Povežite se sa nama

Vijesti

Natura Beef jedini hrvatski ekološki proizvođač mesa koji ima zatvoren kompletan ciklus povećava proizvodnju u Lici

Udbina, 13. svibnja 2022. 

Miroslav Kuskunović

Tvrtka Natura Beef, koja se u Udbini, na Krbavskom polju, na vlastitoj farmi bavi ekološkim stočarstvom i proizvodnjom eko mesa planira, ovisno o mogućnostima vezanim za dovoljne površine zemljišta za proizvodnju stočne hrane, u idućih 2 do 3 godine udvostručiti proizvodnju te otvoriti još jedan do dva vlastita prodajna mjesta. Plan je otvaranje još jedne mesnice u Zagrebu, dok bi drugo prodajno mjesto bilo negdje na jadranskoj obali, najavio je na brifingu za novinare, organiziranom uoči obilježavanja 15 godina rada tvrtke, vlasnik Mladen Kušeković.

Tvrtka Natura Beef uspjela je nakon 14 godina upornog rada, ulaganja i primjene novih tehnologija te znanja u stočarstvu i proizvodnji mesa postići svoju zamisao proizvodnje mesa iz ekološkog uzgoja, po principu „Od polja do stola“. Prema dostupnim informacijama Natura Beef je jedini hrvatski ekološki proizvođač mesa koji ima zatvoren kompletan ciklus, od početka do kraja – od reprodukcije do vlastitog tova, klaonice, prijevoza, hladnjače i maloprodaje u Zagrebu i Ljubljani.

„Trenutno proizvedemo oko 50 tona mesa godišnje, od čega se jedna polovina odnosi na teleće i jedna polovina na juneće meso. Meso prodajemo preko vlastite maloprodaje u Zagrebu, surađujemo s dvije trgovine domaće hrane u Zagrebu, Mrkvica i Grga čvarak te sa pet dućana Mercatora u Ljubljani i Kranju. Tjedne količine mesa koje plasiramo u Zagrebu su otprilike 400 – 450 kg junećega i oko 300 kg telećega mesa, dok u Sloveniju izvozimo 250 – 300 kg teletine, izjavio je Kušeković.

Kušeković ističe kako je za ostvarenje vlastitih poslovnih ciljeva bilo potrebno puno upornosti i inata jer često treba plivati ‘uzvodno’, suprotno od smjera koji nameće sustav.

„U ovaj posao ušao sam motiviran željom za dokazivanjem, da se kod nas može proizvesti visokokvalitetan proizvod te da se od toga može pristojno živjeti. Najznačajnija godina za razvoj tvrtke je 2013. kada smo ušli u sustav ekološkog uzgoja i proizvodnje, ističe Kušeković.

Proizvodnja odnosno uzgoj goveda Nature Beef odvija se na farmi u Udbini, dok se klanje i prerada vrše u vlastitoj klaonici u Gospiću koju je tvrtka za tu namjenu uzela u najam prije otprilike godinu dana.

Trenutno na farmi Natura Beef ima ukupno oko 580 goveda svih kategorija – od rasplodnih grla, teladi, junadi za tov te podmlatka za daljnji rasplod. Oko 70 posto stada odnosi se na francusku mesnu pasminu Aubrac, dok se ostatak od oko 20 posto odnosi na križane mesne pasmine. Najmanji  broj goveda, oko 10 posto, pasmine je Blonde d´Aquitaine, također francuske mesne pasmine sa kojom se na farmi provode određene probe o mogućnostima uzgoja u hrvatskom podneblju.

Pasmina Aubrac odabrana je iz razloga što se uzgaja u Francuskoj već duže od 100 godina i daje najbolje moguće rezultate na područjima s brojnim prirodnim ograničenjima, kakva su upravo na području na kojem se nalazi naša farma. Ne odskače niti po jednom parametru kao najbolja, ali je po svim parametrima jako dobra pasmina, kaže Kušeković.

