu. Na taj način čuvaju domaću proizvodnju, radna mjesta i doprinose gospodarskom rastu. Trend je da se domaća roba preferira pred robom stranog podrijetla, a i kupci prepoznaju hrvatsku kvalitetu te imaju mogućnost kupovati domaće, naglašavaju u Smarteru.

Potrošnja lubenica uglavnom je stabilna i kreće se između 8 i 9 kg/stanovniku godišnje. Hrvatsko tržište je konzervativno u potrošnji te se potrošnja uglavnom odvija u ljetnim mjesecima i uglavnom su potrošači vezani uz tradicionalne sorte. Godišnja potrošnja lubenica i dinja zadnjih godina se kreće između 30.000 pa čak do 40.000 tona. Potrošnja raste u godinama kada je visoka proizvodnja, a samodostatnost se kreće između 60 i 70 posto. S obzirom na nedostatnu proizvodnju za domaće tržište, ostale potrebe namirujemo iz uvoza pa godišnje uvozimo između 12.000 do čak 20.000 tona, kaže Kresoja.

Povezane teme:

Slijedi

VELIKI RAST UVOZA KRUMPIRA OD POČETKA GODINE

Ne propustite

HPK: Hrvatska treba biti sretna što ima dobru žetvu i veliki urod pšenice

kombinat

Pročitaj više

Komentiraj

Nekategorizirano

PZ JabukaHR: MODERNA SKLADIŠTA I UDRUŽIVANJE PROIZVOĐAČA JEDINI JE NAČIN ZA OPSTANAK PROIZVODNJE JABUKA U RH

Hrvatska proizvodnja jabuka ima budućnosti jer smo se svih ovih godina, unatoč teškim tržišnim okolnostima i sve češćim klimatskim promjenama uspjeli oduprijeti izazovima koji su bili pred nama. Upravo je u tijeku ovogodišnja sezona berbe jabuka, s kojom smo zadovoljni, jer nam vremenske prilike, u vrijeme berbe, idu na ruku. Budućnosti hrvatske proizvodnje jabuka ovisit će o dovršetku započete realizacije izgradnje skladišnih kapaciteta, koja se financira bespovratnim sredstvima iz NPOO-a.

Jedan od načina opstanka i razvoja proizvodnje jabuka je i još bolja horizontalna i vertikalna organizacija proizvođača, posebice kroz udruživanje u Proizvođačke organizacije, koje su se proteklih godina pokazale kao najotpornije u izazovnoj tržišnoj utakmici. Zaključak je to stručne rasprave sa poljoprivrednim novinarima, koju je povodom 20. listopada – Svjetskog dana jabuka u Križu organizirala PZ JabukaHR, najveća organizacija proizvođača jabuka u Hrvatskoj.

PZ JabukaHR organizacija je istaknutih proizvođača jabuke u Hrvatskoj, koja svoje proizvode plasira na domaće i inozemna tržišta, a okuplja preko 30 proizvođača jabuka (članova i pridruženih članova)sa godišnjim prinosima između 10 i 12 tisuća tona, od čega glavnina, kao svježi proizvod ili prerađevine, završi na domaćem tržištu – na policama gotovo svih trgovačkih lanaca.

Luka Cvitan upravitelj PZ JabukaHR novinarima je tijekom obilaska gradilišta, povodom obilježavanja Svjetskog dana jabuka, u Poslovnoj zoni Križ, objasnio kako je Ministarstvo poljoprivrede odobrilo bespovratna sredstva u iznosu od 15 milijuna eura za izgradnju i opremanje logističko-distributivnog centra za voće društvu Jabuka LDC d.o.o., osnovanom od strane i u većinskom vlasništvu proizvođačke organizacije PZ JabukaHR. Ukupna vrijednost projekta iznosit će oko 23 milijuna eura plus PDV, a objekt će se prostirati na 16.000 m2.

