Povežite se sa nama

Nekategorizirano

U RH godišnje nastaje preko 286.000 tona otpada od hrane – cilj je do 2028. smanjiti otpad od hrane za 30 posto

Autor: Miroslav Kuskunović

Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranja grada Zagreba organizirao je dana 4. srpnja 2023. godine (utorak) u Zagrebačkom inovacijskom centru d.o.o. – ZICER na Zagrebačkom Velesajmu, konferenciju pod nazivom „Hrana nije otpad: Nauči više! Učini više! s ciljem informiranja javnost oko svih aktivnosti na području grada Zagreba, koje se provode kroz dobrovoljni sporazum za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane, potpisan sa Ministarstvom poljoprivrede, a u kojem sudjeluje ukupno 12 predstavnika s područja grada Zagreba.

U ovom projektu s područja grada Zagreba sudjeluju; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biovega d.o.o., Dukat d.d., Ikea Hrvatska d.o.o., Kaufland Hrvatska k.d., Konzum plus d.o.o., Nestlé Adriatic d.o.o., Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Reto centar Zagreb, Udruga za promicanje vrijednosti hrvatske gastronomske i enološke baštine „Gastronomadi“, Ustanova Dobri dom Grada Zagreba, Zvijezda plus d.o.o.

„Hrana se zbog različitih razloga rasipa i baca kroz cijeli lanac opskrbe hranom, od primarne proizvodnje, prerade i proizvodnje, distribucije, skladištenja i prodaje, ugostiteljskih objekata i institucionalnih kuhinja do kućanstava. Stoga je u cilju podizanja svijesti, vezano uz problem prekomjernog bacanja i promicanja odgovornosti svih dionika lanca opskrbe hranom potrebno provesti niz aktivnosti, u svrhu promjene navika i ponašanja ljudi prilikom rukovanja hranom. Prema najnovijim podacima u RH nastaje preko 286.000 tona otpada od hrane godišnje. Poticanje smanjenja nastajanja otpada od hrane jedna je od mjera Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022. koji predstavlja doprinos cilju 12.3 održivog razvoja Ujedinjenih naroda, tj. postizanju smanjenja globalnog otpada od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini, za 50 posto i smanjenju gubitaka hrane u proizvodnim i opskrbnim lancima do 2030. godine“, zaključak je konferencije.

Pročelnica gradskog Ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Ana Pavičić-Kaselj, koja je na konferenciji održala prezentacija na temu Milanski pakt i sprječavanje i smanjenje nastajanja otpada od hrane, na konferenciji je naglasila:  

„Prema hijerarhiji gospodarenja otpadom od hrane, prednost se daje upravo sprječavanju nastajanja otpada od hrane, a to znači učinkovitu proizvodnju, preradu, skladištenje, prodaju i ostalu distribuciju hrane, uz minimalno stvaranje viškova. S obzirom na specifičnosti te različite razloge gubitka hrane i nastajanja otpada od hrane, svaka faza od proizvodnje, prerade, distribucije do konzumacije hrane zahtijeva različite pristupe u prepoznavanju uzroka i načina rješavanja problema prekomjernog bacanja hrane. Stoga je važno omogućiti preduvjete i pokrenuti dobre prakse kojima se može osigurati sprječavanje nepotrebnog bacanja hrane po pojedinim fazama lanca opskrbe hranom.

„U ovom izuzetno značajnom projektu za RH sudjeluje ukupno 12 predstavnika s područja grada Zagreba koji su potpisnici ovog sporazuma. S ciljem promocija projekta Grad Zagreb je organizirao konferenciju na kojoj su sudionici, kroz tri panela, odgovorili na ključna pitanja kako spriječiti i doprinijeti smanjivanju bacanja hrane kroz procese proizvodnje ili u trgovini te na koji način poboljšati sustav doniranja hrane potrebitima. Cilj nam je bio da utvrdimo što mogu učiniti građani-potrošači, što realni sektor proizvodnje i znanstvene institucije, I ovom smo prilikom imali mogućnost vidjeti i pozitivne primjere iz prakse, kako u Hrvatskoj tako i u drugim državama, kako bi cijeli sustav učinili još učinkovitijim i unaprijedili ga, kazala je Ana Pavičić-Kaselj.

Zdravko Barać ravnatelj Uprave za stočarstvo u kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede RH izjavio je:
„S ciljem promicanje društvene odgovornosti prehrambenog sektora Ministarstvo poljoprivrede sklopilo je početkom godine dobrovoljne sporazume za sprječavanje i smanjenje otpada od hrane sa različitim skupinama dionika, uključujući subjekte u poslovanju s hranom iz sektora primarne proizvodnje, proizvodnje i prerade hrane, trgovine, ugostiteljstva, znanstvene i akademske zajednice, jedinica lokalne i regionalne samouprave, neprofitnih organizacija i inicijativa te udruženja kojima potiče njihovu međusobnu suradnju i dijalog, razmjenu iskustva te definiranje zajedničkih ciljeva i aktivnosti. Sporazum je potpisalo 44 dionika, a isti je otvoren za pristupanje novim potpisnicima. Cilj sporazuma je doprinosa u ostvarenju smanjenja otpada od hrane u RH za 30 posto do 2028. godine. Sklapanje Dobrovoljnog sporazuma o sprječavanju i smanjenju nastajanja otpada od hrane „Zajedno protiv otpada od hrane“ provodi se u okviru provedbe Plana sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane RH za razdoblje od 2023. do 2028. godine kojeg je Odlukom donijela Vlada RH te reformske mjere „Unaprjeđenje sustava doniranja hrane“ iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost 2021.-2026. Godine“, izjavio je Zdravko Barać ravnatelj Uprave za stočarstvo u kvalitetu hrane Ministarstva poljoprivrede RH.

