Povežite se sa nama

Vijesti

Formula uspjeha poljske poljoprivrede: Visok obujam proizvodnje, udruživanje, snažna promocija domaćih proizvoda i ogromna iskorištenost EU fondova

Autor: Miroslav Kuskunović

U sklopu projekta „Cap for Us“, Hrvatska poljoprivredna komora održala je u srijedu 26. svibnja  2021. treću on line radionicu na kojoj su predstavnici Poljske prenijeli hrvatskim poljoprivrednicima, predstavnicima resornih institucija, saborskim zastupnicima, te drugim dionicima iz sektora poljoprivrede, svoja iskustva iz uzgoja svinja, mljekarstva, uzgoja ovaca i koza, proizvodnje govedine i teletine. Projektom „CAP for US“ kroz 4 radionice i završnu konferenciju prikazuju se različiti sektori poljoprivrede Italije, Austrije, Slovenije i Poljske, a projektom se želi ostvariti sinergija različitih dionika; poljoprivrednika, donositelja odluka, agrarnih novinara, studenata, profesora, poljoprivrednih savjetnika i predstavnika udruga. Cilj je razmjena iskustava s drugim državama članicama i primjena novih praksi u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji.

„Cilj  projekta je doprinijeti promjeni negativnog razmišljanja o poljoprivredi i poljoprivrednoj politici, te se upoznati sa pozitivnim primjerima iz prakse uspješnih EU zemalja. Poljska je postala lider u brojnim poljoprivrednim proizvodnjama zahvaljujući snažnoj usmjerenosti na podizanje konkurentnosti i okretanju izvozu što smo i sami svjedoci, jer su brojni njihovi proizvodi prisutni i u Hrvatskoj, posebice meso, jabuke, mlijeko, ali i drugi poljski proizvodi. Poljska ima snažnu i uspješnu poljoprivredu, koju ponajviše karakterizira udruživanje proizvođača čime su značajno podigli razinu konkurentnosti, snažnu su povećali sve ključne proizvodnje i prinose posebice u stočarstvu i voćarstvu. Ono što bi od njih trebali naučiti je i kako biti uspješan u modernizaciji proizvodnje kroz visoku iskorištenost EU fondova, te kako štiti vlastito tržište i snažno promovirati domaće proizvode, u što su uključeni svi dionici i svi zajedno sufinanciraju promociju svoje poljoprivrede i hrane. Izuzetno veliki iskorak su napravili u osvajanju brojnih svjetskih i EU tržišta, a svega toga ne bi bilo da poljski poljoprivrednici uz sebe nemaju snažnu Poljoprivrednu komoru koja je podržana od države i sudjeluje u kreiranju svih politika koje se tiču poljoprivrede, proizvodnje hrane, održavanja ruralnih prostora,” izjavio je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović tijekom on line radionice.

Jakopović je naglasio kako poljsko Nacionalno vijeće poljoprivrednih komora (KRIR) utječu na oblikovanje poljoprivredne politike i sudjeluju u njezinoj provedbi. Okuplja vodeća poljoprivredna udruženja i ima izuzetnu snagu, a Komora je financijski snažno podržana od države i samih proizvođača, zbog čega se i sastoji od velikog broj profesionalnih eksperata, stručnjaka koji se bore za interes poljoprivrednika, kako u kreiranju državne poljoprivredne politike, tako i kroz EU institucije u kojima je stajalište Poljske ponekad i od presudne važnosti pri usvajanju pojedinih ključnih odluka. Iz svih dosadašnjim primjera vidjeli smo kako su Poljoprivredne komore, kod europskih države koje su nam slične, prepoznate kao glavna karika u kreiranju politika i podizanju konkurentnosti proizvodnje, kazao je Jakopović.

„Poduzimanje svih aktivnosti za razvoj poljoprivredne i ruralne infrastrukture te poboljšanje agrarne strukture, podizanje kvalifikacija zaposlenih u poljoprivredi, vođenje popisa stručnjaka, oblikovanje i širenje načela etike i poštenog poslovanja, akcija za poboljšanje kvalitete sredstava i opreme koja se koriste u poljoprivrednoj djelatnosti i za poboljšanje uvjeta rada i sigurnosti u poljoprivredi, samo su neki od naših ključnih poslova u zadnjih 25 godina“, kazao je predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

Wiktor Szmulewicz je kazao kako su i poljski poljoprivrednici, kao i hrvatski u strahu od velikih promjena koje donosi novi ZPP, koji će pred njih staviti sve više strogih zahtjeva i ograničenja. Prema njegovim riječima, uspješni rezultati u poljskoj proizvodnji leže u trudu i radu prvenstveno obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava čiji je razvoj započeo završetkom komunističke ere, nakon koje im je država odlučila podijeliti zemlju. OPG-ova je iz godine u godinu bilo sve više, a trenutno zauzimaju više od 70 posto od ukupnog broja gospodarstava u toj zemlji. 