„Finalizacija LDC-a očekuje se u ljeto iduće godine, kada ćemo primiti prve količine jabuka. Projektom je predviđena izgradnja hladnjače kapaciteta 6.700 tona sa različitim kapacitetima komora za skladištenje jabuka iz konvencionalne i ekološke proizvodnje, projektiranje i instaliranje najmodernijih linija za sortiranje i pakiranje jabuka, čime će se zadovoljiti sve zahtjevnije potrebe tržišta po pitanju sortiranja i konfekcioniranja, kao i nabava opreme za preradu jabuka u voćni sok i dr. Bitno je naglasiti da je ovaj objekt projektiran po najvišim DNSH i ekološkim standardima te da je u okviru projekta predviđeno i postavljanje fotonaponske centrale kapaciteta 500 kWh čime će se osigurati glavnina potrebe za električnom energijom. Ponovno bi istaknuli da su jabuke domaćih proizvođača, okupljenih u PZ JabukaHR, prvi poljoprivredno-prehrambeni proizvod označen znakom „Dokazana kvaliteta – Hrvatska“, koja krajnjem kupcu, na jasan i nedvosmislen način, garantira da je riječ o proizvodu koji je proizveden zaista tamo gdje je to u deklaraciji i navedeno, da udovoljava najvišim tržišnim standardima i da iza njega stoji sljedivost tijekom cijeloga proizvodnog procesa.“, kazao je Cvitan.

Ovo je, inače, do sada drugi logističko-distributivni centar financiran bespovratnim sredstvima iz NPOO-a. Prva sredstva dodijeljena su prošle godine Osječko-baranjskoj županiji prilikom izgradnje regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće. Natječaj je još uvijek otvoren i postoji još nekoliko planova izgradnje LDC-a iz ovog programa.

„Mi u PZ JabukaHR pozdravljamo sve projekte kojima su nositelji proizvođačke organizacije, ali i inicijativu svih onih koji se u budućnosti žele pridružiti našoj ili nekoj drugoj proizvođačkoj organizacija jer smatramo to najboljim načinom ojačavanja pozicije primarnih proizvođača. Zajednički možemo potaknuti i nove proizvođače da se okrenu proizvodnji jabuka i drugih voćnih vrsta. Sredstva koja je usmjerila država za izgradnju skladišnih kapaciteta od iznimne su važnosti za proizvodnju, zbog čega vjerujemo da ćemo u budućnosti biti još snažniji i konkurentniji“, ističu u ovoj proizvođačkoj organizaciji.

Izgradnja potrebne infrastrukture temeljni je preduvjet održive proizvodnje za koju želimo da je produktivna, konkurentna i otporna. Za skladištenja jabuka u Hrvatskoj,tzv. ULO komora, danas ima u Hrvatskoj oko 40 000 tona i to je za trenutne potrebe proizvodnje konzumne jabuke, tijekom cijele godina uglavnom dostatno. Ti skladišni kapaciteti su uglavnom izgrađeni prije 20- tak godina i u većini slučajeva u vlasništvu su trgovačkih društava koja se bave otkupom i prodajom odnosno nisu u vlasništvu i gospodarenju proizvođača.

„Nažalost infrastruktura logistike, tehnologija sortiranja,kalibriranja i pakiranja u tim skladišnim kapacitetima nije tehnološki zadovoljavajuća da se mogu zadovoljiti potrebe prema trgovačkim kućama, koje su iz dana u dan sve zahtjevnije po pitanju dinamika isporuke, vrsta pakiranja i općenito komercijalnih zahtjeva, koje diktira tržište. Pozitivne pomake na tim poljima očekujemo nakon završetka svih intervencija iz Nacionalnog programa oporavaka i otpornosti te stavljanja u funkciju logističkih centara koji će biti na raspolaganju samim proizvođačima. Proizvođači će sami odlučivati o upravljanju LDC-ima, pa vjerujemo da će se situacija u domaćem voćarstvu ipak razvijati sve više u korist domaćih voćara i hrvatskih potrošača“, zaključuje Luka Cvitan.