U Hrvatskoj se godišnje baci više od 286 tisuća tona hrane, a iako smo na razini EU među zemljama s najmanjom količinom otpada od hrane po glavi stanovnika, nastavljamo daljnje iskorake provedbom mjera i aktivnosti sadržanih u novom Planu sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane do 2028., kojeg je usvojila Vlada RH i za koji je osigurano 5,7 milijuna eura, kao i s provedbom reformske mjere „Unaprjeđenje sustava doniranja hrane u RH“ iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost“, kazao je Barać.
Naglasio je kako su u sklopu spomenute reformske mjere NPOO-a, ukupne vrijednosti 4,2 milijuna eura, do sada potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava za infrastrukturno opremanje posrednika u lancu doniranja hrane i banke hrane u vrijednosti 1,9 milijuna eura, za 41 posrednika u lancu doniranja hrane i za 9 banki hrane. Sustav se kontinuirano nadograđuje te se planira novi poziv u svrhu omogućavanja pokretanja banki hrane u županijama koje ne raspolažu istima te daljnjeg infrastrukturnog opremanja posrednika u lancu doniranja hrane. Planirano je da će banke hrane započeti sa svojim radom najkasnije početkom 2024. godine te preuzeti ulogu koordinatora u doniranju hrane u svojoj županiji. Također, kako bi se olakšalo doniranje hrane unaprijeđen je zakonodavni okvir za doniranje hrane, izrađen vodič za doniranje, a uspostavljen je i IT sustav koji je do danas spasio 700 tona hrane, a broji 322 donatorska i 109 posredničkih profila.

„Ustanova DOBRI DOM kao ustanova Grada Zagreba i na ovaj način potvrđuje svoje  kontinuirano postupanje u vidu aktivnog doprinosa postizanju zajedničkog općeg cilja poticanja smanjenja otpada od hrane u svrhu učinkovitijeg i održivog korištenja resursa, u cijelom lancu opskrbe hranom i pripreme obroka te smanjenja siromaštva. U tom pravcu djeluje interdisciplinarna radna skupina koja prati ispunjenje obveza, razvijamo nove projekte u cilju unaprjeđenja i standardiziranja radnih procesa unutar djelatnosti ustanove koji rezultiraju smanjenjem otpada od hrane i otpada uopće i to racionalnim postupanjem s namirnicama u fazi narudžbe te obrade istih, edukacijom zaposlenika i svih dionika odnosno suradnika, poticanjem unaprjeđenja doniranja hrane i razmjenom iskustava.“, izjavio je Alen Župan, ravnatelj Ustanove “Dobri dom” Grada Zagreba. 

Na konferenciji su izneseni zanimljivi podaci kako se u svijetu godišnje baci oko 1,3 milijarde tona hrane, odnosno  160 kilograma po glavi stanovnika što godišnje iznosi  1 bilijun dolara. U Europskoj Uniji se baci 57 milijuna tona hrane, ili 131 kilogram po glavi stanovnika u vrijednosti od 110 milijardi dolara. Kada je riječ o Hrvatskoj kod nas se godišnje baci 286.379 tona hrane odnosno oko 71 kilogram po glavi stanovnika što je ekvivalent vrijednosti od oko 600 milijuna dolara. Prosjek po glavi stanovnika, kada je riječ o bacanju hrane u EU je 131 kilogram, a u svijetu čak 160 kilograma hrane. Od ukupno odbačene hrane u Hrvatskoj 76 posto dolazi iz kućanstava, a 24 posto iz poslovnog sektora. Građani Hrvatske godišnje bace 129.616 tona jestive hrane, dok se baci i 86.726 tona nejestivog dijela. S druge strane poslovni sektor godišnje izgubi 50.723 tona jestive hrane i 19.311 koji je nejestivi dio.

Ne bacajmo hranu, jer hrana nije otpad!

