Povežite se sa nama

Vijesti

Širjan: Ne možemo računati na stabilne cijene, ako proizvodnju nemamo u vlastitom dvorištu

Autor: Agroklub

Odgovore na pitanja kako se okrenuti domaćoj proizvodnji teladi, zašto uz sve veće državne potpore, broj uzgajivača i stoke u Hrvatskoj postojano pada te moramo li mijenjati način proizvodnje zbog zelenih pravila EU, agro portal Agroklub potražio je  u razgovoru s novim predsjednikom Udruge za tov i uzgoj junadi Baby Beef, Zvonimirom Širjanom

Cijeli razgovor s Zvonimirom Širjanom možete pogledati OVDJE

Zbog visokih cijena hrane i troškova, ovisnosti o uvozu i sve manje novca koji pristiže na farme, ovih dana prosvjeduju njemački poljoprivrednici. U Hrvatskoj nema traktora na cestama. Znači li to da stanje u poljoprivredi i nije toliko loše, upitali smo ga na početku razgovora.

Izostanak prosvjeda on pripisuje apatiji i mogućnosti da se poljoprivrednici danas ipak mogu zaposliti u brzorastućem građevinskom sektru, za razliku od prije 10-tak godina kada su bili u bezizlaznim situacijama jer nije bilo drugog posla. Naglašava da većini od sto tisuća poljoprivrednika koji primaju potporu, proizvodnja nije u robnoj funkciji nego dopunska djelatnost.

“Analiza Svjetske banke nije točna”

Premda su javne potpore za mliječno i mesno govedarstvo proteklih godina razmjerno visoke, broj uzgajivača postojano pada, kao i broj životinja. Razlog tome vidi u niskoj profitabilnosti proizvodnje, ali se ne slaže da su potpore relativno visoke. Tvrdi da smo ulaskom u EU dobili veliko tržište, ali i veliku konkurenciju koja ima iste potpore ili još veće nego u Hrvatskoj.

Prema Analizi sektora stočarstva koju je provela Svjetska banka kao podlogu za izradu Nacionalnog strateškog plana za novo programsko razdoblje ZPP-a, udio izravnih potpora u brutto dohotku tovljača junadi u prosjeku iznosi 50 posto. Zvonimir Širjan s tim se ne slaže.

Ta analiza sigurno nije točna, potpore kod tova junadi i tova svinja su daleko manje. Na našem gospodarstvu, udio potpora u ukupnom prihodu je 7 do 8 posto. Ako ćemo raditi strategiju na temelju tih podataka, jao si ga nama“, kaže ovaj uzgajivač.

Ove je godine stočna hrana značajno poskupjela, dok je cijena mesa u dućanima ostala stabilna. Uzgajivači bilježe gubitke, upitna je održivost proizvodnje, kažu tovljači.

Nije novac tu samo da se podijeli

Udruga Baby beef traži intervenciju države da “prežive zimu“, govori naš sugovornik te ističe da im treba financijska pomoć i u dijelu kukuruza koji je neophodan za stočarske sektore, a koji je nažalost otišao u izvoz. “Nije novac tu da se samo podijeli iz budžeta koji je fiksan, često je i manji, a zbog pandemije se punio i manje“, kaže Širjan.

Kada stočari budu imali novac da kupe kukuruz, neće ga više biti, a i troškovi dopreme će biti 10 posto viši. Na primjeru juneta, koje vrijedi 6 do 7 tisuća kuna, to je 600 do 700 tisuća kuna  – i to je daljnji gubitak, kaže ovaj tovljač.

Navodi da je Fakultet agrobiotehničkih znanosti iz Osijeka napravio kalkulaciju gubitaka u stočarstvu te ih procijenio na 1,5 do 2 milijarde kuna, a da je gubitak po jednom junetu od 2 do 3 tisuće kuna. Na pitanje je li u toj kalkulaciji gubitaka koji se ostvaruju na tržištu, uračunata i potpora koju tovljači dobivaju od države, Širjan tvrdi da jest, kao i ona za dobrobit životinja, ali taj novac, kaže, moraju potrošiti na gumene prostirke ili na slamu koja je potrebna stoci.

Hrana zauzima sve manji dio troška obiteljskog budžeta

Prema podacima Agencije za plaćanja, država je ove i prošle godine, uz redovne potpore, isplatila dodatnih 300 milijuna kuna pomoći stočarstvu, a u pripremi je još 171 milijuna kuna stočarima zbog pandemije. Kuda odlazi taj novac upitali smo Širjana, koji kaže da ta pomoć odlazi u nepodmirene račune kooperantima te da “nema dodatnih benefita za stočare s tih 300 milijuna kuna“.