“Imamo sreće da živimo u razvijenom dijelu svijeti u EU, ali ako EU želi i dalje proizvoditi vrhunske proizvode po konkurentnim cijenama, uz visoke standarde dobrobiti životinja ili stroge ekološke standard, svi moram biti svjesni da će takvi proizvodi morati biti skuplji, jer ćemo u suprotnom imati negativni trend propadanja malih poljoprivrednika. Zato je važno osigurati stabilnost dohotka poljoprivrednika i zaštite zajedničkog EU tržište od roba lošije kvalitete i niskih cijena koje dolaze iz cijelog svijeta. Pred nama je jedno izuzetno važno razdoblje i naša Poljoprivredna komora se snažno bori za bolju poziciju poljskog seljaka i proizvođača, kazao je  predsjednik poljske poljoprivredne komore Wiktor Szmulewicz.

 Tijekom on radionice predstavljeni su pozitivni primjeri iz tri ključna poljska poljoprivredna sektora – proizvodnje voća (jabuka i bobičastog voća), stočarstva, al i proizvodnje mesa posebice svinjetine i peraradskog mesa u kojem je Poljska lider u EU.  Svoje peradarsko gospodarstvo predstavio je Sigmund Stromski, dok je iskustva i znanja iz svinjogojstva iznio Jerzy Salitra, a Agnieszka Dywan je predstavila Savez voćara Sadowników nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda.

Sigmund Stromski, ekspert za peradarstvo je i sam proizvođača peradi i mesa peradi. Njegova obitelj proizvodi 2,5 milijuna kilograma mesa. Obitelj funkcionira tako da farmu sa 200.000 brojlera vodi on zajedno sa suprugom i 4 sina. Stromski je naglasio kako je Poljska uložila ogromna sredstva u povećanje proizvodnje i maksimalno iskoristila sredstva iz EU fondova, a cijela država i Poljoprivredna komora bili su ključni u informiranju, educiranu i iskorištavanju svih dostupnih EU fondova.

“Nemojte misliti da mi u Poljskoj nemam problema u proizvodnji i prodaji. I kod nas propadaju mali proizvođača i teško se nosimo sa trgovcima i otkupljivačima, ali smo shvatili kako je od izuzetne važnosti da se udružujemo kako bi bili snažniji, da podižemo kvalitetu proizvodnje,  obujam i snižavamo troškove kako bi bili konkuretni na europskom i svjetskom tržištu. Posljednih godina izuzetno puno se ulaže u modernizaciju farmi, dobrobit životinja što je skupa investicija, ali se u konačnici isplati. Stalno se borimo sa tržištem, a zbog korona krize smo imali pad proizvodnje i ogromne viškove jer je potrošnja posebice u turizmu snažno pala”, kazao je Stromski. 

Poljska je jedan od najvećih proizvođača jabuka u Europi, a uspješnost velike proizvodnje i izvoza je jednim dijelom i zbog udruživanja. Agnieszka Dywan predstavnica Saveza voćara Sadowników objasnila je kako je taj savez nastao prije više od 20 godina kao rezultat želje voćara da sudjeluju u donošenju odluka vezanih za sektor, posebice utjecaja na trženje proizvoda. 

