Povežite se sa nama

Nekategorizirano

Srpski biznismen Matijević kupuje Agro Tovarnik i postaje vlasnik preko 3000 ha zemlje

Srpski biznismen Petar Matijević, jedan od većih zemljoposjednik u Hrvatskoj, planira uvećati poljoprivredni posjed u toj zemlji. Ako mu pođe za rukom da kupi tvrtku Agro-Tovarnik u Tovarniku, imao bi u vlasništvu 3.350 hektara hrvatskih oranica koje se prostiru od međudržavne granice kod Šida pa sve do Vinkovaca i Osijeka.

Više pročitajte OVDJE

Matijević, vlasnik istoimene industrije mesa i grupacije koja ima preko 70 tvrtki i 30.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Srbiji, poslao je poslovodstvu Agro-Tovarnika ponudu za kupovinu ove firme, odnosno udjela koje imaju direktor i radnici ove kompanije. Ponudu je dala Matijevićeva firma registrirana u Hrvatskoj.

Ovaj dopis digao je veliku prašinu od Tovarnika do Zagreba i pokrenuo ne samo ekonomsko već i političko, državno pitanje: negoduju i menadžment Agro-Tovarnika i hrvatski biznismeni i Hrvatska poljoprivredna komora koja poziva premijera Andreja Plenkovića da hitno dođe u Osijek i zaustavi prodaju tovarničke tvrtke i zaustavi mogućnost da srpski biznismen dođe u posjed novih oranica u Hrvatskoj.

U kontekstu najavljene kupovine Agro-Tovarnika, za koju je ponudu dala firma Petra Matijevića registrirana u Hrvatskoj, a ne neka od njegovih srpskih firmi, važno je podsjetiti na to da je srpski biznis dosad uglavnom nailazio na prepreke u namjeri da se proširi na hrvatsko tržište i da u tim odnosima dviju zemalja nema reciprociteta.

Biznismenima poput Rodoljuba Draškovića, Miroslava Miškovića ili vlasnika Galeb grupe nije pošlo za rukom da kupe tvrtke u Hrvatskoj. Uspio je Miodrag Kostić (hotel Kempinski kod Umaga), kao i Petar Matijević koji je ušao u agrobiznis.

S druge strane, Hrvatska, prema dostupnim podacima, ima 200 svojih kompanija u Srbiji. U Srbiji posluju hrvatske kompanije Idea, Frikom, Dijamant, Atlantik grupa, Nexe grupa, Vindija i druge.

Prema informacijama portala Agrosmart, Matijević je ukupno za Agro-Tovarnik spreman dati deset milijuna eura. Svaki dioničar bi za jedan posto udjela dobio 100.000 eura. To je izuzetna ponuda za sve koji imaju udio u tvrtki iz Tovarnika, a njih je oko 70, smatraju upućeni u ovaj slučaj.

Petar Matijević kupio je 2015. godine dvije poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj, u Starim Jankovcima i Negoslavcima. Tada je došao u posjed oko 1.500 hektara u Vukovarsko-srijemskoj županiji i postao jedan od većih vlasnik oranica u toj zemlji. U proteklih nekoliko godina kupio je još oko 600 hektara, od privatnih osoba. Tako je u Hrvatskoj u njegovim rukama sad preko dvije tisuće hektara oranica.

 

Nekategorizirano

KAKVA ĆE BITI HRVATSKA POLJOPRIVREDA DO KRAJA DESETLJEĆA?

Ministarstvo poljoprivrede predstavilo je prijedlog Strateškog plana ZPP za Republiku Hrvatsku te ga do kraja godine šalje u Europsku komisiju. Tijekom 2022 godine će trajati usuglašavanje s Europskom Komisijom i nadamo se da ima još mjesta za nužna poboljšanja i prilagodbu ovog plana potrebama hrvatske poljoprivrede.

Smarter specijalizirana konzultantska tvrtka za poljoprivredu i prehrambenu industriju još je 2018 godine izradila prijedlog Strategije hrvatske poljoprivrede – Strategija Zaokreta do 2030. godine i utvrdili smo osnovni cilj poljoprivredne politike RH. Prema našoj  strategiji poljoprivreda Republike Hrvatske bi do 2030. godine trebala rasti za 14 milijardi kuna te bi ukupna vrijednost proizvodnje trebala dosegnuti 30 milijardi kuna. Dvije središnje osovine tog rasta trebale bi biti postizanje samodostatnosti i podizanje konkurentnosti hrvatskog poljoprivrednog proizvoda.