Tvrdi da se država treba usmjeriti na ono što nije direktno davanje novaca. Za bolju kondiciju stočara, kaže, treba obilježiti domaće proizvode, s oznakom Meso hrvatskih farmi i treba ga nadograđivati s novim proizvođačima u sustavu dobrovoljnog označavanja.

To što potrošnja mesa u svijetu pada, a potrošnja govedine po kućanstvu u Hrvatskoj je pala za 40 posto, naš sugovornik komentira time da javnost nije dovoljno senzibilizirana i da je domaći proizvod kod kupnje hrane tek na 6 mjestu po preferencijama.

Kaže da nije siguran da potrošnja pada, jer Europa povećava stočarsku proizvodnju. “Sve se potroši, ništa se ne baca“, tvrdi on. Tradicionalno su Hrvati potrošači svinjetine, i to od 30 do 40 kilograma po stanovniku, a da je naša osnovna animalna namirnica definitivno svinjsko meso koje je daleko ispod cijene koštanja, dok se junetina troši 10 do12 kg po stanovniku, procjenjuje Širjan.

Na pitanje bi li ljudi jeli govedinu da imaju novaca, odgovara da novaca ima, a maloprodaja svake godine raste te da hrana zauzima sve manji dio troška obiteljskog budžeta.

Tovljače se zbog uvoza omalovažava

Kako se okrenuti domaćoj proizvodnji teladi, s obzirom da je već desetljećima uvozimo, a izvozimo junad, dok su zemlje poput Poljske i Rumunjske napravile ogroman zaokret u tome, pitali smo našeg sugovornika.

“Tema uvoza se često spominje kada se nas tovljače želi omalovažiti. Mi radimo ono što smo radili prije 20, 30 godina nažalost s 30 posto kapaciteta. Početkom 90-tih imali smo 400 tisuća grla tovne junadi, danas imamo 130 ili 140 tisuća, jer je isplativost vrlo mala i postalo je puno teže prodavati“, kaže predsjednik Udruge Baby beef.

Objašnjava kako smo devedesetih imali bolesti slinavku i šap, pa je izvoz obustavljen. Tada su, kaže, izvozili 4 do 5 puta više nego danas. Nakon toga kontinuirano pada broj krava, pogotovo simentalki koje su davale telad za tov, pa je nestalo repromaterijala za tovljače i bili su prisiljeni uvoziti, navodi on.

U njegovoj se firmi uvozi telad od 100 kg iz Poljske, Češke, Mađarske i drugih zemalja, pa se tovi do 700 kg, a veliki trošak je transport stoke. Trošak kupnje teladi je između 35 i 60 posto troška proizvodnje, ali to je najnormalnija stvar u toj proizvodnji, kaže on. “Jedna krava može dati samo jedno tele u jednoj godini, a mi tele ne gledamo kao na trošak nego kao na mogućnost“, govori Širjan.

Revitalizacija pašnjaka je dobar smjer

Uvjeren je da više ne možemo računati na stabilne cijene, ako tu proizvodnju nemamo u vlastitom dvorištu. Na pitanje kako doći do veće proizvodnje domaće proizvodnje teladi, odgovara da postoji jedan dobar smjer – revitalizacija pašnjaka, bilo krških ili kontinentalnih, iako na kontinentu imamo više oranica, koje proizvode puno više nego pašnjak.

Trebamo se fokusirati na telad, janjad, koze… koje bi bile u tovu, i to mora biti u fokusu naših institucija te ne ograničavati zakup državnog poljoprivrednog zemljišta na 50 hektara po gospodarstvu“ predlaže ovaj stočar.

Kaže da ako imate robnu proizvodnju na 150 hektara, nemate mogućnost zadržati tu proizvodnju, iako deklarativno to u zakonu stoji, pa se ljudi boje da će ostati bez zemlje koju obrađuju, komentira izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, koje su u saborskoj proceduri.

OPG-ovi mogu računati na nas i mi na njih

Kao jedno od mogućih rješenja za opstanak stočarstva, je i u povezivanju sektora stočarstva sa sustavima uzgoja ratarskih kultura, poput hranidbenih strategija, prerade nusproizvoda te kružnog gospodarstva. Na pitanje je li moguća bolja suradnja stočara i ratara, odgovara da oni dobro surađuju.

Otkupljujemo kukuruz, pšenicu, slamu i sijeno od ratara, ali im moramo platiti onoliko koliko tržište nudi za te proizvode. Nitko vam neće dati jeftinije zato što ste stočar, a ne nakupac za izvoz. Mi radimo sa stotinama OPG-a kojima na vrijeme plaćamo, a oni i dalje mogu računati na nas i mi na njih“, kaže Širjan.