Natura Beef zapošljava ukupno 9 djelatnika od kojih je 5 angažirano na poslovima oko farme, a ostali na poslovima u klaonici, prijevozu i prodaji mesa.

„Ne postoji sektor u kojem danas ne postoji problem pronalaska radne snage, a posebno je to izraženo u poslovima kojim se mi bavimo. Kvalitetnog mesara, koji je educiran za taj posao je gotovo nemoguće naći. Srećom, mi ne dijelimo u tolikoj mjeri taj problem  s ostalim kolegama tako da imamo kvalitetne,  educirane i za taj posao dobro nagrađene djelatnike. Podatak da su neki od njih zaposlenici poduzeća 10 odnosno 11 godina govori tomu u prilog, kaže vlasnik Nature Beef.

Što se tiče proizvodnje prema ekološkim standardima, Kušeković ističe kako ne vidi nikakve probleme u samoj proizvodnji, osim što se sve proizvodi u manjim količinama i u duljem vremenskom periodu u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

„Ne ostvarujemo značajnije benefite kroz povećanu cijenu mesa, ali su zato potpore po hektaru površine zemljišta više nego što je to u konvencionalnoj proizvodnji. Tako da je financijski rezultat otprilike na istoj razini, ali ostaje onaj dio zadovoljstva koji se ne mjeri novcem, a to je činjenica da proizvodimo zdravu hranu za naše kupce, ističe Kušeković.

Poticaji koje Natura Beef dobiva za ekološku proizvodnju, a posebice nakon 2015. godine su bili presudni da su mogli investirati ogromna sredstva u uzgoj i proizvodnju. Naime, sva sredstva koja primaju po toj osnovi ulažu u nove investicije i daljnji razvoj. Što se tiče sredstava iz Fonda ruralnog razvoja tu je situacija nešto lošija i uspjeli su do sada iskoristiti sredstva po osnovi dva natječaja iz 2016. godine u ukupnom iznosu od oko 2 milijuna kuna.

„ Krenuli smo davne 2008. godine s nešto vlastitog kapitala i prvim kreditom banke u iznosu od ukupno oko 2 milijuna kuna. Tijekom svih ovih godina uloženo je ukupno dodatnih oko 3 do 3,5 milijuna eura odnosno oko 25 milijuna kuna u objekte, opremu, rasplodna grla, strojeve te poljoprivrednu mehanizaciju pa sve do uređenja prostora za prodaju i distribuciju mesa“, objasnio je Kušeković. Dodaje kako pored navedenog tvrtka još uvijek otplaćuje investicijski kredit iz 2015. godine u iznosu od 730.000 eura, dok se značajan dio poljoprivredne mehanizacije i opreme financira putem leasinga.

Natura Beef raspolaže trenutno sa oko 1.100 ha zemljišta od čega se oko 800 ha odnosi na pašnjake, 150 ha na oranice te oko 150 ha livada.

„Da bi proizveli dovoljne količine hrane za našu proizvodnju, nedostaje nam još oko 150-200 ha oraničnih površina tako da jedan dio hrane kupujemo od drugih proizvođača što nam predstavlja problem koliko zbog cijene, a još više zbog relativno malog broja ekoloških proizvođača krmnog bilja koji su spremni za nabavljenu robu izdati račun. Vlastitog zemljišta imamo oko 100 ha dok se ostali dio odnosi uglavnom na zemljište u vlasništvu RH koje imamo u zakupu po raznim osnovama i na različite rokove trajanja zakupa“, izjavio je vlasnik tvrtke.

Objašnjava kako na području Krbavskog polja i Like ima još slobodnog zemljišta koje se ne obrađuje, a veliki je problem što su ogromne površine zemljišta na području općine Udbina dane u zakup brojnim OPG-ovima koji na njima ne obavljaju te niti ne planiraju obavljati bilo koju vrstu poljoprivredne proizvodnje, već im površine služe isključivo za ostvarivanje prava na isplatu poticaja.