„Podizanjem samodostatnosti na viši stupanj poljoprivreda Republike Hrvatske može do 2025. godine rasti za 8 milijardi kuna, a planirano je i nužno podizanje proizvodnje konkurentnog poljoprivrednog proizvoda za izvoz, čime će vrijednost do 2030. godine porasti za dodatnih 6 milijardi kuna. Planirana su i potrebna investicijska ulaganja u hrvatsku poljoprivredu za nešto više od 600 milijuna eura u prve tri godine provođenja Strategije Zaokreta hrvatske poljoprivrede uz ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanje i obrazovanje i druge mjere kroz ZPP, ali i druge fondove Europske unije“, napominju stručnjaci Smartera.

Ministarstvo poljoprivrede 2020. godine u svojoj je predloženoj Strategiji hrvatske poljoprivrede „Više od farme“, koju je izradilo nakon analiza stanja Svjetske banke, utvrdilo je također da će hrvatska poljoprivreda do 2030. godine narasti na 30 milijardi vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Kada je objavljen financijski paket koji je u novom višegodišnjem Programskom razdoblju Europske unije osiguran za hrvatsku poljoprivredu, ne bismo uopće trebali imati dileme da su stvorene pretpostavke za osiguranje zacrtanih, odnosno planiranih strateških ciljeva. Dapače, za razdoblje od 2021. do 2027. godine u hrvatsku poljoprivredu samo iz fondova Europske unije treba biti uplaćeno iz proračuna Europske unije 5,17 milijardi eura, višestruko više nego potrebnih 600 milijuna eura investicijskih sredstava.

No, jeli to baš tako?

Hrvatska, kao i sve zemlje Europske unije, sad je u završnoj fazi izrade Strateškog plan ZPP za RH koji  je najvažniji dokument za srednjoročno razdoblje, kojim se određuju financijske omotnice, mjere i

intervencije koje će se provoditi te kako će se usmjeriti financijska sredstva za poljoprivredu. Ovaj će plan u velikoj mjeri odrediti smjer kako će se poljoprivredna proizvodnja razvijati do kraja ovog desetljeća.

U Strateškom planu u dijelu koji se odnosi na  Program ruralnog razvoja od ukupno 3,42 milijarde eura, za investicije u poljoprivredi je namijenjeno 9,95 posto, odnosno 340 milijuna eura za cijelo petogodišnje razdoblje.

U Programskom razdoblju od 2014. do 2020. godine samo iz mjera ruralnog razvoja za investicije (Mjera 4. i Mjera 6.) direktno namijenjene za poljoprivredu  bilo je odobreno 644.806.046,77 eura, a ukupno do sada isplaćeno 437.015.181,36 eura, ali iskazane potrebe za investiranjem u poljoprivredi, kroz zahtjeve za investicijsku  potporu, bile su višestruko veće i iznosile su preko 2,18 milijardi eura.

Podizanje konkurentnosti i proizvodnosti ne može se postići s tako niskim ulaganjima u investicije i razvoj. Zato je upitno mogu li se s tako planiranim iznosom investicija postići ciljevi Strateškog plana poljoprivrede za razdoblje od 2023. do 2030. godine. Zašto se u Strateškom planu planiraju tako niska investicijska sredstva veliko je pitanje. Odgovor u najvećoj mjeri leži u samoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici o kojoj se u Bruxellesu raspravljalo zadnje tri godine i koja je još više postala „zelena i ruralna“, a sve manje orijentirana na proizvodnju, naglašavaju u Smarteru. 

Hrvatska poljoprivreda po svim  izračunima i pokazateljima, najviše zaostaje u produktivnosti i konkurentnosti, dok kod okolišno-klimatskih pitanja povezanih s poljoprivredom Republike Hrvatske ostvaruje bolje rezultate (kod bioraznolikosti, emisije stakleničkih plinova, upotrebe pesticida, mineralnih gnojiva).Ruralna područja se pak suočavaju se s negativnim demografskih kretanjima, depopulacijom i nedostatkom osnovne infrastrukture.