“Unija voćara Republike Poljske industrijska je organizacija koja je osnovana prije 22 godine na inicijativu desetak voćara iz regije Grójec-Warka, danas poznate kao najveći voćnjak Europe. Odavde potječe 1/3 od 4 milijuna tona jabuka proizvedenih u našoj zemlji. Razlog za uspostavljanje naše organizacije bio je vrlo jednostavan – proizvođači su željeli imati stvaran utjecaj na ono što se događa u industriji. Željeli su da glas uzgajivača ne ostane prigušen među činovničkim strojem u kojem je pojedinac – uzgajivač najmanje važan. To je bila ideja koja vodi naše poslovanje do danas. U početku je naša organizacija uzela ime Mazovijsko udruženje voćara, jer su članovi bili iz ovog područja. Međutim, s vremenom, pod utjecajem sistemskih promjena, problema u industriji uzrokovanih povećanjem proizvodnje uz istodobni nedostatak prodajnih tržišta, nedostatak mogućnosti skladištenja i probleme u odnosima s prerađivačkom industrijom, naša je organizacija proširila svoju djelatnost na cijelu zemlju, promijenivši ime u Udruženje voćara Republike Poljske, kazala je Agnieszka Dywan. Danas imaju približno 4.500 tisuća članova u 28 podružnica.

Naglasila je kako je do embarga, Rusija bila najveće izvozno tržište s milijun i dvjesto tisuća tona jabuka. Nakon zabrane imali su problema s trženjem velikih količina, a sada su voćari našli put prema novim tržištima zahvaljujući zadrugama i promotivnim kampanjama koje su provodili u brojnim zemljama u kojima do tada uopće nisu bili zastupljeni, gdje su promovirali svoje jabuke. Trenutno im je najveći kupac Europska unija od čega 80 posto plasmana ide u Njemačku, a ogromne količine odlaze u Egipat, Alžir, Kinu. 

Među glavnim adutima konkurentnosti voćarstva ističe se dobra organizaciju rada, udruživanje u proizvođačke grupe, visoki prinosi i do 100 tona po ha, te  obrazovani poljoprivrednici  koji se brzo prilagođavaju potrebama tržišta uvođenjem novih sorata. Najveći doprinos nižim cijenama voća donosi moderna mehanizacija koja olakšava posao. Ovaj sektor se posebno izborio da ima i privilegirani položaj u uvozu strane radne snage koja im nedostaje, a koja najviše dolazi iz Ukrajine.

Proizvođač svinja Jerzy Salitra je nakon završenog fakulteta 1995. godine krenuo u proizvodnju svinja sa samo 20 hektara zemlje, a danas ima 400 ha državne zemlje koju je dobio zajedno sa gospodarskim zgradama bivšeg državnog kombinat. Njegovo gospodarstvo ima vlastitu proizvodnju hrane, a istaknuo je kako se poljska proizvodnja svinja svakodnevno bori sa okrutnim i nemilosrdnim tržištem. 

“Problem u proizvodnji mesa je taj što velike tvrtke često ne žele potpisati ugovor o otkupu s malim proizvođačima, a u mesnoj industriji sve rade velike koorporacije. Često se dogodi da stočar započne svoju proizvodnju, a ne zna po kojoj cijeni će biti otkup. Afričke svinjske kuge i pandemije koronavirusa, prošle godine poremetila je proizvodnju i prodaju mesa. Pao je izvoz, a cijena svinjetine u pojedinim regijama bila je manja za 30 posto. Ipak, stanje se poboljšava, što se najviše vidi u potražnji za prascima i njihovom većom otkupnom cijenom, no sve se još odvija s velikom dozom opreza”, kazao je Jerzy Salitra. 

On je istaknuo kako je važno stlano ulagati u nove tehnologije, modernizaciju farmi, dobrobit životinja i eudcirati se. Poljski svinjogojci ne dobivaju poticaje za uzgoj svinja, a ovaj proizvođač nije direktno htio odgovoriti na koji način ostvaruje potpore za dobrobiti životinja. Koliko je važno investirati u moderne tehnologije naveo je kroz primjer šteta koje ima na usjevima od divljih svinja. Naime, uspio je naplatiti štetu tek kada je platio da se dronovima naprave snimke svih polja i utvrde štete i to je bio jedini način da dokaže koliko su one ogromne. Zato planira sve više ulagati u digitalizaciju i modernizaciju proizvodnje jer je to ključ uspjeha.

U sklopu on line radionice održane su posebne tematske fokus grupe, na kojima je zaključeno kako se na  primjeru poljskih poljoprivrednika udruživanje pokazalo kao rješenje za mnoge probleme koje bi bilo potrebno primijeniti i u Hrvatskoj . Stvaranje efikasnih proizvođačkih organizacija radi razmjene mišljenja, dijeljenja mehanizacije, skladišnih prostora i zajedničkog izlaska na tržište važni su za podizanje konkuretnost. Od izuzetne važnosti je promocija poljoprivrednih proizvoda koji su dobar put ka što boljem pozicioniranju domaćeg proizvoda prvo na domaćem tržištu, nakon čega može krenuti u osvajanje stranog. Zanimljivo je da i poljski kao i slovenski proizvođači pristaju na investiranje dijela vlastite zarade u promociju proizvoda.