Određeni iskorak na razini države je ipak, napominje, napravljen. Kooperanti sad imaju mogućnost da trošak dopreme stajskog gnoja do polja, mogu platiti iz dodatnog plaćanja po hektaru, što će biti uklopljeno u eko shemu nove ZPP, po njihovim saznanjima.

Ima li netrpeljivosti među stočarima?

Iako često slušamo zamjerke između stočara s različitim proizvodnjama…mljekara, tovljača, te onih sustavu krava-tele, naš sugovornik negira da među njima postoji netrpeljivost. Kaže da su svi podsektori stočarstva u približno istoj teškoj situaciji.

Mljekarstvo koje je osnov za proizvodnju tovne junadi, živi težak život koji je još izraženiji od tovljača. Muze se svaki dan, mlijeko se mora spremiti, prodati odmah. Ni sa sustavom krava- tele nemamo kolizija, partneri smo jedni s drugima. Najveći je problem skupiti broj hektara na kojim možete imati stoku, da bi vam bila isplativa“, izjavio je Širjan.

Vidljivo je da se mljekari okrupnjuju, ali neki rast je teško očekivati, pogotovo kod teladi, nastavlja. Kaže da možda možemo povećati broj mliječnih krava sa 110 na 123 tisuća, ali ne možemo sa 15 tisuća u sustavu krava- tele doći na 50 do 70 tisuća grla.  

Zatvoreni proizvodni i reproduktivni ciklus u mesnom govedarstvu je rijetka pojava, kaže, ali oni ne bježe od toga. “Da bi imali 1.000 junadi u tovu treba otprilike 200 do 300 hektara zemljišta, a da bi imali 1.000 krava treba vam najmanje 1.500 hektara“, kaže Širjan.

Tovilišta su se gradila tamo gdje je bilo dovoljno kukuruza i ostalih žitarica kojima se ta stoka mogla prehranjivati, tvrdi, a povećanje grla u sustavu krava tele mora biti na lokaciji gdje se stoka može napasivati, gdje u naravi kukuruza i nema.

Stočarima potreban diversificirani prihod

Niska produktivnost i dalje je problem koji se proteže kroz cjelokupni sektor stočarstva. Na pitanje može li se ona povećati tehnološkim unaprjeđenjima i drugačijim uzgojem životinja koji bi, npr. omogućio veći dnevni prirast težine, Širjan odgovara “naravno da može, mi u udruzi apeliramo na tehnološku pomoć za ventilaciju, automatsko čišćenje i drugo što se primjenjuje u svijetu“.

Ističe da u drugim zemljama stočari imaju diverzificirane prihode, dok naši stočari nemaju takvu mogućnost.

Kada bi naši ljudi u Posavini koji teško žive, imali mogućnost održavanja infrastrukture u vodoprivredi, nasipe, plavna područja… da to kose, čiste snijeg, održavaju bankine, kanale, i da je to primjereno plaćeno, to bi zadržalo ljude na tom prostoru“, predlaže..

Tu je veliki segment proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, navodi, gdje bi svaki naš stočar na staju mogao staviti fotonaponska postrojenja iz kojih bi mogao imati neke benefite i dodatne prihode koji bi nadopunjavali osnovnu djelatnost stočarstva.

Iz Udruge su apleirali na promjenu kriterija natječaja za dodjeljivanje statusa povlaštenih proizvođača energije iz obnovljivih izvora, koji je lani raspisalo Ministarstvo gospodarstva, HERA i HROTE, a u kojem je ponuđena za 20 lipa manja cijena za energiju iz biomase nego ranije.

Nije realno očekivati danas kad su sve tehnologije poskupjele, skuplji su motori, građevinski čelik i slično, da mi dobijemo za 30 posto manju cijenu za energiju i da će se ljudi odlučiti na investiciju u bioplinsko postrojenje“, napominje.

Investicija u jedan megavat takvog postrojenja je od 4 do 5 milijuna eura, navodi on i tvrdi da  ima dobrih primjera u hrvatskoj, ali po starom tarifnom modelu. “Tražili smo izmjene kriterija natječaja, nažalost nema odgovora s druge strane“, kaže i očekuje da Ministarstvo gospodarstva okupi stočare za jedan stol i vidi što moramo poduzeti da se s tim programom čim prije krene.

Budućnost bez mesa?

Procjena je da već za 20-ak godina naši unuci neće jesti meso od životinja, nego sintetičko meso iz staničnih kultura određene vrste životinje te “biljno meso”, odnosno bjelančevine koje imitiraju okus mesa. Ovo ne zabrinjava našeg sugovorika koji tvrdi da meso nema alternative.