Povezane teme:
Pročitaj više
Komentiraj

Vaš komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Nekategorizirano

PZ JabukaHR: MODERNA SKLADIŠTA I UDRUŽIVANJE PROIZVOĐAČA JEDINI JE NAČIN ZA OPSTANAK PROIZVODNJE JABUKA U RH

Hrvatska proizvodnja jabuka ima budućnosti jer smo se svih ovih godina, unatoč teškim tržišnim okolnostima i sve češćim klimatskim promjenama uspjeli oduprijeti izazovima koji su bili pred nama. Upravo je u tijeku ovogodišnja sezona berbe jabuka, s kojom smo zadovoljni, jer nam vremenske prilike, u vrijeme berbe, idu na ruku. Budućnosti hrvatske proizvodnje jabuka ovisit će o dovršetku započete realizacije izgradnje skladišnih kapaciteta, koja se financira bespovratnim sredstvima iz NPOO-a.

Jedan od načina opstanka i razvoja proizvodnje jabuka je i još bolja  horizontalna i vertikalna organizacija proizvođača, posebice kroz udruživanje u Proizvođačke organizacije, koje su se proteklih godina pokazale kao najotpornije u izazovnoj tržišnoj utakmici. Zaključak je to stručne rasprave sa poljoprivrednim novinarima, koju je povodom 20. listopada – Svjetskog dana jabuka u Križu organizirala PZ JabukaHR, najveća organizacija proizvođača jabuka u Hrvatskoj. 

PZ JabukaHR organizacija je istaknutih proizvođača jabuke u Hrvatskoj, koja svoje proizvode plasira na domaće i inozemna tržišta, a okuplja preko 30 proizvođača jabuka (članova i pridruženih članova)sa godišnjim prinosima između 10 i 12 tisuća tona, od čega glavnina, kao svježi proizvod ili prerađevine, završi na domaćem tržištu – na policama gotovo svih trgovačkih lanaca.

Luka Cvitan upravitelj PZ JabukaHR novinarima je tijekom obilaska gradilišta, povodom obilježavanja Svjetskog dana jabuka, u Poslovnoj zoni Križ, objasnio kako je Ministarstvo poljoprivrede odobrilo bespovratna sredstva u iznosu od 15 milijuna eura za izgradnju i opremanje logističko-distributivnog centra za voće društvu Jabuka LDC d.o.o., osnovanom od strane i u većinskom vlasništvu proizvođačke organizacije PZ JabukaHR. Ukupna vrijednost projekta iznosit će oko 23 milijuna eura plus PDV, a objekt će se prostirati na 16.000 m2.

„Finalizacija LDC-a očekuje se u ljeto iduće godine, kada ćemo primiti prve količine jabuka. Projektom je predviđena izgradnja hladnjače kapaciteta 6.700 tona sa različitim kapacitetima komora za skladištenje jabuka iz konvencionalne i ekološke proizvodnje, projektiranje i instaliranje najmodernijih linija za sortiranje i pakiranje jabuka, čime će se zadovoljiti sve zahtjevnije potrebe tržišta po pitanju sortiranja i konfekcioniranja, kao i nabava opreme za preradu jabuka u voćni sok i dr. Bitno je naglasiti da je ovaj objekt projektiran po najvišim DNSH i ekološkim standardima te da je u okviru projekta predviđeno i postavljanje fotonaponske centrale kapaciteta 500 kWh čime će se osigurati glavnina potrebe za električnom energijom. Ponovno bi istaknuli da su jabuke domaćih proizvođača, okupljenih u PZ JabukaHR, prvi poljoprivredno-prehrambeni proizvod označen znakom „Dokazana kvaliteta – Hrvatska“, koja krajnjem kupcu, na jasan i nedvosmislen način, garantira da je riječ o proizvodu koji je proizveden zaista tamo gdje je to u deklaraciji i navedeno, da udovoljava najvišim tržišnim standardima i da iza njega stoji sljedivost tijekom cijeloga proizvodnog procesa.“, kazao je Cvitan.

Ovo je, inače, do sada drugi logističko-distributivni centar financiran bespovratnim sredstvima iz NPOO-a. Prva sredstva dodijeljena su prošle godine Osječko-baranjskoj županiji prilikom izgradnje regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće. Natječaj je još uvijek otvoren i postoji još nekoliko planova izgradnje LDC-a iz ovog programa.

„Mi u PZ JabukaHR pozdravljamo sve projekte kojima su nositelji proizvođačke organizacije, ali i inicijativu svih onih koji se u budućnosti žele pridružiti našoj ili nekoj drugoj proizvođačkoj organizacija jer smatramo to najboljim načinom ojačavanja pozicije primarnih proizvođača. Zajednički možemo potaknuti i nove proizvođače da se okrenu proizvodnji jabuka i drugih voćnih vrsta. Sredstva koja je usmjerila država za izgradnju skladišnih kapaciteta od iznimne su važnosti za proizvodnju, zbog čega vjerujemo da ćemo u budućnosti biti još snažniji i konkurentniji“, ističu u ovoj proizvođačkoj organizaciji.