Proizvodnja krumpira se godinama smanjuje

POLJSKA POLJOPRIVREDA:

Rezultati Popisa poljoprivrede 2020  godine ukazuju na dinamične promjene u poljskoj poljoprivredi. Moguće je uočiti sve veću specijalizaciju farmi s progresivnom koncentracija poljoprivredne proizvodnje. Prevladavajući trend, zabilježen najmanje dva desetljeća, sastoji se u smanjenju broja poljoprivrednih gospodarstava, dok poljoprivredno područje ostaje na sličnoj razini. Stoga se prosječna površina farme i broj stoke po farmi povećavaju.

Modernizacija farmi napreduje zajedno sa specijalizacijom. Potrebno je naglasiti da je struktura poljskih farmi još uvijek usitnjena i vrlo je značajan postotak malih poljoprivrednih gospodarstava koja ne proizvode za tržište, nego za vlastitu potrošnju.  

Promjene u poljoprivredi rezultat su njezine prilagodbe ekonomskom okruženju, potrošaču, potražnji za određenom kvalitetom poljoprivrednih proizvoda, kao i prilagodba klimi i zaštiti okoliša. Provedba Zajedničke poljoprivredne politike, koja potiče strukturne promjene u poljoprivredi, također je značajno važna jer su iskorištena ogromna sredstva iz EU fondova.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač niza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Površina poljoprivrednog zemljišta u Poljskoj iznosi 15,4 milijuna ha, što čini gotovo 50 posto ukupne površine zemlje. Seosko područje naseljava više od 9 milijuna ljudi. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje razlikuju se u Poljskoj, posebno u usporedbi s poljoprivredom EU-a.

Znatan dio poljoprivrednika primjenjuje tradicionalne metode proizvodnje, gdje su proizvodi samo za vlastitu obitelj. Uzgoj životinja obično se obavlja s malim intenzitetom, što pridonosi zaštiti prirodnog okoliša. Međutim, istodobno je sve više i više velikih tržišno orijentiranih poljoprivrednih gospodarstava, uključujući ona specijalizirana za proizvodnju za izvoz.

Poljska je važan europski i svjetski proizvođač poljoprivrednih kao i proizvoda životinjskog podrijetla. Najvažniji usjevi su žitarice, od kojih su najveći prinosi raža, pšenice, ječma i zobi. Ostale glavne kulture su krumpir, šećerna repa, krmne kulture, lan, hmelj, duhan i voće. Farme širom Poljske uzgajaju muzne krave, junad, svinje, perad. Stočarska proizvodnja uključuje pretežno mliječne proizvode, proizvode od svinja i peradi. Uzgoj stoke koncentriran je uglavnom u sjeveroistočnoj i središnjoj Poljskoj, dok se većina svinja uzgaja u središnjem i sjevernom dijelu zemlje..

Poljska je važan proizvođač mesa u Europskoj uniji. Posljednjih godina zauzima četvrto mjesto po proizvodnji svinjskog mesa i peradi, a bila je i sedmi najveći proizvođač govedine. Proizvodnja mesa peradi raste iz godine u godinu.

Prema rezultatima Popisa poljoprivrede Poljske iz 2020 godine broj farmi bio je oko  1.31 milijuna i smanjen je za oko  190 tisuća, tj. gotovo 13 % manje nego 2010. Zabilježen je pad broja poljoprivrednih gospodarstava, uz blagi pad poljoprivrednih površina što se odrazila u povećanju prosječne poljoprivredne površine  po farmi za oko  13 posto, odnosno  sa prosječnih 9,8 ha u 2010. na 11,1 ha u 2020. godini.

Struktura farmi se neznatno poboljšala. Udio najmanjih farmi s do 5 hektara poljoprivrednih površina smanjilo se sa 54 % u 2010. na 52,5% u 2020. (za 1,5%), dok je udio farmi s 15 ha i više poljoprivrednih površina povećan sa 13% u 2010. na 15,8% u 2020. (za 2,8%).