Stručnjaci Smartera smatraju da će se samo povećanjem poljoprivrede proizvodnje, povećanjem dohotka koji poljoprivrednici ostvaruju, stabilnim prihodima i stabilnim radnim mjestima u poljoprivredi otvoriti mogućnost da se zaustave negativni demografski trendovi. Ako stanovnici  budu mogli dobro živjeti od svog rada u poljoprivredi onda neće napuštati ruralne prostore. Teško da će izgradnja komunalne infrastrukture, utjecati na odluku o ostanku na ruralnim prostorima. Ljudi trebaju posao, radna mjesta, pristojne i stabilne prihode iz poljoprivrede i drugih ruralnih djelatnosti.

Poljoprivrednici očekuju da će Strateški plan uvažiti sve potrebe najvažnijih sektora poljoprivrede te da će se kroz njega kvalitetno planiranim mjerama odrediti smjer poljoprivrede u periodu od 2023. do 2027. godine, s ciljem da se poveća produktivnost i konkurentnost kako bi se ostvario plan podizanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih preko 19 milijardi kuna na planiranih 30 milijardi HRK do 2030. godine. Dionici u poljoprivrednom sektoru u najvećem dijelu se slažu kako je Ministarstvo poljoprivrede uložilo napore da bi se udovoljilo svim potrebama ključnih sektora te da se buduće mjere usmjere na one sektore koji mogu biti poluga razvoja poljoprivrede u idućem Programskom razdoblju.

Na brojnim konzultacijama s ključnim igračima iz sektora izražene su i brojne dileme,  a među tri ključne teme o kojima se intenzivno raspravljalo su dizajniranje eko sheme za poljoprivrednike, kako će se rasporediti sredstva za proizvodno vezane potpore te kolika će se sredstva izdvojiti za investicije u poljoprivrednu proizvodnju, ali i u preradu poljoprivrednih proizvoda.

Hoće li sredstva biti dobro i pravedno raspoređena?

Stručnjaci Smartera vjeruju  kako se Strateški plan može još bolje prilagoditi potrebama proizvodnje, posebice kada je riječ o investicijama. Očekuje se da će se i tijekom 2022. godine kada će se Strateški plan usuglašavati sa Europskom komisijom, moći utjecati te definirati i prilagoditi pojedine mjere, oko kojih sada postoje različita razmišljanja, odnosno da do kraja iduće godine Republika Hrvatska može dobiti kvalitetan Strateški plan distribucije novca Europske unije.

Pred cijelim sektorom stoje mnoga teška pitanja i odgovori na njih nisu do kraja definirani prezentiranim Strateškim planom:

Kako postići komplementarnost između poboljšanja konkurentnosti i poboljšanja ekoloških performansi, uz istodobno podržavanje održivih ruralnih područja i otpornosti na klimatske promjene?

Kako ostvariti vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2030. godini u iznosu od 30 milijardi kuna uz povećanje stočnog fonda – govedarstvo i svinjogojstvo, uz smanjenje stakleničkih plinova?

Kako osigurati daljnje jačanje konkurentnosti ratarske proizvodnje uz smanjenu upotrebu pesticida i mineralnih gnojiva?

Gdje i kako povećati organsku proizvodnju?

Uvjereni smo da sredstava  ima dovoljno, ali ih treba jako dobro, pametno, racionalno i učinkovito rasporediti da bi mogli reći da će Hrvatska do kraja ovog desetljeća imati konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju.

„Ako se u potpunosti želi ostvariti potencijal poljoprivredno-prehrambenog sektora na nacionalno gospodarstvo, bilo bi važno poboljšanje svih faktora produktivnosti u poljoprivredi i u integraciji vrijednosnog lanca. Poboljšanje produktivnosti znači povećanje prinosa i smanjenje troškova, povećanje vrijednosti proizvodnje po jedinici rada. Rast produktivnosti, nadalje, može smanjiti velike deficite trgovinske razmjene kako primarnih, tako i prerađenih proizvoda te poboljšati iskorištenje proizvodnih kapaciteta, istovremeno stvarajući gospodarske mogućnosti za razvoj ruralnih područja. Produktivnost, uopće, utječe na životni standard i na blagostanje u društvu te u pravilu povećava ukupni nacionalni dohodak i dohodak onih koji sudjeluju u raspodjeli novostvorene vrijednosti. Za to su nam najvažnije mjere ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju, investicije te u tom smjeru predloženi Strateški plan treba daljnju prilagodbu“, zaključak je Smartera.