Pročitaj više

Nekategorizirano

U RH godišnje nastaje preko 286.000 tona otpada od hrane – cilj je do 2028. smanjiti otpad od hrane za 30 posto

Autor: Miroslav Kuskunović

Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranja grada Zagreba organizirao je dana 4. srpnja 2023. godine (utorak) u Zagrebačkom inovacijskom centru d.o.o. – ZICER na Zagrebačkom Velesajmu, konferenciju pod nazivom „Hrana nije otpad: Nauči više! Učini više! s ciljem informiranja javnost oko svih aktivnosti na području grada Zagreba, koje se provode kroz dobrovoljni sporazum za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane, potpisan sa Ministarstvom poljoprivrede, a u kojem sudjeluje ukupno 12 predstavnika s područja grada Zagreba.

U ovom projektu s područja grada Zagreba sudjeluju; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biovega d.o.o., Dukat d.d., Ikea Hrvatska d.o.o., Kaufland Hrvatska k.d., Konzum plus d.o.o., Nestlé Adriatic d.o.o., Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Reto centar Zagreb, Udruga za promicanje vrijednosti hrvatske gastronomske i enološke baštine „Gastronomadi“, Ustanova Dobri dom Grada Zagreba, Zvijezda plus d.o.o.

„Hrana se zbog različitih razloga rasipa i baca kroz cijeli lanac opskrbe hranom, od primarne proizvodnje, prerade i proizvodnje, distribucije, skladištenja i prodaje, ugostiteljskih objekata i institucionalnih kuhinja do kućanstava. Stoga je u cilju podizanja svijesti, vezano uz problem prekomjernog bacanja i promicanja odgovornosti svih dionika lanca opskrbe hranom potrebno provesti niz aktivnosti, u svrhu promjene navika i ponašanja ljudi prilikom rukovanja hranom. Prema najnovijim podacima u RH nastaje preko 286.000 tona otpada od hrane godišnje. Poticanje smanjenja nastajanja otpada od hrane jedna je od mjera Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. koji predstavlja doprinos cilju 12.3 održivog razvoja Ujedinjenih naroda, tj. postizanju smanjenja globalnog otpada od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini, za 50 posto i smanjenju gubitaka hrane u proizvodnim i opskrbnim lancima do 2030. godine“, zaključak je konferencije.

Pročelnica gradskog Ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Ana Pavičić-Kaselj, koja je na konferenciji održala prezentacija na temu Milanski pakt i sprječavanje i smanjenje nastajanja otpada od hrane, na konferenciji je naglasila:

„Prema hijerarhiji gospodarenja otpadom od hrane, prednost se daje upravo sprječavanju nastajanja otpada od hrane, a to znači učinkovitu proizvodnju, preradu, skladištenje, prodaju i ostalu distribuciju hrane, uz minimalno stvaranje viškova. S obzirom na specifičnosti te različite razloge gubitka hrane i nastajanja otpada od hrane, svaka faza od proizvodnje, prerade, distribucije do konzumacije hrane zahtijeva različite pristupe u prepoznavanju uzroka i načina rješavanja problema prekomjernog bacanja hrane. Stoga je važno omogućiti preduvjete i pokrenuti dobre prakse kojima se može osigurati sprječavanje nepotrebnog bacanja hrane po pojedinim fazama lanca opskrbe hranom.