Ukupno je poljoprivrednih površina oko 14, 6 milijuna ha. Tijekom proteklih deset godina, od popisa poljoprivrede 2010. površine su smanjene za 200 tisuća ha (za 1,5%).  

Broj stoke na farmama bio je:

Broj goveda iznosi 6,29 milijuna grla što je povećanje za više od 550 tisuća grla (gotovo 10%) u odnosu na 2010.

Svinje – 11,2 milijuna komada što je smanjenje za oko  4 milijuna grla (preko 26%) u usporedbi s rezultatima iz 2010 godine.

U 2020. godini jedna farma koja drži određenu vrstu životinja imala je u prosjeku:

24 grla stoke u odnosu na 11 grla 2010. godine;

133 grla svinja u odnosu na 39 grla 2010. godine.

Navedeni podaci ukazuju na specijalizaciju farmi za uzgoj goveda i svinja, kao i na koncentracija tih životinja na spomenutim farmama.

 

Vijesti

Rast cijena hrane nezahvalno je predviđati, ali zabrinjava što su najviše u zadnjih deset godina

Cijene hrane porasle su u rujnu na svjetskim tržištima drugi mjesec zaredom, dosegnuvši najvišu razinu u deset godina, potaknute poskupljenjem žitarica i biljnih ulja, pokazala je velika analiza agencije Ujedinjenih naroda za hranu FAO koja je objavljena krajem prošlog tjedna.

Stručnjaci Smartera prate kretanje cijena i kroz cijelu ovu godinu smo svjedoci snažnog globalnog rasta, kako cijena energenata, tako i cijena svih osnovnih sirovina. Poznavatelji monetarne politike smatraju da je to normalno, u situaciji u kojoj su sve zemlje, da bi se spasile od očekivane recesije, „upumpale“ u gospodarstva ogromnu masu novca, koja nema pokrića u robama. Ovo je školska definicija situacije u kojoj dolazi do inflacije, jer, prema teoriji, postoji monetarna potražnja za koju nije osigurana ponuda u robama. Ovakvu situaciju samo je potencirala činjenica da je zbog COVID-19 došlo do globalnih poremećaja u opskrbnim lancima, ali i da su one ekonomije koje gospodare viškovima energenata i osnovnih sirovina, odlučile iskoristiti situaciju povećane potražnje i dodatno zaraditi.

Zbog ovisnosti o uvozu Hrvatska ima „uvoznu“ inflaciju

„Hrvatska je malo i potpuno otvoreno tržište i sama ne može bilo što u ovim trendovima promijeniti, a kao izrazito uvozno ovisna ekonomija, takvu tržišnu poziciju plaća i kroz uvezenu inflaciju. U takvom ekonomskom okruženju svjedoci smo rasta cijena svih osnovnih poljoprivrednih sirovina, u prvom dijelu godine uljarica, a posljednji mjesec i žitarica. Kako se radi o osnovnim inputima za niz lanaca proizvodnje, bilo je realno za očekivati da će u svakom od njih prerađivači morati reagirati na način da povećaju cijene svojih proizvoda. To se već i događa s cijenom ulja, kruha, ali i nekih drugih prehrambenih proizvoda“, procjena je Smartera.

Analiza Smartera pokazuje da u pravilu, cijene mogu dizati oni koji proizvode robe koje potrošači moraju kupiti, odnosno čiji proizvodi su dio osnovnih potreba kućanstava. Svi drugi, poglavito oni koji imaju veliku konkurenciju, malo su oprezniji, te još čekaju i promatraju. Naravno, ovdje se radi o proizvodima čija prodajna cijena sadrži relativno veliku maržu i čije trenutno smanjenje neće dovesti do većih problema kod proizvođača. Također, svjedoci smo da u jednom lancu poljoprivredne proizvodnje, a to je stočarstvo, zbog trenutnog viška ponude na europskom tržištu, te nemogućnosti izvoza viškova na treća tržišta, dolazi do povećane ponude i već duže vrijeme europski stočari proizvode meso i mlijeko s gubitcima.

Rast cijena energenata velika prijetnja

Analitičari banaka tvrde da će se inflacija smiriti do kraja godine, što bi se vjerojatno dogodilo u normalnim okolnostima. Nažalost, porast cijena energenata i ostalih poljoprivrednih inputa ne garantira smanjenje cijena, odnosno ostanak cijena na ovoj razini.