Izgradnja potrebne infrastrukture temeljni je preduvjet održive proizvodnje za koju želimo da je produktivna, konkurentna i otporna. Za skladištenja jabuka u Hrvatskoj,tzv. ULO komora, danas ima u Hrvatskoj oko 40 000 tona i to je za trenutne potrebe proizvodnje konzumne jabuke, tijekom cijele godina uglavnom dostatno. Ti skladišni kapaciteti su uglavnom izgrađeni prije 20- tak godina i u većini slučajeva u vlasništvu su trgovačkih društava koja se bave otkupom i prodajom odnosno nisu u vlasništvu i gospodarenju proizvođača.

„Nažalost infrastruktura logistike, tehnologija sortiranja,kalibriranja i pakiranja u tim skladišnim kapacitetima nije tehnološki zadovoljavajuća da se mogu zadovoljiti potrebe prema trgovačkim kućama, koje su iz dana u dan sve zahtjevnije po pitanju dinamika isporuke, vrsta pakiranja i općenito komercijalnih zahtjeva, koje diktira tržište. Pozitivne pomake na tim poljima očekujemo nakon završetka svih intervencija iz Nacionalnog programa oporavaka i otpornosti te stavljanja u funkciju logističkih centara koji će biti na raspolaganju samim proizvođačima. Proizvođači će sami odlučivati o upravljanju LDC-ima, pa vjerujemo da će se situacija u domaćem voćarstvu ipak razvijati sve više u korist domaćih voćara i hrvatskih potrošača“, zaključuje Luka Cvitan.

Pročitaj više

Nekategorizirano

KAKVA ĆE BITI HRVATSKA POLJOPRIVREDA DO KRAJA DESETLJEĆA?

Ministarstvo poljoprivrede predstavilo je prijedlog Strateškog plana ZPP za Republiku Hrvatsku te ga do kraja godine šalje u Europsku komisiju. Tijekom 2022 godine će trajati usuglašavanje s Europskom Komisijom i nadamo se da ima još mjesta za nužna poboljšanja i prilagodbu ovog plana potrebama hrvatske poljoprivrede.

Smarter specijalizirana konzultantska tvrtka za poljoprivredu i prehrambenu industriju još je 2018 godine izradila prijedlog Strategije hrvatske poljoprivrede – Strategija Zaokreta do 2030. godine i utvrdili smo osnovni cilj poljoprivredne politike RH. Prema našoj  strategiji poljoprivreda Republike Hrvatske bi do 2030. godine trebala rasti za 14 milijardi kuna te bi ukupna vrijednost proizvodnje trebala dosegnuti 30 milijardi kuna. Dvije središnje osovine tog rasta trebale bi biti postizanje samodostatnosti i podizanje konkurentnosti hrvatskog poljoprivrednog proizvoda.

„Podizanjem samodostatnosti na viši stupanj poljoprivreda Republike Hrvatske može do 2025. godine rasti za 8 milijardi kuna, a planirano je i nužno podizanje proizvodnje konkurentnog poljoprivrednog proizvoda za izvoz, čime će vrijednost do 2030. godine porasti za dodatnih 6 milijardi kuna. Planirana su i potrebna investicijska ulaganja u hrvatsku poljoprivredu za nešto više od 600 milijuna eura u prve tri godine provođenja Strategije Zaokreta hrvatske poljoprivrede uz ulaganja u istraživanje i razvoj, zapošljavanje i obrazovanje i druge mjere kroz ZPP, ali i druge fondove Europske unije“, napominju stručnjaci Smartera.

Ministarstvo poljoprivrede 2020. godine u svojoj je predloženoj Strategiji hrvatske poljoprivrede „Više od farme“, koju je izradilo nakon analiza stanja Svjetske banke, utvrdilo je također da će hrvatska poljoprivreda do 2030. godine narasti na 30 milijardi vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Kada je objavljen financijski paket koji je u novom višegodišnjem Programskom razdoblju Europske unije osiguran za hrvatsku poljoprivredu, ne bismo uopće trebali imati dileme da su stvorene pretpostavke za osiguranje zacrtanih, odnosno planiranih strateških ciljeva. Dapače, za razdoblje od 2021. do 2027. godine u hrvatsku poljoprivredu samo iz fondova Europske unije treba biti uplaćeno iz proračuna Europske unije 5,17 milijardi eura, višestruko više nego potrebnih 600 milijuna eura investicijskih sredstava.

No, jeli to baš tako?

Hrvatska, kao i sve zemlje Europske unije, sad je u završnoj fazi izrade Strateškog plan ZPP za RH koji  je najvažniji dokument za srednjoročno razdoblje, kojim se određuju financijske omotnice, mjere i

intervencije koje će se provoditi te kako će se usmjeriti financijska sredstva za poljoprivredu. Ovaj će plan u velikoj mjeri odrediti smjer kako će se poljoprivredna proizvodnja razvijati do kraja ovog desetljeća.

U Strateškom planu u dijelu koji se odnosi na  Program ruralnog razvoja od ukupno 3,42 milijarde eura, za investicije u poljoprivredi je namijenjeno 9,95 posto, odnosno 340 milijuna eura za cijelo petogodišnje razdoblje.