Cijene mesa bi morale narasti, jer su na povijesno niskom minimumu. Događa se pregrupiranje, uljarice jako rastu, dobri su prihodi i od žitarica. Kolege u stočarstvu su zabrinuti, ali u restoranima je na 90 posto tanjura meso. Veganstvo je samo fama koja će polako nestati, a i broj ljudi u svijetu se povećava pa je to baza potrošača zbog koje stočari u idućih sto godina mogu biti mirni“, zaključio je naš sugovornik.

Na kraju razgovora, Zvonimir Širjan je pozvao članove Hrvatske poljoprivredne komore da se uključe u izborni proces, te da poljoprivrednici mogu imati koristi od te krovne organizacije, obzirom da njihovi apeli prema državnim institucijama ipak daju rezultata.

CIJELI RAZGOVOR U PODCASTU AGROKLUBA MOŽETE POGLEDATI NA POVEZNICI KOJA SE NALAZI OVDJE

Pročitaj više
Komentiraj

Vaš komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vijesti

Hoće li Hrvatska ostati bez domaćeg mlijeka?

Sektor stočarstva u Hrvatskoj suočen je sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, koristi značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu, koji su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica korona krize. Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje, a on je u deset godina od 2012. do 2021. godina, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa (7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa), dok udjel stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je  stagnacija.

Pokazuju to podaci iz analize o stanju u sektoru govedarstva, koju je u petak, 1. srpnja 2022. na brifing za novinare u Zagreb, prezentirala konzultantska tvrtka Smarter, specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

„Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka, a izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto i ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto, a 2020. je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji, izjavila je na prezentaciji konzultantica Smartera Zvjezdana Blažić.

Prema njezinim riječima, u zadnjih godinu dana broj farmi je dodatno smanjen za 630 farmi, a smanjenje broja isporučitelja mlijeka utječe i na manju proizvodnju mlijeka. Broj farmi koje isporučuju mlijeko mljekarskoj industriji je od 13.081 isporučitelja iz 2012. godini, pao na 3.768 na kraju 2021. Na životu je od nekadašnjeg broj proizvođača ostalo tek 28 posto farmi, dok 75 posto MPG-ova drži samo 20 posto svih muznih krava. Samo 500-tinjak velikih i modernijih MPG-ova drži jednu trećinu svih krava, dok mali i srednji MPG-ovi bilježe pad po broju i veličini stada. Podaci iz analize pokazuju da se brojno stanje krava u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje od 2006. , uz iznimku jednokratnog povećanja iz 2020. U navedenom razdoblju osobito je izraženo smanjenje broja krava mliječnih i kombiniranih pasmina za čak 48 posto.

„Podatak o značajno većem padu broja farmi od broja mliječnih krava, pokazuje da su opstale veće farme. Na početku ulaska u EU počele su se zatvarati male farme s nekoliko životinja, ali zadnjih godina došlo je do gašenja, ne samo manjih, nego i srednjih farmi. U proteklih deset godina, od 2012. do 2021. godine, broj muznih krava pao je s preko 180.500 na 102.333, što znači da smo izgubili preko 40 posto muznih krava. U 2012. proizvodnja mlijeka bila je 786 milijuna litara mlijeka, au 2021. godini 511 milijuna litara mlijeka. To je ogroman pad proizvodnje od čak 34,9 posto. Od 602 milijuna kg mlijeka u 2012., isporuka mlijeka industriji u prošloj je godini pala na 429 kg, što predstavlja pad od 28,8 posto, kazala je Blažić.

Stručnjaci Smartera ističu kako podatak koji govori da se samo oko 75 posto mlijeka, koje se proizvede isporučuje mljekarskoj industriji, pokazuje kako odnosi u vertikalnom lancu opskrbe nisu do kraja uređeni, a nije kvalitetno riješena ni organizacija otkupa.

Hrvatska u proizvodnji mlijeka ima produktivnost nižu skoro 30 posto u odnosu na prosjek EU i ona također stagnira. U zemljama iz kojih najviše uvozimo mlijeko – Njemačkoj i Mađarskoj proizvodnja se  kreće oko 8.500 kg po kravi, dok je u Hrvatskoj 4.620 kg (manji za 45 posto). Suprotno proizvodnji mlijeka, potrošnja mlijeka raste te se troši preko 900 milijuna kg mlijeka, a razlika između proizvodnje i potrošnje se namiruje iz uvoza. Tako smo u 2021. godini uvezli sve vrste mliječnih proizvoda u količini od 276.512 tona i vrijednosti 255.613.899 eura, a izvoz mliječnih proizvoda iznosio je 94 milijuna eura.

U Smarteru naglašavaju kako sva ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici  bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi zbog čega je potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.

„Prema našem mišljenju za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu. Svakom farmeru potrebno je osigurati od 1,5 do 2 ha po uvjetnom grlu kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda. Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog managementa. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom“, neka sa od rješenja koje je iznijela konzultantica Zvjezdana Blažić.