Stručnjaci Smartera procjenjuju kako će vjerojatno trebati čekati jedan cijeli poljoprivredni ciklus, pa će države morati intervenirati i pomoći proizvođačima, kako bi zadržale proizvodnju. Ovo je poglavito izazov u stočarstvu, gdje se, u pravilu, jednom ukinuta proizvodnja rijetko obnavlja. S druge strane, ratari, iako su na prvi pogled prodavali žitarice i uljarice po nikad višim cijenama, imali su istovremeno porast troškova inputa (gnojivo, zaštitna sredstva) toliki da im profitabilnost nije bila na očekivanoj razini. Unatoč tome, oni će sigurno poslovati profitabilno, ali kao dobavljači svojim će prerađivačkim industrijama, poglavito onima koje iz tržišnih razloga ne mogu povećati cijene, ugroziti profitabilnost, a nekima i opstanak. Trenutno u najtežoj situaciji industrija prerade mesa, odnosno mliječna industrija.

„U ova dva sektora, u kratkom roku, ne očekujemo značajne promjene prodajnih cijena, te će kupci i dalje moći dnevno kupovati meso po enormno niskim cijenama. Ova situacija posebno je karakteristična za hrvatsko tržište maloprodaje, koje je visoko konkurentno i koncentrirano,  te koji dodatno koriste ove dvije grupe proizvoda, meso i mlijeko, kao osnovne grupe za akcijske prodaje i privlačenje kupaca, čime dodatno derogiraju marže svojih dobavljača“, mišljenje je naših analitičara.

U takvoj situaciji prerađivačke kompanije će se sigurno okretati razvoju i proizvodnji onog dijela asortimana koji ima veću dodanu vrijednost, gdje će,  bilo kroz lansiranje potpuno novih proizvoda, bilo kroz podizanje kvalitete postojećih proizvoda, podići cijene, te u tom dijelu asortimana tražiti prostor za povećanje profitabilnosti. Takvu cjenovnu politiku, u pravilu, mogu primijeniti oni proizvođači hrane, koji su jaki tržišni brandovi, odnosno kompanije s liderskim pozicijama na pojedinim tržištima, bilo nacionalnim, bilo globalnim. Svi drugi morat će tražiti rezerve kroz procese racionalizacije ili čak promjene receptura za pojedine proizvode.

Rast cijena teško je predvidjeti

Koliko bi mogle porasti cijene nezahvalno je predviđati. Naime, kod inflacije postoji tzv. psihološki moment, gdje već sama moguća najava dizanja cijena stvara tzv. inflatorna očekivanja i pobuđuje tržište na podizanje cijena, koje nije uvijek utemeljeno samo na kalkulaciji troškova, već je često pravdano očekivanjima da će se cijene podignuti, odnosno situacijom na tržištu, gdje već dominira očekivanje budućih viših cijena. U takvim okolnostima, poglavito tamo gdje ne postoji jaka

konkurencija ili gdje se radi o commodity robama, moguće je podizanje cijena i iznad opravdanih iznosa, samo zbog podizanja troškova.

Tu nam očiti primjer može biti ulje, gdje sigurno ne dolazi do reakcije kupaca na porast cijene, a koja se očituje u padu prodaje. Drugi primjer je poskupljenje kruha, gdje, također, neće doći do odustajanja od kupnje osnovnog kruha, zato što je došlo do povećanja cijene.

„Točno je da je hrvatska ekonomija prolazila i kroz faze deflatornih kretanja, što, ako predugo traje, vodi ekonomiju u depresiju, a u tim su razdobljima cijene nekih proizvoda zaista pale na razinu s koje se nisu ni do danas oporavile. S druge strane, najveći dio cijena, kad jednom poraste, teško se vraća na prijašnju razinu, osim ako situacija, odnosno konkurencija, na tržištu to ne učini. U Hrvatskoj, koja očekuje ulazak u eurozonu, više je puta naglašavano, kako će Vlada uvesti kontrolni mehanizam za cijene, prije ulaska, kako ne bi došlo do njihovog velikog povećanja uvođenjem eura. Moguće je da proizvođači iskoriste trenutnu situaciju inflatornih očekivanja i podignu cijene na razinu koju ne opravdava rast troškova, kako bi si osigurali bolju „startnu“ poziciju kod uvođenja eura, zaključak je analize kretanja cijena konzultantske kuće Smarter.