U Programskom razdoblju od 2014. do 2020. godine samo iz mjera ruralnog razvoja za investicije (Mjera 4. i Mjera 6.) direktno namijenjene za poljoprivredu  bilo je odobreno 644.806.046,77 eura, a ukupno do sada isplaćeno 437.015.181,36 eura, ali iskazane potrebe za investiranjem u poljoprivredi, kroz zahtjeve za investicijsku  potporu, bile su višestruko veće i iznosile su preko 2,18 milijardi eura.

Podizanje konkurentnosti i proizvodnosti ne može se postići s tako niskim ulaganjima u investicije i razvoj. Zato je upitno mogu li se s tako planiranim iznosom investicija postići ciljevi Strateškog plana poljoprivrede za razdoblje od 2023. do 2030. godine. Zašto se u Strateškom planu planiraju tako niska investicijska sredstva veliko je pitanje. Odgovor u najvećoj mjeri leži u samoj Zajedničkoj poljoprivrednoj politici o kojoj se u Bruxellesu raspravljalo zadnje tri godine i koja je još više postala „zelena i ruralna“, a sve manje orijentirana na proizvodnju, naglašavaju u Smarteru. 

Hrvatska poljoprivreda po svim  izračunima i pokazateljima, najviše zaostaje u produktivnosti i konkurentnosti, dok kod okolišno-klimatskih pitanja povezanih s poljoprivredom Republike Hrvatske ostvaruje bolje rezultate (kod bioraznolikosti, emisije stakleničkih plinova, upotrebe pesticida, mineralnih gnojiva).Ruralna područja se pak suočavaju se s negativnim demografskih kretanjima, depopulacijom i nedostatkom osnovne infrastrukture.

Stručnjaci Smartera smatraju da će se samo povećanjem poljoprivrede proizvodnje, povećanjem dohotka koji poljoprivrednici ostvaruju, stabilnim prihodima i stabilnim radnim mjestima u poljoprivredi otvoriti mogućnost da se zaustave negativni demografski trendovi. Ako stanovnici  budu mogli dobro živjeti od svog rada u poljoprivredi onda neće napuštati ruralne prostore. Teško da će izgradnja komunalne infrastrukture, utjecati na odluku o ostanku na ruralnim prostorima. Ljudi trebaju posao, radna mjesta, pristojne i stabilne prihode iz poljoprivrede i drugih ruralnih djelatnosti.

Poljoprivrednici očekuju da će Strateški plan uvažiti sve potrebe najvažnijih sektora poljoprivrede te da će se kroz njega kvalitetno planiranim mjerama odrediti smjer poljoprivrede u periodu od 2023. do 2027. godine, s ciljem da se poveća produktivnost i konkurentnost kako bi se ostvario plan podizanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sa sadašnjih preko 19 milijardi kuna na planiranih 30 milijardi HRK do 2030. godine. Dionici u poljoprivrednom sektoru u najvećem dijelu se slažu kako je Ministarstvo poljoprivrede uložilo napore da bi se udovoljilo svim potrebama ključnih sektora te da se buduće mjere usmjere na one sektore koji mogu biti poluga razvoja poljoprivrede u idućem Programskom razdoblju.

Na brojnim konzultacijama s ključnim igračima iz sektora izražene su i brojne dileme,  a među tri ključne teme o kojima se intenzivno raspravljalo su dizajniranje eko sheme za poljoprivrednike, kako će se rasporediti sredstva za proizvodno vezane potpore te kolika će se sredstva izdvojiti za investicije u poljoprivrednu proizvodnju, ali i u preradu poljoprivrednih proizvoda.

Hoće li sredstva biti dobro i pravedno raspoređena?

Stručnjaci Smartera vjeruju  kako se Strateški plan može još bolje prilagoditi potrebama proizvodnje, posebice kada je riječ o investicijama. Očekuje se da će se i tijekom 2022. godine kada će se Strateški plan usuglašavati sa Europskom komisijom, moći utjecati te definirati i prilagoditi pojedine mjere, oko kojih sada postoje različita razmišljanja, odnosno da do kraja iduće godine Republika Hrvatska može dobiti kvalitetan Strateški plan distribucije novca Europske unije.

Pred cijelim sektorom stoje mnoga teška pitanja i odgovori na njih nisu do kraja definirani prezentiranim Strateškim planom:

Kako postići komplementarnost između poboljšanja konkurentnosti i poboljšanja ekoloških performansi, uz istodobno podržavanje održivih ruralnih područja i otpornosti na klimatske promjene?

Kako ostvariti vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2030. godini u iznosu od 30 milijardi kuna uz povećanje stočnog fonda – govedarstvo i svinjogojstvo, uz smanjenje stakleničkih plinova?

Kako osigurati daljnje jačanje konkurentnosti ratarske proizvodnje uz smanjenu upotrebu pesticida i mineralnih gnojiva?

Gdje i kako povećati organsku proizvodnju?

Uvjereni smo da sredstava  ima dovoljno, ali ih treba jako dobro, pametno, racionalno i učinkovito rasporediti da bi mogli reći da će Hrvatska do kraja ovog desetljeća imati konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju.