Iz Smartera predlažu i da se obzirom na veliku koncentraciju preradbenih kapaciteta te dominaciju tri najveće mljekare koje u potpunosti vladaju tržištem, industrija primarnim proizvođačima omogući plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka  na nivou prosjeka EU. U svibnju je cijena sirovog kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bila niža od prosjeka EU za 16,5 posto. Isto tako mljekarsku industriju treba osloboditi maksimalno svih parafiskalnih nameta i PDV na mliječne proizvode, uz uvjet transparentne potpore koje one trebaju pružiti primarnim proizvođačima mlijeka, predlažu stručnjaci Smartera.

„U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica, pri čemu se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora“, zaključila je Zvjezdana Blažić u dijelu prezentacije vezano za proizvodnju mlijeka.

MESNO GOVEDARSTVO

Kada je riječ o proizvodnji mesa stručnjaci Smartera ističu kako je sektor mesnog govedarstva vrlo zahtjevan zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga. Gospodarski je važan jer stvara radna mjesta na ruralnom prostoru zbog geografskih i klimatskih uvjeta povoljnih za uzgoj goveda. Mesno govedarstvo sudjeluje s 10 posto u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi. Broj proizvođača  goveda je također u padu, a uzgojem mesnih goveda se bavi oko 70. 000 PG.

„Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto, dok količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 5,5 posto od 2014. do 2019. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza, a oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija)“ pokazuju podaci iz Smarterove analize. 

U Smarteru napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava tele), dok manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost odnosno imaju nisku bruto maržu.U sustavu govedarske proizvodnje krava -tele proizvođači koji imaju zatvoreni proizvodni i reproduktivni sustav  ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.

„Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kn/govedu (2020. godina) što je smanjene s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava tele) se odobravaju za 50.000 goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50.000, s tim da je potpora po grlu značajno rasla. Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini EU zemalja. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal“, naglasila je Blažić. 

Smarter je Ministarstvu poljoprivrede predložio posebni program „RAZVOJA GOVEDARSKE PROIZVODNJE REPUBLIKE HRVATSKE“koji ima ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov, u svrhu smanjenje uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz. Pilot projekt se predlaže provesti na području Banovine koja ima idealne uvjete za provođenje ovog programa te proizvođače koji mogu biti nositelji i savjetnici u provođenju Programa.

Pročitaj više

Vijesti

Poljoprivreda i proizvodnja hrane ključne sigurnosne politike

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u Republici Hrvatskoj narasle su u svibnju ove godine  u odnosu na isti mjesec 2021. godine za 10,8%, dok su na godišnjoj razini cijene  hrane i bezalkoholnih pića narasle za 15,2 posto. Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa cijena ostvaren je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, za 3,94 postotna boda. Prema analizi usporednih cijena hrane za travanj 2022. godine u odnosu na godinu dana ranije, koje redovito objavljuje Europska komisija, nema nijedna kategorije proizvoda u segmentu hrane i bezalkoholnih pića u Republici Hrvatskoj koja nije zabilježila rast u odnosu na prošlu godinu. Podaci pokazuju da su na godišnjoj razini u Republici Hrvatskoj najviše rasle cijene ulja 27,6%, kruha i proizvoda na bazi žitarica gotovo 19%, zatim mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja 17%, mesa 11,8%, povrća 10,5%, šećera, džemova, konditorskih proizvoda 9,4%, te voća 6,8%.

Građani su sve više zabrinuti kako će uspjeti osigurati osnovne životne potrebe za hranom i energijom kad cijene svaki mjesec sve intenzivnije rastu. Uz već prije izražen strah zbog nesigurnosti opskrbe hranom i mogućim nestašicama energenata, cijela Europska unija se bori s visokom inflacijom, a u takvim uvjetima je pitanje kuca li nam recesija na vrata.

„Za sad većina europskih gospodarstava ne bilježi dva uzastopna kvartala negativnog rasta što bi značilo ulazak u recesiju, no svi pokazatelji i trendovi upućuju na značajno umanjenje gospodarskih aktivnosti koje stvaraju veliki rizik od recesije od početka iduće godine te daljnji rast cijena hrane. Unatoč takvim okolnostima stabilna opskrba hranom u Europskoj uniji još uvijek nije ugrožena, a stvarni rizik je da zbog ranjivosti, zajedno s visokim ulaznim troškovima, može dodatno potaknuti cijene hrane do točke u kojoj one postaju nedostupne za najsiromašnije stanovnike Europske unije. Situacija je vrlo ozbiljna i danas se konačno shvaća da je poljoprivreda i proizvodnja hrane ključna sigurnosna politika, zaključak je analize SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