Pročitaj više

Nekategorizirano

Proizvodnja kukuruza najbolja u zadnjih 10 godina

U Hrvatskoj će u 2020. godini biti proizvedeno oko 2,33 milijuna tona kukuruza, što je jedan posto više nego u 2019. godini, kada je proizvedeno 2,29 milijuna tona. 

Miroslav Kuskunović

U Hrvatskoj će u 2020. godini biti proizvedeno oko 2,33 milijuna tona kukuruza, što je jedan posto više nego u 2019. godini, kada je proizvedeno 2,29 milijuna tona. Kukuruz je ove godine zasijan na 258.000 ha, a ostvarena prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru iznosi devet tona, što je isti prinos kao i prošle godine. Ovogodišnji urod rekordan je u zadnjih deset godina jer smo zadnji put rekordnu proizvodnju imali 2008., kada je proizvodnja bila 2,5 milijuna tona. Prvi rezultati berbe kukuruza na istoku Hrvatske pokazuju vrlo nisku vlagu zrna, što znači da je kukuruz zreo i da neće morati na dosušivanje. Prinosi su nešto manji od onih ostvarenih u najboljim godinama, no dohodak proizvođača ne bi trebao biti umanjen jer proizvođačima ide u prilog da ne moraju platiti sušenje, pokazuje analiza stručnjaka Smartera, konzultantske kuće specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Temeljna gospodarska vrijednost kukuruza ne mora nužno biti apsolutno visok prinos, koliko stabilnost u prinosu i podizanje kvalitete kroz godine. Naime, vremenski uvjeti su različiti kroz godine, pa i unutar iste godine imamo različite ekstreme. Primjerice kao ove godine kada je sjetva obavljena u suhom razdoblju, da bismo tijekom lipnja imali veliku količinu oborina. Stručnjaci objašnjavaju kako je ove godine situacija s kukuruzom na našim poljima šarena. Opisuju je tako i proizvođači jer dok je negdje suša učinila svoje i smanjila prinose, drugi već najavljuju rekorde, pa i blizu 16 tona po hektaru. Prve analize pokazuju da prinosi variraju od njive do njive, a ovise o agrotehnici, odnosno jesu li ratari uspjeli zatvoriti zimsku brazdu te količinu oborina. Zapad zemlje je bio ‘mokriji’ od istoka te su prinosi uglavnom u tom dijelu Slavonije niži i daleko su veći prinosi u sušnijoj Slavoniji. Očekivanja su ipak takva da će prosječni prinosi biti na razini prošlogodišnjih, a možda i viši, pokazuje analiza Smartera.

Zemljišni i klimatski uvjeti za proizvodnju kukuruza u Hrvatskoj izuzetno su dobri, među najboljima u Europi pa i šire. Tu prednost trebalo bi iskoristiti i postaviti kukuruz na ono mjesto u Hrvatskoj koje zaslužuje. Za obnovu i razvitak stočarske proizvodnje u Hrvatskoj kukuruz je nezamjenjiv kao osnova stočne hrane, a bez povećanja površina i proizvodnje neće biti moguće obnoviti ni stočarstvo. Kukuruz bi trebao biti osnova ratarske, stočarske pa i cijele poljoprivredne proizvodnje, a isto tako mogao bi biti i oslonac mnogih industrijskih proizvodnji. Industrije etanola, škroba, alkoholnih i bezalkoholnih pića mogle bi otvoriti mnoga radna mjesta. Da bi se te industrije razvijale, potrebna je neprekidna opskrba velikih količina sirovine – zrna kukuruza.