„U ovom izuzetno značajnom projektu za RH sudjeluje ukupno 12 predstavnika s područja grada Zagreba koji su potpisnici ovog sporazuma. S ciljem promocija projekta Grad Zagreb je organizirao konferenciju na kojoj su sudionici, kroz tri panela, odgovorili na ključna pitanja kako spriječiti i doprinijeti smanjivanju bacanja hrane kroz procese proizvodnje ili u trgovini te na koji način poboljšati sustav doniranja hrane potrebitima. Cilj nam je bio da utvrdimo što mogu učiniti građani-potrošači, što realni sektor proizvodnje i znanstvene institucije, I ovom smo prilikom imali mogućnost vidjeti i pozitivne primjere iz prakse, kako u Hrvatskoj tako i u drugim državama, kako bi cijeli sustav učinili još učinkovitijim i unaprijedili ga, kazala je Ana Pavičić-Kaselj.

Zdravko Barać ravnatelj Uprave za stočarstvo u kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede RH izjavio je:
„S ciljem promicanje društvene odgovornosti prehrambenog sektora Ministarstvo poljoprivrede sklopilo je početkom godine dobrovoljne sporazume za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane sa različitim skupinama dionika, uključujući subjekte u poslovanju s hranom iz sektora primarne proizvodnje, proizvodnje i prerade hrane, trgovine, ugostiteljstva, znanstvene i akademske zajednice, jedinica lokalne i regionalne samouprave, neprofitnih organizacija i inicijativa te udruženja kojima potiče njihovu međusobnu suradnju i dijalog, razmjenu iskustva te definiranje zajedničkih ciljeva i aktivnosti. Sporazum je potpisalo 44 dionika, a isti je otvoren za pristupanje novim potpisnicima. Cilj sporazuma je doprinosa u ostvarenju smanjenja otpada od hrane u RH za 30 posto do 2028. godine. Sklapanje Dobrovoljnog sporazuma o sprječavanju i smanjenju nastajanja otpada od hrane „Zajedno protiv otpada od hrane“ provodi se u okviru provedbe Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane RH za razdoblje od 2023. do 2028. godine kojeg je Odlukom donijela Vlada RH te reformske mjere „Unaprjeđenje sustava doniranja hrane“ iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost 2021.-2026. Godine“, izjavio je Zdravko Barać ravnatelj Uprave za stočarstvo u kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede RH.

U Hrvatskoj se godišnje baci više od 286 tisuća tona hrane, a iako smo na razini EU među zemljama s najmanjom količinom otpada od hrane po glavi stanovnika, nastavljamo daljnje iskorake provedbom mjera i aktivnosti sadržanih u novom Planu sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane do 2028., kojeg je usvojila Vlada RH i za koji je osigurano 5,7 milijuna eura, kao i s provedbom reformske mjere „Unaprjeđenje sustava doniranja hrane u RH“ iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost“, kazao je Barać.
Naglasio je kako su u sklopu spomenute reformske mjere NPOO-a, ukupne vrijednosti 4,2 milijuna eura, do sada potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za infrastrukturno opremanje posrednika u lancu doniranja hrane i banke hrane u vrijednosti 1,9 milijuna eura, za 41 posrednika u lancu doniranja hrane i za 9 banki hrane. Sustav se kontinuirano nadograđuje te se planira novi poziv u svrhu omogućavanja pokretanja banki hrane u županijama koje ne raspolažu istima te daljnjeg infrastrukturnog opremanja posrednika u lancu doniranja hrane. Planirano je da će banke hrane započeti sa svojim radom najkasnije početkom 2024. godine te preuzeti ulogu koordinatora u doniranju hrane u svojoj županiji. Također, kako bi se olakšalo doniranje hrane unaprijeđen je zakonodavni okvir za doniranje hrane, izrađen vodič za doniranje, a uspostavljen je i IT sustav koji je do danas spasio 700 tona hrane, a broji 322 donatorska i 109 posredničkih profila.