„Troškovi nabavke žitarica za stočnu ishranu su odavno prešle prag rentabilnosti te vrste proizvodnje tako da pokušavamo pronaći alternativna rješenja na način da sijemo krmno proteinske usjeve na bazi stočnog graška, žitarica i grahorice kako bi nadomjestili žitarice koje vjerojatno od ove sezone više nećemo moći kupovati, ukoliko ne dođe do normalizacije cijena. To je dodatni razlog zašto nam nedostaje još oraničnih površina na kojima bi mogli proizvesti dovoljne količine hrane za ishranu naših goveda“, objasnio je Kušeković.

Kušeković ističe kako potrošači ekološkog mesa iz njihovog eko uzgoja prepoznaju kvalitetu koja im se prodaje. U odnosu na ostale kolege koji nude meso iz domaćeg uzgoja cijene eko mesa iz Nature Beef su više od 10 do- 15 posto, ovisno o kategoriji mesa. Što se tiče mesa iz uvoza cijene je nemoguće usporediti obzirom na činjenicu da se teletina nudi uglavnom u lošijim kategorijama mesa poput prsa, vrat, rebara dok gotovo da nema u ponudi buta ili kotleta.

„Naše su cijene otprilike dvostruko viša u odnosu na to uvozno meso, ali kupci koji dolaze kod nas uglavnom nisu zainteresirani za meso iz trgovačkih centara čak da im ga se i pokloni. Cijene smo za otprilike 10 posto povećali sredinom siječnja, nevezano za krizu u Ukrajini i jedni smo od rijetkih koji smo od 1. travnja snizili cijenu za postotak smanjenja PDV-a, pa su nam sada cijene otprilike na istoj razini kao i u lipnju 2020. kada smo otvorili vlastitu maloprodaju. Tijekom svibnja planiramo ipak povećati cijene za otprilike 10 posto kako bi koliko toliko mogli pratiti rast svih ostalih troškova koji su u zadnjih godinu dana narasli za najmanje 30 posto“, kaže Kušeković.

Naši potrošači odnosno kupci znaju što je kvalitetan proizvod, pa kada imaju priliku i sigurni su da se zaista radi o kvalitetnom domaćem proizvodu spremni su izdvojiti i nešto više novca. Uglavnom su to osobe mlađe i srednje životne dobi, koje se i putem društvenih mreža dosta informiraju i ciljano kupuju točno ono što žele. Na cijene nikada nismo imali prigovora, dapače, česti komentar je da su vrlo poštene za kvalitetu koju nudimo“, zaključio je Kušeković.

Vijesti

MOŽE LI RH ZADRŽATI SEKTOR TOVNOG GOSPODARSTVA?

Autor: Miroslav Kuskunović

Udruga za tov i uzgoj junadi Baby Beef poslala je u srijedu 7. rujna 2022. godine pismo premijeru Vlade RH Andreju Plenković i ministrici poljoprivrede Mariji Vučković u kojem se traži hitan sastanak i pronalaženje rješenja za nagomilane problem u ovom sektoru. Hitan sastanak zatražen je nakon sastanka u Ministarstvu poljoprivrede na kojem su izrađene kalkulacije za proizvodnju tovne junadi u 2022. godini, a koje pokazuje da tovljači junadi posluju ispod granice rentabilnosti.  Izračuni stručnih službi pokazali su kako prosječno poljoprivredno gospodarstvo u sektoru tovnog govedarstva ostvaruje gubitak od 1.000 do 2.223 kune po grlu što dokazuje da tovljači junadi posluju ispod granice rentabilnosti.  