Izvozimo sirovinu, a uvozimo meso

Kada je u pitanju kukuruz, Hrvatska je dvostruko samodostatna. Međutim, iako proizvodimo dva puta više nego što su nam potrebe, znatan dio sirovine odlazi u izvoz, najvećim dijelom u Italiju i Austriju, što nije dobro za domaću poljoprivredu jer se izvozi jeftina sirovina na kojoj drugi zarađuju dok su kod nas prerađivački kapaciteti mahom zatvoreni, uništeni, kao i stočarski sektor koji je u padu već dugi niz godina unatoč mjerama koje se poduzimaju za revitalizaciju stočarstva. Primjetno je da su posljednjih godina hrvatski ratari započeli mijenjati trendove u proizvodnji odnosno okreću se kvalitetnijim sortama i većoj uporabi znanja u proizvodnji što u konačnici rezultira stabilnošću ove proizvodnje i pokazuje dugoročne perspektive.

Ono što je ključno jest pitanje omjera vrijednosti izvoza kukuruza koji je 140 milijuna eura, dok smo s druge strane ogromni uvoznik stočne hrane, mesa i prerađevina na bazi mesa. Proizvodnja kukuruza postala je stabilna i profitabilna, no tek je moramo staviti u funkciju razvoja lanca vrijednosti u poljoprivredi, a to je moguće kroz stočarstvo.

Kukuruz dominantna kultura 

Kukuruz je dominantna kultura, a u razdoblju od 2012. do 2019. godine u ukupnoj proizvodnji žitarica, iskazano količinski, kukuruz je činio udjel oko 59,7 posto. Unatoč činjenici da nam iz godine u godinu pada stočarska proizvodnja, kukuruz ipak ostaje broj jedan na našim poljima. Prema procjenama čak se 80 posto cjelokupne hrvatske proizvodnje ove žitarice odnosi na OPG-ove i obrte. Iako nema službenih podataka, najveći pojedinačni proizvođači ove kulture su veliki poljoprivredni sustavi. 

Proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj pod neposrednim je utjecajem svjetskih trendova, kako klimatskih tako i tržišnih. U Hrvatskoj se ukupno zasijane površine kreću između 250 do 300.000 ha, a najveće površine zabilježene su 2005. godine (319.000 ha). U 2016. godini površine pod kukuruzom su se primjerice smanjile na oko 250.000 ha što je bila posljedica smanjenja potrošnje u stočarskoj proizvodnji. Proizvodnja ima velika godišnja kolebanja, kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama EU. Hrvatska proizvodnja u prosjeku se kretala oko 1,8 milijuna tona. Iako se do 2020. godine predviđalo smanjenje zasijanih površina, zbog povećanja priroda očekujemo povećanje proizvodnje kukuruza u Hrvatskoj na oko 2,33 milijuna tona. Zadnjih godina se bitno povećao prinos kod kukuruza. Sada se već prosječno ostvaruje 9 tona po hektaru, a prije koju godinu je prinos bio oko 6,5 t/ha. Kod ozbiljnih robnih proizvođača bilježimo prosječni prinos između 10 i 11t/ha, a najbolji prinosi idu i do 16t/ha. Iako će i ove godine prinosi biti na vrlo visokoj razini, bolji prinosi su bili ostvareni u 2019. i 2018. godini.

Prinos je još na nezadovoljavajućem nivou u odnosu na ostale EU zemlje, koje su snažni proizvođači kukuruza, kao primjerice Francuska, Njemačka, Italija ili Španjolska. Uz primjenu hibrida visoke rodnosti i kvalitete zrna, modernizaciju tehnologije i tehnike proizvodnje, prinosi u istočnoj Hrvatskoj idu i do 16 t/ha, ali prosjek i dalje nije zadovoljavajući s obzirom na uvjete koje imamo za proizvodnju.

Proizvodnja ratarskih kultura u Hrvatskoj u posljednjim godinama postaje sve značajniji izvor poljoprivrednog prihoda naših poljoprivrednih proizvođača. U ukupnom poljoprivrednom outputu biljne proizvodnje 2019. godine sudjeluje sa 60,5 posto, od toga 35 posto čini ratarstvo (žitarice, uljarice, proteinske kulture, duhan, šećer i krmno bilje). Kukuruz čini 9 posto ukupnog poljoprivrednog outputa izraženog u stalnim cijenama. Također, pšenica, kukuruz i soja postaju jedan od najznačajnijih proizvoda koji se izvoze iz Hrvatske.