„Ustanova DOBRI DOM kao ustanova Grada Zagreba i na ovaj način potvrđuje svoje kontinuirano postupanje u vidu aktivnog doprinosa postizanju zajedničkog općeg cilja poticanja smanjenja otpada od hrane u svrhu učinkovitijeg i održivog korištenja resursa, u cijelom lancu opskrbe hranom i pripreme obroka te smanjenja siromaštva. U tom pravcu djeluje interdisciplinarna radna skupina koja prati ispunjenje obveza, razvijamo nove projekte u cilju unaprjeđenja i standardiziranja radnih procesa unutar djelatnosti ustanove koji rezultiraju smanjenjem otpada od hrane i otpada uopće i to racionalnim postupanjem s namirnicama u fazi narudžbe te obrade istih, edukacijom zaposlenika i svih dionika odnosno suradnika, poticanjem unaprjeđenja doniranja hrane i razmjenom iskustava.“, izjavio je Alen Župan, ravnatelj Ustanove “Dobri dom” Grada Zagreba.

Na konferenciji su izneseni zanimljivi podaci kako se u svijetu godišnje baci oko 1,3 milijarde tona hrane, odnosno 160 kilograma po glavi stanovnika što godišnje iznosi 1 bilijun dolara. U Europskoj Uniji se baci 57 milijuna tona hrane, ili 131 kilogram po glavi stanovnika u vrijednosti od 110 milijardi dolara. Kada je riječ o Hrvatskoj kod nas se godišnje baci 286.379 tona hrane odnosno oko 71 kilogram po glavi stanovnika što je ekvivalent vrijednosti od oko 600 milijuna dolara. Prosjek po glavi stanovnika, kada je riječ o bacanju hrane u EU je 131 kilogram, a u svijetu čak 160 kilograma hrane. Od ukupno odbačene hrane u Hrvatskoj 76 posto dolazi iz kućanstava, a 24 posto iz poslovnog sektora. Građani Hrvatske godišnje bace 129.616 tona jestive hrane, dok se baci i 86.726 tona nejestivog dijela. S druge strane poslovni sektor godišnje izgubi 50.723 tona jestive hrane i 19.311 koji je nejestivi dio.

Ne bacajmo hranu, jer hrana nije otpad!

Pročitaj više

Nekategorizirano

KAKVA ĆE BITI HRVATSKA POLJOPRIVREDA DO KRAJA DESETLJEĆA?

Ministarstvo poljoprivrede predstavilo je prijedlog Strateškog plana ZPP za Republiku Hrvatsku te ga do kraja godine šalje u Europsku komisiju. Tijekom 2022 godine će trajati usuglašavanje s Europskom Komisijom i nadamo se da ima još mjesta za nužna poboljšanja i prilagodbu ovog plana potrebama hrvatske poljoprivrede.

Smarter specijalizirana konzultantska tvrtka za poljoprivredu i prehrambenu industriju još je 2018 godine izradila prijedlog Strategije hrvatske poljoprivrede – Strategija Zaokreta do 2030. godine i utvrdili smo osnovni cilj poljoprivredne politike RH. Prema našoj strategiji poljoprivreda Republike Hrvatske bi do 2030. godine trebala rasti za 14 milijardi kuna te bi ukupna vrijednost proizvodnje trebala dosegnuti 30 milijardi kuna. Dvije središnje osovine tog rasta trebale bi biti postizanje samodostatnosti i podizanje konkurentnosti hrvatskog poljoprivrednog proizvoda.

„Podizanjem samodostatnosti na viši stupanj poljoprivreda Republike Hrvatske može do 2025. godine rasti za 8 milijardi kuna, a planirano je i nužno podizanje proizvodnje konkurentnog poljoprivrednog proizvoda za izvoz, čime će vrijednost do 2030. godine porasti za dodatnih 6 milijardi kuna. Planirana su i potrebna investicijska ulaganja u hrvatsku poljoprivredu za nešto više od 600 milijuna eura u prve tri godine provođenja Strategije Zaokreta hrvatske poljoprivrede uz ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanje i obrazovanje i druge mjere kroz ZPP, ali i druge fondove Europske unije“, napominju stručnjaci Smartera.