Gubitak u sektoru od 1.000 do 2.223 kune po grlu

„Prema kalkulacijama za 2022. godinu, tovna gospodarstva u RH posluju ispod praga rentabilnosti, a u narednom periodu mogu se predvidjeti i dodatne negativne okolnosti na tržištu, koje neposredno i posredno utječu na povećanje troškova hrane za stoku. Prema predmetnim kalkulacijama za 2022. godinu, prosječno poljoprivredno gospodarstvo (ovisno o načinu tova, odnosno izvora hrane), ostvaruje gubitak od minimalno 1,49 – 3,42 kn po kilogramu žive mase ( odnosno 1.000,00- 2.223,00 kn/grlu),pri čemu su u najnepovoljnijem položaju proizvođači koji svu hranu kupuju na tržištu. Tako kumulirani gubitak, samo u posljednjem turnusu tova (posljednjih 7 mjeseci) iznosi u prosjeku 222 milijuna kuna,“, objavljeno je iz Udruge Baby Beef. objavljeno je iz Udruge Baby Beef.

Iz Udruge napominju kako je u sektoru tovnog govedarstva većina gospodarstava ovisna o kupnji hrane na tržištu, zbog neposjedovanja dovoljne količine poljoprivrednog zemljišta, pa se lako dolazi do zaključka kako su oni najviše i pogođeni ovom teškom situacijom. No niti gospodarstva koja posjeduju dovoljno poljoprivrednog zemljišta (iako su ona malobrojna), nisu u boljem položaju, zbog trenutne situacije prouzrokovane katastrofalnom sušom i smanjenom prinosu od oko 50 posto, priopćeno je iz Baby Beef.

„Zbog, konsenzusom utvrđenih činjenica, Udruga Baby Beef traži od nadležnih institucija da adekvatno reagiraju, kako bi se pad proizvodnje junadi u RH zaustavio, a rentabilnost povećala te kako bi se u što skorijem vremenu postigli određeni pozitivni trendovi. Proizvođači junadi u RH očekuju jasnu i nedvosmislenu poruku od nadležnih: MOŽE LI HRVATSKA ZADRŽATI SEKTOR TOVNOG GOVEDARSTVA?, kako bi se proizvođači mogli organizirati za budućnost“, glavna je poruka Udruge Baby Beef.

U Udruzi podsjećaju kako je u utorak 30. kolovoza 2022. godine održan  sastanak u Ministarstvu poljoprivrede na kojem su, uz predstavnike Udruga Baby Beef, bili nazočni predstavnici Ministarstva poljoprivrede – državni tajnik Z. Tušek, ravnatelj Uprave za stočarstvo dr.sc. Z. Barać, predstavnici Savjetodavne službe pri Ministarstvu poljoprivrede, dok je ispred Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku nazočan bio dr.sc. D. Kranjac. Tema sastanka bila je analiza stanja u sektoru tovnog govedarstva nakon izvanrednih okolnosti u kojima se sektor nalazi unazad posljednje tri godine (pandemija COVID-a 19, enormno povećanje cijena inputa za proizvodnju, katastrofalna suša i dr).

„Napominjemo kako su zajedničkim radom Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, stručnih službi Ministarstva poljoprivrede, te Udruge Baby Beef, u Ministarstvu poljoprivrede izrađene, prema jednoobraznoj metodologiji, tri kalkulacije u proizvodnji tovne junadi, a s obzirom na dostupnost hrane iz vlastite proizvodnje ili kupnje na slobodnom tržištu. Sve kalkulacije pokazuju da proizvođači iz sektora tova junadi ostvaruju gubitke u poslovanju što zahtjeva hitnu reakciju i pronalaženje rješenja za izlazak iz ove teške situacije“, zaključuju iz Udruge Baby Beef.

Udruga Baby Beef održala je nedavno sjednicu Upravnog odbora sa koje je javnosti poručeno kako oko 400 članova Udruge Baby Beef ostvaruje pad prihoda i proizvodnje od procijenjenih oko 25 posto uslijed suše i porasta cijena proizvodnje te rasta cijena stočne hrane, dok su 50 do 60 posto porasli troškovi proizvodnje tovne junadi u samo godinu dana.

 Na konferenciji za novinare članovi UO Udruge podsjetili su kako je hrvatska samodostatnost u proizvodnji junećeg mesa oko 85 posto, a samodostatnost je svakim danom sve upitnija jer su problemi s energijom, cijenom stočne hrane  i drugim troškovima eskalirali, što znači da se može očekivati sve manje svježeg domaćeg mesa na hrvatskom tržištu.