FoodDrinkEurope, udruženje europske prehrambene industrije upozorava da su zalihe nekih kritičnih sirovina već pri kraju, a cijene naglo rastu. Pozivaju na privremenu fleksibilnost označavanja hrane i smanjivanje službenih kontrola diljem Europske unije, kako bi se tvrtkama pomoglo u suočavanju s brzom promjenom dostupnosti sastojaka. U nekim zemljama od inspekcijskih odjela već je zatraženo da pokažu popustljivost ako se alternativni sastojci odmah ne prikažu na naljepnicama proizvoda. Europska komisija je usvojila privremeni krizni okvir kako bi državama članicama Europske unije omogućila potporu pogođenim poduzećima te je uspostavila stručnu skupinu unutar europskog mehanizma za pripravnost i odgovor na krizu sigurnosti hrane (EFSCM), kao dio svog plana za krizne situacije s hranom.

FoodDrink Europe smatra da europskim tvrtkama za hranu i piće treba staviti na raspolaganje dovoljno energije po pristupačnim cijenama u slučaju nestašice energije za održavanje proizvodnje hrane, kao i ublažavanje regulatornih strogih pravila u označavanju hrane, službenim kontrolama hrane te promjene u carinskim sustavima za neke sirovine kako bi se nadomjestile one koje nedostaju (npr. suncokretovo ulje zamjena s palminim, kokosovim i sl.)

„Korištenje alternativnih sirovina znači promjenu popisa sastojaka na pakiranju, no vrijeme čekanja na novi materijal za pakiranje je nekoliko mjeseci. Promjena i testiranje novog recepta obično traje godinu dana, a sada to mora biti učinjeno u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko tjedana. Preformulacija proizvoda i prilagodba oznake sastojaka povećat će troškove, koji će se vjerojatno prenijeti na potrošače. U raznim sektorima prehrambene industrije ima potrebe za brzim prilagodbama i uvjetima na tržištu, pa je Europska komisija dala preporuke da se u zemljama Europske unije mogu  koristiti  najniže stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na hranu i privremeno dopustiti poljoprivrednicima korištenje područja koja su trebala biti ostavljena za ugar, biološku raznolikost, za proizvodnju hrane i hrane za životinje“, ističu u SMARTER-u.

Iako službenih podataka o proizvodnji, prodaji i narudžbama u sektoru poljoprivrede i hrane tijekom zadnja tri mjeseca još nema dovoljno, za sada je teško procjenjivati i govoriti o padu narudžbi. Uz redovnu opskrbu stanovništva, u Europskoj uniji se pojavila potreba osiguranja hrane za dodatnih nekoliko milijuna izbjeglica iz Ukrajine te stalne humanitarne pomoći koja se šalje u ratom zahvaćena područja.

„Već danas su zalihe nekih kritičnih sirovina koje se koriste u proizvodnji hrane, poput suncokretovog ulja, pri kraju, a cijene naglo rastu. Suočene s rastućim ulaznim troškovima od pandemije COVID-19, nestašica prehrambenih sastojaka i materijala za pakiranje znači da se mnoge europske tvrtke koje proizvode hranu i piće bore za nastavak proizvodnje, uz dodatno pogoršanu situaciju zbog rastućih troškova energije. U tim uvjetima nekoliko manjih i srednjih pa čak i većih prerađivača hrane diljem Europske unije zaustavilo je ili smanjilo svoju proizvodnju“, upozoravaju iz SMARTER-a.

Procjena stručnjaka SMARTER-a je kako je vrlo realna opcija da bi moglo doći do usporavanja poslovnih aktivnosti zbog svih naprijed navedenih poremećaja zbog čega se traže rješenja i predlaže donošenje cijelog niza mjera koje bi u kratkom roku omogućile tvrtkama da nastave proizvodnju. Na razini Europske unije donesen je i privremeni krizni okvir za odobravanje državnih potpora kako bi omogućio nastavak proizvodnje, naročito u malim i srednjim tvrtkama. Uz to se traži otklanjanje logističkih zapreka, uvođenje logističkih zelenih trka za kritične prehrambene proizvode.

„Od poljoprivrede i prehrambene industrije se traži, u uvjetima moguće prehrambene krize, da proizvede hrane što je više moguće, kako bi se nadomjestile isporuke iz Ukrajine i Rusije. Tako se pokušava uključiti što više zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju, zamijeniti usjeve koji su bili namijenjeni ishrani stoke usjevima za ljudsku prehranu, što bi imalo direktan utjecaj na stočarski sektor i industriju mesa. Stalni su pritisci da se provedba dijela zelenih politika, koji se odnose na proizvodnju hrane, odgodi dok traju ovakve okolnosti“, zaključak je analize.