Ministarstvo poljoprivrede 2020. godine u svojoj je predloženoj Strategiji hrvatske poljoprivrede „Više od farme“, koju je izradilo nakon analiza stanja Svjetske banke, utvrdilo je također da će hrvatska poljoprivreda do 2030. godine narasti na 30 milijardi vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Kada je objavljen financijski paket koji je u novom višegodišnjem Programskom razdoblju Europske unije osiguran za hrvatsku poljoprivredu, ne bismo uopće trebali imati dileme da su stvorene pretpostavke za osiguranje zacrtanih, odnosno planiranih strateških ciljeva. Dapače, za razdoblje od 2021. do 2027. godine u hrvatsku poljoprivredu samo iz fondova Europske unije treba biti uplaćeno iz proračuna Europske unije 5,17 milijardi eura, višestruko više nego potrebnih 600 milijuna eura investicijskih sredstava.

No, jeli to baš tako?

Hrvatska, kao i sve zemlje Europske unije, sad je u završnoj fazi izrade Strateškog plan ZPP za RH koji je najvažniji dokument za srednjoročno razdoblje, kojim se određuju financijske omotnice, mjere i

intervencije koje će se provoditi te kako će se usmjeriti financijska sredstva za poljoprivredu. Ovaj će plan u velikoj mjeri odrediti smjer kako će se poljoprivredna proizvodnja razvijati do kraja ovog desetljeća.

U Strateškom planu u dijelu koji se odnosi na Program ruralnog razvoja od ukupno 3,42 milijarde eura, za investicije u poljoprivredi je namijenjeno 9,95 posto, odnosno 340 milijuna eura za cijelo petogodišnje razdoblje.

U Programskom razdoblju od 2014. do 2020. godine samo iz mjera ruralnog razvoja za investicije (Mjera 4. i Mjera 6.) direktno namijenjene za poljoprivredu bilo je odobreno 644.806.046,77 eura, a ukupno do sada isplaćeno 437.015.181,36 eura, ali iskazane potrebe za investiranjem u poljoprivredi, kroz zahtjeve za investicijsku potporu, bile su višestruko veće i iznosile su preko 2,18 milijardi eura.

Podizanje konkurentnosti i proizvodnosti ne može se postići s tako niskim ulaganjima u investicije i razvoj. Zato je upitno mogu li se s tako planiranim iznosom investicija postići ciljevi Strateškog plana poljoprivrede za razdoblje od 2023. do 2030. godine. Zašto se u Strateškom planu planiraju tako niska investicijska sredstva veliko je pitanje. Odgovor u najvećoj mjeri leži u samoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici o kojoj se u Bruxellesu raspravljalo zadnje tri godine i koja je još više postala „zelena i ruralna“, a sve manje orijentirana na proizvodnju, naglašavaju u Smarteru.

Hrvatska poljoprivreda po svim izračunima i pokazateljima, najviše zaostaje u produktivnosti i konkurentnosti, dok kod okolišno-klimatskih pitanja povezanih s poljoprivredom Republike Hrvatske ostvaruje bolje rezultate (kod bioraznolikosti, emisije stakleničkih plinova, upotrebe pesticida, mineralnih gnojiva).Ruralna područja se pak suočavaju se s negativnim demografskih kretanjima, depopulacijom i nedostatkom osnovne infrastrukture.

Stručnjaci Smartera smatraju da će se samo povećanjem poljoprivrede proizvodnje, povećanjem dohotka koji poljoprivrednici ostvaruju, stabilnim prihodima i stabilnim radnim mjestima u poljoprivredi otvoriti mogućnost da se zaustave negativni demografski trendovi. Ako stanovnici budu mogli dobro živjeti od svog rada u poljoprivredi onda neće napuštati ruralne prostore. Teško da će izgradnja komunalne infrastrukture, utjecati na odluku o ostanku na ruralnim prostorima. Ljudi trebaju posao, radna mjesta, pristojne i stabilne prihode iz poljoprivrede i drugih ruralnih djelatnosti.