Udruga za tovi uzgoj junadi Baby Beef krovna je udruga proizvođača junadi koja okuplja oko  400 proizvođača u RH sa godišnjom proizvodnjom od 140.000 grla, što čini vrijednost proizvodnje od 2 milijarde kn (polovica toga je izvoz). U tu vrijednost ugrađeno je minimalno više od 60 posto domaće komponente.

 

 

Pročitaj više

Vijesti

Hoće li Hrvatska ostati bez domaćeg mlijeka?

Sektor stočarstva u Hrvatskoj suočen je sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, koristi značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu, koji su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica korona krize. Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje, a on je u deset godina od 2012. do 2021. godina, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa (7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa), dok udjel stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je  stagnacija.

Pokazuju to podaci iz analize o stanju u sektoru govedarstva, koju je u petak, 1. srpnja 2022. na brifing za novinare u Zagreb, prezentirala konzultantska tvrtka Smarter, specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

„Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka, a izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto i ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto, a 2020. je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji, izjavila je na prezentaciji konzultantica Smartera Zvjezdana Blažić.

Prema njezinim riječima, u zadnjih godinu dana broj farmi je dodatno smanjen za 630 farmi, a smanjenje broja isporučitelja mlijeka utječe i na manju proizvodnju mlijeka. Broj farmi koje isporučuju mlijeko mljekarskoj industriji je od 13.081 isporučitelja iz 2012. godini, pao na 3.768 na kraju 2021. Na životu je od nekadašnjeg broj proizvođača ostalo tek 28 posto farmi, dok 75 posto MPG-ova drži samo 20 posto svih muznih krava. Samo 500-tinjak velikih i modernijih MPG-ova drži jednu trećinu svih krava, dok mali i srednji MPG-ovi bilježe pad po broju i veličini stada. Podaci iz analize pokazuju da se brojno stanje krava u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje od 2006. , uz iznimku jednokratnog povećanja iz 2020. U navedenom razdoblju osobito je izraženo smanjenje broja krava mliječnih i kombiniranih pasmina za čak 48 posto.

„Podatak o značajno većem padu broja farmi od broja mliječnih krava, pokazuje da su opstale veće farme. Na početku ulaska u EU počele su se zatvarati male farme s nekoliko životinja, ali zadnjih godina došlo je do gašenja, ne samo manjih, nego i srednjih farmi. U proteklih deset godina, od 2012. do 2021. godine, broj muznih krava pao je s preko 180.500 na 102.333, što znači da smo izgubili preko 40 posto muznih krava. U 2012. proizvodnja mlijeka bila je 786 milijuna litara mlijeka, au 2021. godini 511 milijuna litara mlijeka. To je ogroman pad proizvodnje od čak 34,9 posto. Od 602 milijuna kg mlijeka u 2012., isporuka mlijeka industriji u prošloj je godini pala na 429 kg, što predstavlja pad od 28,8 posto, kazala je Blažić.

Stručnjaci Smartera ističu kako podatak koji govori da se samo oko 75 posto mlijeka, koje se proizvede isporučuje mljekarskoj industriji, pokazuje kako odnosi u vertikalnom lancu opskrbe nisu do kraja uređeni, a nije kvalitetno riješena ni organizacija otkupa.

Hrvatska u proizvodnji mlijeka ima produktivnost nižu skoro 30 posto u odnosu na prosjek EU i ona također stagnira. U zemljama iz kojih najviše uvozimo mlijeko – Njemačkoj i Mađarskoj proizvodnja se  kreće oko 8.500 kg po kravi, dok je u Hrvatskoj 4.620 kg (manji za 45 posto). Suprotno proizvodnji mlijeka, potrošnja mlijeka raste te se troši preko 900 milijuna kg mlijeka, a razlika između proizvodnje i potrošnje se namiruje iz uvoza. Tako smo u 2021. godini uvezli sve vrste mliječnih proizvoda u količini od 276.512 tona i vrijednosti 255.613.899 eura, a izvoz mliječnih proizvoda iznosio je 94 milijuna eura.