„Ako se u potpunosti želi ostvariti potencijal poljoprivredno-prehrambenog sektora na nacionalno gospodarstvo, bilo bi važno poboljšanje svih faktora produktivnosti u poljoprivredi i u integraciji vrijednosnog lanca. Poboljšanje produktivnosti znači povećanje prinosa i smanjenje troškova, povećanje vrijednosti proizvodnje po jedinici rada. Rast produktivnosti, nadalje, može smanjiti velike deficite trgovinske razmjene kako primarnih, tako i prerađenih proizvoda te poboljšati iskorištenje proizvodnih kapaciteta, istovremeno stvarajući gospodarske mogućnosti za razvoj ruralnih područja. Produktivnost, uopće, utječe na životni standard i na blagostanje u društvu te u pravilu povećava ukupni nacionalni dohodak i dohodak onih koji sudjeluju u raspodjeli novostvorene vrijednosti. Za to su nam najvažnije mjere ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju, investicije te u tom smjeru predloženi Strateški plan treba daljnju prilagodbu“, zaključak je Smartera.

Pročitaj više

Nekategorizirano

Proizvodnja kukuruza najbolja u zadnjih 10 godina

U Hrvatskoj će u 2020. godini biti proizvedeno oko 2,33 milijuna tona kukuruza, što je jedan posto više nego u 2019. godini, kada je proizvedeno 2,29 milijuna tona. 

Miroslav Kuskunović

U Hrvatskoj će u 2020. godini biti proizvedeno oko 2,33 milijuna tona kukuruza, što je jedan posto više nego u 2019. godini, kada je proizvedeno 2,29 milijuna tona. Kukuruz je ove godine zasijan na 258.000 ha, a ostvarena prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru iznosi devet tona, što je isti prinos kao i prošle godine. Ovogodišnji urod rekordan je u zadnjih deset godina jer smo zadnji put rekordnu proizvodnju imali 2008., kada je proizvodnja bila 2,5 milijuna tona. Prvi rezultati berbe kukuruza na istoku Hrvatske pokazuju vrlo nisku vlagu zrna, što znači da je kukuruz zreo i da neće morati na dosušivanje. Prinosi su nešto manji od onih ostvarenih u najboljim godinama, no dohodak proizvođača ne bi trebao biti umanjen jer proizvođačima ide u prilog da ne moraju platiti sušenje, pokazuje analiza stručnjaka Smartera, konzultantske kuće specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Temeljna gospodarska vrijednost kukuruza ne mora nužno biti apsolutno visok prinos, koliko stabilnost u prinosu i podizanje kvalitete kroz godine. Naime, vremenski uvjeti su različiti kroz godine, pa i unutar iste godine imamo različite ekstreme. Primjerice kao ove godine kada je sjetva obavljena u suhom razdoblju, da bismo tijekom lipnja imali veliku količinu oborina. Stručnjaci objašnjavaju kako je ove godine situacija s kukuruzom na našim poljima šarena. Opisuju je tako i proizvođači jer dok je negdje suša učinila svoje i smanjila prinose, drugi već najavljuju rekorde, pa i blizu 16 tona po hektaru. Prve analize pokazuju da prinosi variraju od njive do njive, a ovise o agrotehnici, odnosno jesu li ratari uspjeli zatvoriti zimsku brazdu te količinu oborina. Zapad zemlje je bio ‘mokriji’ od istoka te su prinosi uglavnom u tom dijelu Slavonije niži i daleko su veći prinosi u sušnijoj Slavoniji. Očekivanja su ipak takva da će prosječni prinosi biti na razini prošlogodišnjih, a možda i viši, pokazuje analiza Smartera.

Zemljišni i klimatski uvjeti za proizvodnju kukuruza u Hrvatskoj izuzetno su dobri, među najboljima u Europi pa i šire. Tu prednost trebalo bi iskoristiti i postaviti kukuruz na ono mjesto u Hrvatskoj koje zaslužuje. Za obnovu i razvitak stočarske proizvodnje u Hrvatskoj kukuruz je nezamjenjiv kao osnova stočne hrane, a bez povećanja površina i proizvodnje neće biti moguće obnoviti ni stočarstvo. Kukuruz bi trebao biti osnova ratarske, stočarske pa i cijele poljoprivredne proizvodnje, a isto tako mogao bi biti i oslonac mnogih industrijskih proizvodnji. Industrije etanola, škroba, alkoholnih i bezalkoholnih pića mogle bi otvoriti mnoga radna mjesta. Da bi se te industrije razvijale, potrebna je neprekidna opskrba velikih količina sirovine – zrna kukuruza.