Izvoz kukuruza iz Hrvatske doživio je veliki rast. Podaci pokazuju da smo primjerice u 2016. godini izvezli količinu od 476.951 tone u vrijednosti od nešto više od 82 milijuna eura, dok je prošle godine na vanjska tržišta otišlo 872.853 tone u vrijednosti od 140,2 milijuna eura. U prvoj polovici ove godine izvezeno je 534.295 tona vrijednih 94 milijuna eura. Tijekom prošle godine čak 513.000 tona izvezeno je u Italiju, a 209.000 tona u Austriju.

Uvoz je u prošloj godini iznosio tek 42.089 tona vrijednih 37,4 milijuna eura, što pokazuje da se u ovoj proizvodnji ostvaruje veliki suficit u vanjskoj trgovini. Najviše se merkantilnog kukuruza uvezlo iz Mađarske, Srbije i BiH dok se sjemenskog kukuruza najviše uvozilo iz Mađarske, Francuske i Austrije.

U EU urod revidiran na 62,8 milijuna tona

Površine pod kukuruzom u svijetu su na razini od 182 milijuna hektara uz prosječni prinos od 5,6 tona po hektaru. Ukupna svjetska proizvodnja kukuruza je oko tisuću milijuna tona, a najveći svjetski proizvođači kukuruza su SAD, Kina i Brazil s ukupno dvije trećine svjetske proizvodnje.

Cijena kukuruza na svjetskom tržištu, uz značajna godišnja kolebanja, bilježi rast. Veliki utjecaj na rast cijena imaju SAD koje kao najveći svjetski izvoznik kukuruza, sve više svoju proizvodnju kukuruza koriste za proizvodnju bio goriva, a to utječe na količine i cijene kukuruza na globalnim tržištima. Relativno mala tržišta, poput hrvatskog, pod izravnim su utjecajem svjetskih trendova.

EU je treće područje za proizvodnju kukuruza u svijetu. U EU se kukuruz proizvodi na preko 15milijuna  hektara, od čega se 60 posto (9,4 milijuna hektara ) bere kao zrna i 40 posto (5,9 milijuna ha) kao silaža. Sjeme kukuruza proizvodi se na približno 150.000 do 200.000 hektara. Za bio plin kukuruz se sadi na jedan milijun hektara. Dok je u SAD-u 90 posto kukuruza GMO hibridnih sorti, u EU je to samo 2 posto  od ukupno proizvedenog kukuruza. Zadnjih godina je Rumunjska postala najveći proizvođač kukuruza u EU te je značajno preskočila Francusku.

Urod kukuruza u EU za 2020. revidiran je na 62,8 milijuna tona u odnosu na prethodnu prognozu od 64,6 milijuna tona. Prošlogodišnji urod iznosio je 65,3 milijuna tona, a vruće i suho vrijeme dodatno je smanjilo potencijal prinosa, posebno u zemljama Balkana. EU je veliki uvoznik kukuruza, a samo je prošle godine uvoz iznosio oko 20 milijuna tona, pri čemu su najveći uvoznici ove kulture Španjolska sa uvozom od oko sedam milijuna tona, te Nizozemska sa četiri milijuna tona. Veliki uvoznici kukuruza su i Portugal, Italija, Danska. Najviše kukuruza na EU tržište dolazi iz Ukrajine, Brazila, Srbije, Moldavije i Argentine.

Prema podacima FAOSTAT-a, od 166 zemalja najvećih proizvođača kukuruza, Hrvatska zauzima 48. mjesto, a u ovoj smo proizvodnji deveta zemlja u EU.

Gotovo dvije trećine EU žitarica koristi se za hranu za životinje, oko jedne trećine za ljudsku potrošnju, a samo tri posto koristi se za bio goriva. EU nije samodostatna u proizvodnji proteina namijenjenih za prehranu životinja – stočne hrane, samodostatnost je na samo 61 posto. Očekuje se da će potražnja za žitaricama rasti oko 10 posto do 2030. godine. Uvjetovano je porastom potrošnje naročito kukuruza zbog industrijske potrošnje i stočne hrane, iglukoze i bioetanola. Izvozne mogućnosti prisutne su u zemljama istočnog Mediterana, subsaharskoj Africi i zemljama Zaljeva.