U Smarteru naglašavaju kako sva ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici  bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi zbog čega je potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća i prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.

„Prema našem mišljenju za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu. Svakom farmeru potrebno je osigurati od 1,5 do 2 ha po uvjetnom grlu kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda. Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog managementa. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija kao i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom“, neka sa od rješenja koje je iznijela konzultantica Zvjezdana Blažić.

Iz Smartera predlažu i da se obzirom na veliku koncentraciju preradbenih kapaciteta te dominaciju tri najveće mljekare koje u potpunosti vladaju tržištem, industrija primarnim proizvođačima omogući plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka  na nivou prosjeka EU. U svibnju je cijena sirovog kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bila niža od prosjeka EU za 16,5 posto. Isto tako mljekarsku industriju treba osloboditi maksimalno svih parafiskalnih nameta i PDV na mliječne proizvode, uz uvjet transparentne potpore koje one trebaju pružiti primarnim proizvođačima mlijeka, predlažu stručnjaci Smartera.

„U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica, pri čemu se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora“, zaključila je Zvjezdana Blažić u dijelu prezentacije vezano za proizvodnju mlijeka.

MESNO GOVEDARSTVO

Kada je riječ o proizvodnji mesa stručnjaci Smartera ističu kako je sektor mesnog govedarstva vrlo zahtjevan zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga. Gospodarski je važan jer stvara radna mjesta na ruralnom prostoru zbog geografskih i klimatskih uvjeta povoljnih za uzgoj goveda. Mesno govedarstvo sudjeluje s 10 posto u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi. Broj proizvođača  goveda je također u padu, a uzgojem mesnih goveda se bavi oko 70. 000 PG.

„Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto, dok količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 5,5 posto od 2014. do 2019. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza, a oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija)“ pokazuju podaci iz Smarterove analize. 

U Smarteru napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava tele), dok manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost odnosno imaju nisku bruto maržu.U sustavu govedarske proizvodnje krava -tele proizvođači koji imaju zatvoreni proizvodni i reproduktivni sustav  ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.

„Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kn/govedu (2020. godina) što je smanjene s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava tele) se odobravaju za 50.000 goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50.000, s tim da je potpora po grlu značajno rasla. Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini EU zemalja. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal“, naglasila je Blažić. 

Smarter je Ministarstvu poljoprivrede predložio posebni program „RAZVOJA GOVEDARSKE PROIZVODNJE REPUBLIKE HRVATSKE“koji ima ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov, u svrhu smanjenje uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz. Pilot projekt se predlaže provesti na području Banovine koja ima idealne uvjete za provođenje ovog programa te proizvođače koji mogu biti nositelji i savjetnici u provođenju Programa.

Pročitaj više

Vijesti

Poljoprivreda i proizvodnja hrane ključne sigurnosne politike

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju u Republici Hrvatskoj narasle su u svibnju ove godine  u odnosu na isti mjesec 2021. godine za 10,8%, dok su na godišnjoj razini cijene  hrane i bezalkoholnih pića narasle za 15,2 posto. Najveći doprinos stopi porasta godišnjeg indeksa cijena ostvaren je u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, za 3,94 postotna boda. Prema analizi usporednih cijena hrane za travanj 2022. godine u odnosu na godinu dana ranije, koje redovito objavljuje Europska komisija, nema nijedna kategorije proizvoda u segmentu hrane i bezalkoholnih pića u Republici Hrvatskoj koja nije zabilježila rast u odnosu na prošlu godinu. Podaci pokazuju da su na godišnjoj razini u Republici Hrvatskoj najviše rasle cijene ulja 27,6%, kruha i proizvoda na bazi žitarica gotovo 19%, zatim mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja 17%, mesa 11,8%, povrća 10,5%, šećera, džemova, konditorskih proizvoda 9,4%, te voća 6,8%.