Izvozimo sirovinu, a uvozimo meso

Kada je u pitanju kukuruz, Hrvatska je dvostruko samodostatna. Međutim, iako proizvodimo dva puta više nego što su nam potrebe, znatan dio sirovine odlazi u izvoz, najvećim dijelom u Italiju i Austriju, što nije dobro za domaću poljoprivredu jer se izvozi jeftina sirovina na kojoj drugi zarađuju dok su kod nas prerađivački kapaciteti mahom zatvoreni, uništeni, kao i stočarski sektor koji je u padu već dugi niz godina unatoč mjerama koje se poduzimaju za revitalizaciju stočarstva. Primjetno je da su posljednjih godina hrvatski ratari započeli mijenjati trendove u proizvodnji odnosno okreću se kvalitetnijim sortama i većoj uporabi znanja u proizvodnji što u konačnici rezultira stabilnošću ove proizvodnje i pokazuje dugoročne perspektive.

Ono što je ključno jest pitanje omjera vrijednosti izvoza kukuruza koji je 140 milijuna eura, dok smo s druge strane ogromni uvoznik stočne hrane, mesa i prerađevina na bazi mesa. Proizvodnja kukuruza postala je stabilna i profitabilna, no tek je moramo staviti u funkciju razvoja lanca vrijednosti u poljoprivredi, a to je moguće kroz stočarstvo.

Kukuruz dominantna kultura 

Kukuruz je dominantna kultura, a u razdoblju od 2012. do 2019. godine u ukupnoj proizvodnji žitarica, iskazano količinski, kukuruz je činio udjel oko 59,7 posto. Unatoč činjenici da nam iz godine u godinu pada stočarska proizvodnja, kukuruz ipak ostaje broj jedan na našim poljima. Prema procjenama čak se 80 posto cjelokupne hrvatske proizvodnje ove žitarice odnosi na OPG-ove i obrte. Iako nema službenih podataka, najveći pojedinačni proizvođači ove kulture su veliki poljoprivredni sustavi. 

Proizvodnja kukuruza u Hrvatskoj pod neposrednim je utjecajem svjetskih trendova, kako klimatskih tako i tržišnih. U Hrvatskoj se ukupno zasijane površine kreću između 250 do 300.000 ha, a najveće površine zabilježene su 2005. godine (319.000 ha). U 2016. godini površine pod kukuruzom su se primjerice smanjile na oko 250.000 ha što je bila posljedica smanjenja potrošnje u stočarskoj proizvodnji. Proizvodnja ima velika godišnja kolebanja, kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama EU. Hrvatska proizvodnja u prosjeku se kretala oko 1,8 milijuna tona. Iako se do 2020. godine predviđalo smanjenje zasijanih površina, zbog povećanja priroda očekujemo povećanje proizvodnje kukuruza u Hrvatskoj na oko 2,33 milijuna tona. Zadnjih godina se bitno povećao prinos kod kukuruza. Sada se već prosječno ostvaruje 9 tona po hektaru, a prije koju godinu je prinos bio oko 6,5 t/ha. Kod ozbiljnih robnih proizvođača bilježimo prosječni prinos između 10 i 11t/ha, a najbolji prinosi idu i do 16t/ha. Iako će i ove godine prinosi biti na vrlo visokoj razini, bolji prinosi su bili ostvareni u 2019. i 2018. godini.

Prinos je još na nezadovoljavajućem nivou u odnosu na ostale EU zemlje, koje su snažni proizvođači kukuruza, kao primjerice Francuska, Njemačka, Italija ili Španjolska. Uz primjenu hibrida visoke rodnosti i kvalitete zrna, modernizaciju tehnologije i tehnike proizvodnje, prinosi u istočnoj Hrvatskoj idu i do 16 t/ha, ali prosjek i dalje nije zadovoljavajući s obzirom na uvjete koje imamo za proizvodnju.

Proizvodnja ratarskih kultura u Hrvatskoj u posljednjim godinama postaje sve značajniji izvor poljoprivrednog prihoda naših poljoprivrednih proizvođača. U ukupnom poljoprivrednom outputu biljne proizvodnje 2019. godine sudjeluje sa 60,5 posto, od toga 35 posto čini ratarstvo (žitarice, uljarice, proteinske kulture, duhan, šećer i krmno bilje). Kukuruz čini 9 posto ukupnog poljoprivrednog outputa izraženog u stalnim cijenama. Također, pšenica, kukuruz i soja postaju jedan od najznačajnijih proizvoda koji se izvoze iz Hrvatske.

Izvoz kukuruza iz Hrvatske doživio je veliki rast. Podaci pokazuju da smo primjerice u 2016. godini izvezli količinu od 476.951 tone u vrijednosti od nešto više od 82 milijuna eura, dok je prošle godine na vanjska tržišta otišlo 872.853 tone u vrijednosti od 140,2 milijuna eura. U prvoj polovici ove godine izvezeno je 534.295 tona vrijednih 94 milijuna eura. Tijekom prošle godine čak 513.000 tona izvezeno je u Italiju, a 209.000 tona u Austriju.

Uvoz je u prošloj godini iznosio tek 42.089 tona vrijednih 37,4 milijuna eura, što pokazuje da se u ovoj proizvodnji ostvaruje veliki suficit u vanjskoj trgovini. Najviše se merkantilnog kukuruza uvezlo iz Mađarske, Srbije i BiH dok se sjemenskog kukuruza najviše uvozilo iz Mađarske, Francuske i Austrije.