U narednom razdoblju do 2030. godine u EU se ne predviđa rast nego manji pad površina pod ratarskim kulturama, ali se i dalje očekuje povećanje prinosa pa time i povećana proizvodnja. Očekuje se da će nove tehnologije, koje se sve više uvode, dovesti do smanjenja troškova proizvodnje (nova oprema, strojevi), ali i do povećanja prinosa kroz učinkovitije tehnike sijanja, sustave navodnjavanja, kontrola bolesti, praćenje usjeva satelitskim snimkama i korištenjem dronova te općenito korištenje softvera(informacijskom tehnologijom) za upravljanje farmama. Postoji prostor za uvoz ratarskih kultura, žitarica i uljarica u EU, ali i za izvoz iz EU.

 „Budući da EU kroz novu Zajedničku poljoprivrednu politiku sve više forsira ekološku proizvodnju i drastično smanjivanje uporabe pesticida i zaštitnih sredstava do 2030. godine, već sada se na razini slabije razvijenih EU poljoprivreda otvara rasprava kakav će to imati utjecaj na buduće ratarske prinose. U Hrvatskoj se o ovom potencijalnom problemu još uvijek nije krenulo otvoreno razgovarati, ali bi bilo važno vidjeti kako će nove politike EU za poljoprivredu utjecati na buduće prinose u ratarstvu koji je jedini sektor hrvatske poljoprivrede u kojem se vidi stabilnost i potencijal rasta i izvoza. Zbog toga bi već sada trebalo započeti ozbiljna promišljanja o tome kako će se novi ekološki standardi odraziti na ove proizvodnje i kod nas, zaključak je analize Smartera.

Pročitaj više

Nekategorizirano

EU treba bazu proizvođačkih cijena da bi se lakše kontroliralo dampinške cijene u trgovinama

Borzan i Jakopović pozvali sve dionike na zajedničku borbu za bolju hrvatsku poljoprivredu u sklopu novih EU strategija

Miroslav Kuskunović

Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan i predsjednik Hrvatske poljoprivredne Komore Mladen Jakopović održali su u Kući Europe u Zagrebu konferenciju za medije o EU strategiji „Od polja do stola“. Borzan, koja je izvjestiteljica eurosocijalista za strategiju, je predstavila nadolazeće reforme i svoje prioritete, dok je Jakopović govorio o očekivanjima poljoprivrednika i trenutnom stanju sektora u Hrvatskoj. Poslali su svim dionicima u Hrvatskoj poruku kako su nove strategije EU za poljoprivredu prilika za hrvatske poljoprivrednike, ali da je potrebno voditi zajedničku borbu za zaštitu domaćeg tržišta, investicije u modernizaciju i nove tehnologije, te motiviranje mladih da se nastave baviti poljoprivredom i ostanu živjeti u ruralnim sredinama.

Značajne promjene

„Način na koji proizvodimo i trošimo hranu u Europi će se kroz sljedećih desetak godina značajno promijeniti. Proizvodnja, prerada, pakiranje, prijevoz i prodaja prehrambenih proizvoda snažno utječu na okoliš. Kako bi osigurali da naš temeljni resursi – tlo, voda i zrak – ostanu plodni, zdravi i čisti, potreban je prelazak na održiv način proizvodnje hrane duž cijelog proizvodnog lanca,“ izjavila je Borzan, koja će kao parlamentarna izvjestiteljica svoje političke grupe imati ključnu ulogu u provedbi strategije.

Plan EU je do 2030. za 50 posto smanjiti upotrebu pesticida i antibiotika u poljoprivredi, a za 25 posto povećati površine pod ekološkim uzgojem. Kako bi se potaknuo prelazak na održivu proizvodnju i potrošnju, strategija predviđa izmjene dvadesetak europskih zakona i propisa, poput onih o pakiranju i označavanju hrane, poreznoj politici, poticajima, poljoprivrednim alatima, ovlastima OLAF-a te reviziju tržišnih standarda za poljoprivredne proizvode.