Poljoprivrednici očekuju da će Strateški plan uvažiti sve potrebe najvažnijih sektora poljoprivrede te da će se kroz njega kvalitetno planiranim mjerama odrediti smjer poljoprivrede u periodu od 2023. do 2027. godine, s ciljem da se poveća produktivnost i konkurentnost kako bi se ostvario plan podizanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih preko 19 milijardi kuna na planiranih 30 milijardi HRK do 2030. godine. Dionici u poljoprivrednom sektoru u najvećem dijelu se slažu kako je Ministarstvo poljoprivrede uložilo napore da bi se udovoljilo svim potrebama ključnih sektora te da se buduće mjere usmjere na one sektore koji mogu biti poluga razvoja poljoprivrede u idućem Programskom razdoblju.

Na brojnim konzultacijama s ključnim igračima iz sektora izražene su i brojne dileme, a među tri ključne teme o kojima se intenzivno raspravljalo su dizajniranje eko sheme za poljoprivrednike, kako će se rasporediti sredstva za proizvodno vezane potpore te kolika će se sredstva izdvojiti za investicije u poljoprivrednu proizvodnju, ali i u preradu poljoprivrednih proizvoda.

Hoće li sredstva biti dobro i pravedno raspoređena?

Stručnjaci Smartera vjeruju kako se Strateški plan može još bolje prilagoditi potrebama proizvodnje, posebice kada je riječ o investicijama. Očekuje se da će se i tijekom 2022. godine kada će se Strateški plan usuglašavati sa Europskom komisijom, moći utjecati te definirati i prilagoditi pojedine mjere, oko kojih sada postoje različita razmišljanja, odnosno da do kraja iduće godine Republika Hrvatska može dobiti kvalitetan Strateški plan distribucije novca Europske unije.

Pred cijelim sektorom stoje mnoga teška pitanja i odgovori na njih nisu do kraja definirani prezentiranim Strateškim planom:

Kako postići komplementarnost između poboljšanja konkurentnosti i poboljšanja ekoloških performansi, uz istodobno podržavanje održivih ruralnih područja i otpornosti na klimatske promjene?

Kako ostvariti vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2030. godini u iznosu od 30 milijardi kuna uz povećanje stočnog fonda – govedarstvo i svinjogojstvo, uz smanjenje stakleničkih plinova?

Kako osigurati daljnje jačanje konkurentnosti ratarske proizvodnje uz smanjenu upotrebu pesticida i mineralnih gnojiva?

Gdje i kako povećati organsku proizvodnju?

Uvjereni smo da sredstava ima dovoljno, ali ih treba jako dobro, pametno, racionalno i učinkovito rasporediti da bi mogli reći da će Hrvatska do kraja ovog desetljeća imati konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju.

„Ako se u potpunosti želi ostvariti potencijal poljoprivredno-prehrambenog sektora na nacionalno gospodarstvo, bilo bi važno poboljšanje svih faktora produktivnosti u poljoprivredi i u integraciji vrijednosnog lanca. Poboljšanje produktivnosti znači povećanje prinosa i smanjenje troškova, povećanje vrijednosti proizvodnje po jedinici rada. Rast produktivnosti, nadalje, može smanjiti velike deficite trgovinske razmjene kako primarnih, tako i prerađenih proizvoda te poboljšati iskorištenje proizvodnih kapaciteta, istovremeno stvarajući gospodarske mogućnosti za razvoj ruralnih područja. Produktivnost, uopće, utječe na životni standard i na blagostanje u društvu te u pravilu povećava ukupni nacionalni dohodak i dohodak onih koji sudjeluju u raspodjeli novostvorene vrijednosti. Za to su nam najvažnije mjere ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju, investicije te u tom smjeru predloženi Strateški plan treba daljnju prilagodbu“, zaključak je Smartera.

Pročitaj više