U EU urod revidiran na 62,8 milijuna tona

Površine pod kukuruzom u svijetu su na razini od 182 milijuna hektara uz prosječni prinos od 5,6 tona po hektaru. Ukupna svjetska proizvodnja kukuruza je oko tisuću milijuna tona, a najveći svjetski proizvođači kukuruza su SAD, Kina i Brazil s ukupno dvije trećine svjetske proizvodnje.

Cijena kukuruza na svjetskom tržištu, uz značajna godišnja kolebanja, bilježi rast. Veliki utjecaj na rast cijena imaju SAD koje kao najveći svjetski izvoznik kukuruza, sve više svoju proizvodnju kukuruza koriste za proizvodnju bio goriva, a to utječe na količine i cijene kukuruza na globalnim tržištima. Relativno mala tržišta, poput hrvatskog, pod izravnim su utjecajem svjetskih trendova.

EU je treće područje za proizvodnju kukuruza u svijetu. U EU se kukuruz proizvodi na preko 15milijuna  hektara, od čega se 60 posto (9,4 milijuna hektara ) bere kao zrna i 40 posto (5,9 milijuna ha) kao silaža. Sjeme kukuruza proizvodi se na približno 150.000 do 200.000 hektara. Za bio plin kukuruz se sadi na jedan milijun hektara. Dok je u SAD-u 90 posto kukuruza GMO hibridnih sorti, u EU je to samo 2 posto  od ukupno proizvedenog kukuruza. Zadnjih godina je Rumunjska postala najveći proizvođač kukuruza u EU te je značajno preskočila Francusku.

Urod kukuruza u EU za 2020. revidiran je na 62,8 milijuna tona u odnosu na prethodnu prognozu od 64,6 milijuna tona. Prošlogodišnji urod iznosio je 65,3 milijuna tona, a vruće i suho vrijeme dodatno je smanjilo potencijal prinosa, posebno u zemljama Balkana. EU je veliki uvoznik kukuruza, a samo je prošle godine uvoz iznosio oko 20 milijuna tona, pri čemu su najveći uvoznici ove kulture Španjolska sa uvozom od oko sedam milijuna tona, te Nizozemska sa četiri milijuna tona. Veliki uvoznici kukuruza su i Portugal, Italija, Danska. Najviše kukuruza na EU tržište dolazi iz Ukrajine, Brazila, Srbije, Moldavije i Argentine.

Prema podacima FAOSTAT-a, od 166 zemalja najvećih proizvođača kukuruza, Hrvatska zauzima 48. mjesto, a u ovoj smo proizvodnji deveta zemlja u EU.

Gotovo dvije trećine EU žitarica koristi se za hranu za životinje, oko jedne trećine za ljudsku potrošnju, a samo tri posto koristi se za bio goriva. EU nije samodostatna u proizvodnji proteina namijenjenih za prehranu životinja – stočne hrane, samodostatnost je na samo 61 posto. Očekuje se da će potražnja za žitaricama rasti oko 10 posto do 2030. godine. Uvjetovano je porastom potrošnje naročito kukuruza zbog industrijske potrošnje i stočne hrane, iglukoze i bioetanola. Izvozne mogućnosti prisutne su u zemljama istočnog Mediterana, subsaharskoj Africi i zemljama Zaljeva.

U narednom razdoblju do 2030. godine u EU se ne predviđa rast nego manji pad površina pod ratarskim kulturama, ali se i dalje očekuje povećanje prinosa pa time i povećana proizvodnja. Očekuje se da će nove tehnologije, koje se sve više uvode, dovesti do smanjenja troškova proizvodnje (nova oprema, strojevi), ali i do povećanja prinosa kroz učinkovitije tehnike sijanja, sustave navodnjavanja, kontrola bolesti, praćenje usjeva satelitskim snimkama i korištenjem dronova te općenito korištenje softvera(informacijskom tehnologijom) za upravljanje farmama. Postoji prostor za uvoz ratarskih kultura, žitarica i uljarica u EU, ali i za izvoz iz EU.

 „Budući da EU kroz novu Zajedničku poljoprivrednu politiku sve više forsira ekološku proizvodnju i drastično smanjivanje uporabe pesticida i zaštitnih sredstava do 2030. godine, već sada se na razini slabije razvijenih EU poljoprivreda otvara rasprava kakav će to imati utjecaj na buduće ratarske prinose. U Hrvatskoj se o ovom potencijalnom problemu još uvijek nije krenulo otvoreno razgovarati, ali bi bilo važno vidjeti kako će nove politike EU za poljoprivredu utjecati na buduće prinose u ratarstvu koji je jedini sektor hrvatske poljoprivrede u kojem se vidi stabilnost i potencijal rasta i izvoza. Zbog toga bi već sada trebalo započeti ozbiljna promišljanja o tome kako će se novi ekološki standardi odraziti na ove proizvodnje i kod nas, zaključak je analize Smartera.

Pročitaj više

Popularno