Moj cilj je da ovom reformom profitiraju svi uključeni – potrošači  zdravljem, kvalitetom i dostupnošću, proizvođači ekonomski, a priroda ekološki. Borit ću se za snažno promicanje lokalno uzgojenih proizvoda, jer je najodrživija i najhranjivija ona hrana koja prijeđe najkraći put od polja do stola. Naše poljoprivrednike treba učinkovitije štititi od uvoza proizvoda koji nisu skladu s europskim standardima, sadašnjim i budućim,“ najavila je europarlamentarka.

 Pad proizvodnje

U zadnjih pet godina RH bilježi pad poljoprivredne proizvodnje od 26 posto. Vrijednost poljoprivredne proizvodnje u razdoblju od ulaska u EU pala je za oko 5 milijardi kuna (2012. – 20,91 milijardi kuna, a 2019. – 17 milijardi kuna). Negativna vanjsko-trgovinska bilanca iznosi 37% (2012. imali smo deficit od 731 milijuna eura, a 2018. čak 1,4 milijardi eura). Posebice se negativna bilanca osjeti u sektoru stočarstva (žive životinje, mlijeko, meso i mesni proizvodi, mlijeko i mliječni proizvodi, i jaja).  Osim negativne bilance u stočarstvu, prema zadnjim podacima iz Eurostat-a vidljivo je kako su najviše pogođeni osjetljivi sektori poput govedarstva. U padu je broj goveda 8,2%, te broj krava 9,3%.

Poljoprivreda RH, u kumulativnom iskazu, smanjila je ukupno ostvareni BDP. Sve je to rezultiralo agresivnom depopulacijom ruralnih područja od 10 posto. Iz tog razloga HPK apelira kako je tijekom primjene strategija  izuzetno važno uzeti u obzir dosadašnji doprinos okolišu, ali i potrebu za razvojem kako ne bismo nastavili s agresivnim trendom depopulacije iz ruralnih područja.

“Za razliku od drugih EU zemalja mi u HPK stalno ističemo kako Hrvatska već sada ispunjava brojne ekološke standarde koji se stavljaju pred EU poljoprivredu. Možemo sa sigurnošću reći kako je čist okoliš (više od 50 posto Natura područja), i to što smo GMO free zemlja, kao i što imamo diversificirana gospodarstva naša velika prednost i sve ono što EU želi postići.  Međutim, pretjeran jeftin uvoz, slaba potrošačka snaga,  stavljanje poljoprivrede u negativan kontekst doveli su nas do pada proizvodnje u gotovo svim sektorima, izjavio je predsjednik HPK Mladen Jakopović.

 Ako će poljoprivrednici dodatno dati doprinos ovom ambicioznom planu, moraju imati odgovarajuću financijsku potporu za prilagodbu i prijelazno razdoblje. Trgovinski ugovori ne bi smjeli dozvoliti uvoz roba ispod zadanih zelenih EU standarda. Potrebna je veća komunikacija s potrošačima i građanima o doprinosu poljoprivrednika u proizvodnji zdrave hrane i ostalih važnih usluga ekosustava od značaja za društvo. Svaka država morala bi imati minimalno 70 posto osiguranu samodostatnost zbog mogućih kriznih situacija, kazao je Jakopović.

 Baza cijena

Hrvatska poljoprivredna komora zbog svih problema u hrvatskoj poljoprivredi i novih smjerova u EU poljoprivredi želi pokrenuti inicijativu da se i u EU parlamentu pokrenu inicijativu kako bi se  izradile baze podataka o proizvođačkim cijenama u svim državama EU, za sve važnije poljoprivredne proizvodnje, Na ovaj bi se način u svakom trenutku moglo utvrditi koji proizvodi na druga tržišta EU i na hrvatsko tržište dolaze i stavljaju se na policu po dampinškim cijenama, odnosno cijenama koje su niže ispod proizvođačke u pojedinim državama, kada se uključe svi troškovi. Ovakva baza podataka bila bi dobar temelj za iskreno i bolje provođenje zakona o nepoštenim trgovačkim praksama i davalo lakši uvidu tko u EU narušava tržište sa dampinškim cijenama.

Pročitaj više

Popularno