Europska komisija je krajem svibnja usvojila paket potpore u visini 500 milijuna eura kako bi se europskim poljoprivrednicima omogućilo da nastave s proizvodnjom, unatoč enormnom rastu ulaznih troškova. Povećanje cijena energije, gnojiva, hrane za životinje, ambalaže i plaća radnika utječu na gubitke, velike probleme s likvidnošću i novčanim tokovima te posebno pogađaju mala i srednja poduzeća u poljoprivredi i preradi hrane. Ovaj paket pomoći temelji se na mogućnosti da države članice donesu odluke i preusmjere 5% svog proračuna za ruralni razvoj za razdoblje od 2021. do 2022. godine za izravnu potporu dohotku poljoprivrednika. Odabrani poljoprivrednici(obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mala i srednja poduzeća) koji su najviše pogođeni krizom mogli bi dobiti 15.000 eura, a  poduzeća u preradi hrane do 100.000 eura. Uplate se trebaju izvršiti najkasnije do 15. listopada 2023. godine, a države članice moraju donijeti izmjene i dopune svog Programa ruralnog razvoja.

„Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede od početka COVID-19 krize je odobravalo iz državnog proračuna i sredstava Zajedničke poljoprivredne politike razne pakete pomoći gotovo svim poljoprivrednim sektorima. Sad je u najavi i novi paket pomoći sektoru stočarstva s 80 milijuna kuna. Vjerujemo da će se što prije, sukladno paketu pomoći Europske komisije, pripremiti izvanredna potpora za poljoprivrednike i prerađivače koja će se financirati iz Programa ruralnog razvoja. O tome koliko će biti brzi i efikasni ti paketi pomoći prvenstveno sada ovisi jesenska sjetva ozimih kultura, ali i zaustavljanje negativnih trendova u stočarstvu, zaključuju u SMARTER-u.

Pročitaj više

Vijesti

HPK: Bioekonomija stvara 657 milijardi eura dodane vrijednosti u EU

Autor: Miroslav Kuskunović

U Europskoj uniji čak je 17,4 milijuna ljudi zaposleno je u sektorima koji imaju dodir s bioekonomijom, a ukupno bioekonomija stvara oko 657 milijardi eura dodane vrijednost EU gospodarstva. Dodana vrijednost po zaposlenom u biogospodarstvu Hrvatske, prema procjeni iznosi između 18.000 i 20.000 eura po zaposlenom, dok čak 38 posto dodane vrijednosti bioekonomije se ostvari u sektoru proizvodnje hrane, pića i duhana, 32 posto u poljoprivredi, te oko 9 posto u proizvodnja od drva i proizvodnji namještaj. Istaknuto je to na dvodnevnoj radionici „Lanci vrijednosti u bioekonomiji“, koji su u Osijeku zajednički organizirali Osječko- baranjska županija, Hrvatska poljoprivredna komora i Energetski institut Hrvoje Požar.

U mapiranju potencijala rasta kroz tranziciju na kružnu i održivu bioekonomiju, kroz BIOEASTsUP projekt, teritorijalni kapital Panonske Hrvatske se istaknuo kao najperspektivniji, s bazom znanja u Osječko-baranjskoj županiji kao nositelja razvoja zelene tranzicije. Ambicija Europske unije da postane klimatski neutralna do 2050., daje posebnu priliku poljoprivrednim proizvođačima i industriji kako da se kroz prilagodbu ali i energetsku neovisnost mogu otvoriti brojne mogućnosti našim poljoprivrednim proizvođačima. Iz tog razloga, cilj ove radionice bio je da se prikažu konkretne mogućnosti razvoja bioekonomije kroz kaskadno korištenje biomase, razvoj vrijednosnih lanaca i financiranje u okviru dostupnih fondova kako bi se osnažila konkurentnost poljoprivredne i šumarske proizvodnje.

„Hrvatska bi Vlada uskoro trebala donijeti odluku o početku izrade Strategije biogospodarstva, a njom će se definirati okvirni obuhvat strategije, razdoblje za koje se donosi, a definirati će se i tijela  državne uprave koja će sudjelovati u izradi nacrta Strategije biogospodarstva. Donošenje odluke o osnivanju povjerenstva za izradu Strategije biogospodarstva se očekuje u rujnu ili listopadu“, izjavio je državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Tugomir Majdak.