Građani su sve više zabrinuti kako će uspjeti osigurati osnovne životne potrebe za hranom i energijom kad cijene svaki mjesec sve intenzivnije rastu. Uz već prije izražen strah zbog nesigurnosti opskrbe hranom i mogućim nestašicama energenata, cijela Europska unija se bori s visokom inflacijom, a u takvim uvjetima je pitanje kuca li nam recesija na vrata.

„Za sad većina europskih gospodarstava ne bilježi dva uzastopna kvartala negativnog rasta što bi značilo ulazak u recesiju, no svi pokazatelji i trendovi upućuju na značajno umanjenje gospodarskih aktivnosti koje stvaraju veliki rizik od recesije od početka iduće godine te daljnji rast cijena hrane. Unatoč takvim okolnostima stabilna opskrba hranom u Europskoj uniji još uvijek nije ugrožena, a stvarni rizik je da zbog ranjivosti, zajedno s visokim ulaznim troškovima, može dodatno potaknuti cijene hrane do točke u kojoj one postaju nedostupne za najsiromašnije stanovnike Europske unije. Situacija je vrlo ozbiljna i danas se konačno shvaća da je poljoprivreda i proizvodnja hrane ključna sigurnosna politika, zaključak je analize SMARTER-a, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

FoodDrinkEurope, udruženje europske prehrambene industrije upozorava da su zalihe nekih kritičnih sirovina već pri kraju, a cijene naglo rastu. Pozivaju na privremenu fleksibilnost označavanja hrane i smanjivanje službenih kontrola diljem Europske unije, kako bi se tvrtkama pomoglo u suočavanju s brzom promjenom dostupnosti sastojaka. U nekim zemljama od inspekcijskih odjela već je zatraženo da pokažu popustljivost ako se alternativni sastojci odmah ne prikažu na naljepnicama proizvoda. Europska komisija je usvojila privremeni krizni okvir kako bi državama članicama Europske unije omogućila potporu pogođenim poduzećima te je uspostavila stručnu skupinu unutar europskog mehanizma za pripravnost i odgovor na krizu sigurnosti hrane (EFSCM), kao dio svog plana za krizne situacije s hranom.

FoodDrink Europe smatra da europskim tvrtkama za hranu i piće treba staviti na raspolaganje dovoljno energije po pristupačnim cijenama u slučaju nestašice energije za održavanje proizvodnje hrane, kao i ublažavanje regulatornih strogih pravila u označavanju hrane, službenim kontrolama hrane te promjene u carinskim sustavima za neke sirovine kako bi se nadomjestile one koje nedostaju (npr. suncokretovo ulje zamjena s palminim, kokosovim i sl.)

„Korištenje alternativnih sirovina znači promjenu popisa sastojaka na pakiranju, no vrijeme čekanja na novi materijal za pakiranje je nekoliko mjeseci. Promjena i testiranje novog recepta obično traje godinu dana, a sada to mora biti učinjeno u vrlo kratkom vremenu, u nekoliko tjedana. Preformulacija proizvoda i prilagodba oznake sastojaka povećat će troškove, koji će se vjerojatno prenijeti na potrošače. U raznim sektorima prehrambene industrije ima potrebe za brzim prilagodbama i uvjetima na tržištu, pa je Europska komisija dala preporuke da se u zemljama Europske unije mogu  koristiti  najniže stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na hranu i privremeno dopustiti poljoprivrednicima korištenje područja koja su trebala biti ostavljena za ugar, biološku raznolikost, za proizvodnju hrane i hrane za životinje“, ističu u SMARTER-u.

Iako službenih podataka o proizvodnji, prodaji i narudžbama u sektoru poljoprivrede i hrane tijekom zadnja tri mjeseca još nema dovoljno, za sada je teško procjenjivati i govoriti o padu narudžbi. Uz redovnu opskrbu stanovništva, u Europskoj uniji se pojavila potreba osiguranja hrane za dodatnih nekoliko milijuna izbjeglica iz Ukrajine te stalne humanitarne pomoći koja se šalje u ratom zahvaćena područja.

„Već danas su zalihe nekih kritičnih sirovina koje se koriste u proizvodnji hrane, poput suncokretovog ulja, pri kraju, a cijene naglo rastu. Suočene s rastućim ulaznim troškovima od pandemije COVID-19, nestašica prehrambenih sastojaka i materijala za pakiranje znači da se mnoge europske tvrtke koje proizvode hranu i piće bore za nastavak proizvodnje, uz dodatno pogoršanu situaciju zbog rastućih troškova energije. U tim uvjetima nekoliko manjih i srednjih pa čak i većih prerađivača hrane diljem Europske unije zaustavilo je ili smanjilo svoju proizvodnju“, upozoravaju iz SMARTER-a.

Procjena stručnjaka SMARTER-a je kako je vrlo realna opcija da bi moglo doći do usporavanja poslovnih aktivnosti zbog svih naprijed navedenih poremećaja zbog čega se traže rješenja i predlaže donošenje cijelog niza mjera koje bi u kratkom roku omogućile tvrtkama da nastave proizvodnju. Na razini Europske unije donesen je i privremeni krizni okvir za odobravanje državnih potpora kako bi omogućio nastavak proizvodnje, naročito u malim i srednjim tvrtkama. Uz to se traži otklanjanje logističkih zapreka, uvođenje logističkih zelenih trka za kritične prehrambene proizvode.

„Od poljoprivrede i prehrambene industrije se traži, u uvjetima moguće prehrambene krize, da proizvede hrane što je više moguće, kako bi se nadomjestile isporuke iz Ukrajine i Rusije. Tako se pokušava uključiti što više zemljišta u poljoprivrednu proizvodnju, zamijeniti usjeve koji su bili namijenjeni ishrani stoke usjevima za ljudsku prehranu, što bi imalo direktan utjecaj na stočarski sektor i industriju mesa. Stalni su pritisci da se provedba dijela zelenih politika, koji se odnose na proizvodnju hrane, odgodi dok traju ovakve okolnosti“, zaključak je analize.

Europska komisija je krajem svibnja usvojila paket potpore u visini 500 milijuna eura kako bi se europskim poljoprivrednicima omogućilo da nastave s proizvodnjom, unatoč enormnom rastu ulaznih troškova. Povećanje cijena energije, gnojiva, hrane za životinje, ambalaže i plaća radnika utječu na gubitke, velike probleme s likvidnošću i novčanim tokovima te posebno pogađaju mala i srednja poduzeća u poljoprivredi i preradi hrane. Ovaj paket pomoći temelji se na mogućnosti da države članice donesu odluke i preusmjere 5% svog proračuna za ruralni razvoj za razdoblje od 2021. do 2022. godine za izravnu potporu dohotku poljoprivrednika. Odabrani poljoprivrednici(obiteljska poljoprivredna gospodarstva, mala i srednja poduzeća) koji su najviše pogođeni krizom mogli bi dobiti 15.000 eura, a  poduzeća u preradi hrane do 100.000 eura. Uplate se trebaju izvršiti najkasnije do 15. listopada 2023. godine, a države članice moraju donijeti izmjene i dopune svog Programa ruralnog razvoja.

„Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede od početka COVID-19 krize je odobravalo iz državnog proračuna i sredstava Zajedničke poljoprivredne politike razne pakete pomoći gotovo svim poljoprivrednim sektorima. Sad je u najavi i novi paket pomoći sektoru stočarstva s 80 milijuna kuna. Vjerujemo da će se što prije, sukladno paketu pomoći Europske komisije, pripremiti izvanredna potpora za poljoprivrednike i prerađivače koja će se financirati iz Programa ruralnog razvoja. O tome koliko će biti brzi i efikasni ti paketi pomoći prvenstveno sada ovisi jesenska sjetva ozimih kultura, ali i zaustavljanje negativnih trendova u stočarstvu, zaključuju u SMARTER-u.

Pročitaj više

Popularno