Strategija bi trebala definirati kako osigurati prehrambenu sigurnost, održivo upravljati prirodnim resursima, smanjiti ovisnost o neobnovljivim resursima, smanjiti utjecaj na klimatske promjene i povećati prilagodbu na klimatske promjene, te povećati konkurentnost EU i stvoriti nova radna mjesta. Tema biogospodarstva obuhvaćena je već sada u RH u strateškim dokumentima iz različitih područja (istraživanja, energetika, klima, poljoprivreda), ali  i kroz lokalne i regionalne inicijative (LAG-ovi, ova radionica), malo i srednje poduzetništvo, istraživački projekti, javno financiranje iz različitih fondova.

„Zbog covid krize, rasta cijena u cijelom lancu proizvodnje hrane te rata u Ukrajini, usmjerenost na korištenje biomase za proizvodnju energije je od izuzetnog značaja za poljoprivredne proizvođače koji na ovaj način mogu povećati svoj dohodak i prihode. Vjerujemo da će i kroz različite EU projekte poljoprivrednicima biti osigurana obilna sredstva ta proizvodnju energije iz biomase te da će imati koriste u budućem razvoju svojih gospodarstava“, kazao je Mato Brlošić član UO Hrvatske poljoprivredne komore.

„Stručnjaci iz područja bioekonomije se slažu kako su narušeni lanci opskrbe zbog COVID i rata u Ukrajini, kao i rast cijena energenata, rast cijena sirovina i gotovih roba te narušena prehrambena sigurnost čak i u razvijenim zemljama svijeta nešto što otežava razvoj ovog profitabilnog sektora, no ipak vjeruju kako je ovako veliki izazov ujedno i prilika za bioekonomiju“, izjavio je dožupan Osječko-baranjske županije, Josip Miletić.

“Kroz kružnu ekonomiju moguće je povećati prihode i do 100% primarnog proizvoda, te smanjiti rizik ovisnosti o primarnom proizvodu. Klimatske promjene povećavaju rizik prinosa, povećavaju cijenu proizvodnje, a kupci su danas spremni platiti do 29,5% više za proizvod od proizvođača koji se aktivno uključio u održivost i zdravlje planeta. Čak 63% milenijalaca je spremno platiti više za održivi proizvod, dok će 33% milenijalaca izabrati radije održivi proizvod od alternative. Najviše kupaca koji će odabrati radije održivi proizvod dolazi iz: Austrije (42%), Italije (41%), Španjolske (35%), Njemačke (34 posto)”, izjavila je Biljana Kulišić iz EI Hrvoje Požar.

 „Poljoprivredna biomasa je lokalno dostupan i značajan resurs, ali ipak nedovoljno istražen i iskorišten energent. Zelena energetska zadruga (ZEZ) kao partner u AgroBioHeat projektu ima za cilj pokrenuti implementaciju poboljšanih i tržišno spremnih rješenja upotrebe poljoprivredne biomase za grijanje u Europi s partnerima projekta.  Iskorištavanjem energije iz biomase možemo doprinijeti postizanju europskih energetskih i klimatskih ciljeva, i u isto vrijeme promicati ruralni razvoj i kružnu ekonomiju. Prema istraživanju koje smo sproveli na 900 hrvatskih građana u ožujku 2021.g., 70-ak posto ih prepoznaje i pozitivno percipira agrobiomasu kao izvor energije, a dok je ipak svega 4% koristi“, istaknula je  voditeljica projekta Agrobioheat Lucija Nađ iz Zelene energetske zadruge (ZEZ).

Bioekonomija je alat u borbi protiv demografskih promjena. Dunavska regija susreće se s velikim sociološkim promjenama, naročito vezanih uz demografske promjene. Mladi napuštaju ruralna područja zbog boljih mogućnosti zapošljavanja u urbanim sredinama. Za oživljavanje ruralnih područja i aktiviranje potencijala potreban je pristup koji uključuje participativno upravljanje i aktivaciju institucionalnih kapaciteta, kazala je Ana Dijan, Project Manager CROATIAN WOOD CLUSTER. Ona dodaje kako se u tom procesu koncept kružne bioekonomije koristi kao alat koji može poduprijeti regionalni razvoj, odnosno osigurati tranziciju gospodarstva koje je temeljeno na fosilnim gorivima, prema gospodarstvu koje koristi biološke resurse u održivoj proizvodnji. Dugoročni cilj je unaprijediti socio-ekonomski status regija, doprinijeti zaštiti okoliša, klime i resursa, kao i unaprijediti daljnji razvoj ruralnih područja.

Za uspješnost cijelog procesa potrebno je uključiti sve interesne skupine, zainteresiranu javnost, akademsku zajednicu, predstavnike industrije te donositelje odluka koji do rješenja trebaju doći formirajući novi ekosistem koji će zajednički donositi odluke i osmišljavati projekte kroz suradnju ruralnih i urbanih područja te uzimajući u obzir načela kružne bioekonomije, zaključeno je na radionici.

 

Pročitaj više

Popularno