CIJENE NA GLOBALNOM TRŽIŠTU   

FAO-ov indeks cijena hrane, koji prati cijene košarice osnovnih prehrambenih proizvoda, porastao je u rujnu za 1,2 posto u odnosu na revidiranu vrijednost u kolovozu, na prosječnih 130 bodova, što je njegova najviša vrijednost od rujna 2011. godine.

U odnosu na prošlogodišnji rujan veća je za trećinu.

Najviše su u prošlom mjesecu porasle cijene žitarica, za dva posto u odnosu na kolovoz, odražavajući poskupljenje pšenice za gotovo četiri posto zbog sužavanja izvoznih kapaciteta u uvjetima snažne potražnje.

Među glavnim žitaricama pšenica će biti u fokusu sljedećih tjedana jer će nagli rast cijena testirati potražnju. Osjetno su poskupjela i biljna ulja, za 1,7 posto u odnosu na kolovoz, zbog skoka cijene palminog ulja pod utjecajem snažne uvozne potražnje i zabrinutosti koju izaziva nestašica radne snage u Maleziji. Zamjetno je poskupjelo i ulje uljane repice, dok su suncokretovo i sojino ulje pojeftinili. U odnosu na prošlogodišnji rujan cijene biljnih ulja više su oko 60 posto.

Cijene mlijeka i mliječnih proizvoda porasle su 1,5 posto, odražavajući nagli rast cijena maslaca i obranog mlijeka u prahu pod utjecajem uvozne potražnje i ograničenih izvoznih kapaciteta, posebno u Europi, zbog niskih zaliha i sezonski uvjetovanog pada proizvodnje mlijeka.

Šećer je poskupio 0,5 posto u odnosu na kolovoz zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u najvećem izvozniku Brazilu, koje su djelomično kompenzirali usporavanje uvozne potražnje i povoljni izgledi proizvodnje u Indiji i na Tajlandu, prema podacima FAO-a.

Cijene mesa bile su stabilne budući da je poskupljenje ovčetine i govedine zbog tijesne opskrbe neutraliziralo pad cijena svinjetine i mesa peradi od utjecajem obilne ponude i slabije potražnje za svinjetinom u Kini i Europi.

Pročitaj više

Vijesti

HPK: Hrvatska poljoprivreda okrenuta budućnosti – “Kakvu proizvodnju hrane treba RH“.

Autor: Miroslav Kuskunović

Ovogodišnja svečanost povodom Svjetskog dana hrane odvijala se pod nazivom „Hrvatska poljoprivreda okrenuta budućnosti – Kakvu proizvodnju hrane treba RH“.

 Hrvatska poljoprivredna komora u suradnji s Agronomskim fakultetom održala je u petak 15. listopada 2021. godine svečanost obilježavanja Svjetskog dana hrane. Ujedno su održani i susreti hrvatskih i poljoprivrednika iz ruske Republike Tatarstan, koji su tijekom boravka u Hrvatskoj, u organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore, posjetili nekoliko poljoprivrednih proizvođača, kako bi se upoznali sa hrvatskom ekološkom proizvodnjom, proizvodnjom mlijeka, povrća, te proizvodnjom u stočarstvu, odnosno konjogojstvu.

„ Svjetski dan hrane svake godine se obilježava 16. listopada, a FAO ove 2021. godine taj dan obilježava pod geslom „Budućnost hrane u našim je rukama“.  Poljoprivredno-prehrambeni sustavi složen je pojam koji se može činiti daleko od naše stvarnosti, ali  naši životi ovise o njima. Svaki put kad jedemo, sudjelujemo u tom sustavu. Hrana koju odaberemo i način na koji je proizvodimo, pripremamo, kuhamo i skladištimo čine nas sastavnim i aktivnim dijelom načina na koji funkcionira poljoprivredno-prehrambeni sustav. Zato nam je od izuzetne važnosti da se okrenemo budućnosti, poglavito u pogledu novih pravila koji nas čekaju kroz nove zelene politike EU. Hrvatska poljoprivreda ima budućnost, ali moramo više investirati u nove tehnologije, tržišno usmjerene investicije te sve više razmišljati kako sačuvati klimu i okoliš, a pritom održati razinu dohotka naših proizvođača i održivost ruralnih krajeva, izjavila je Tajana Radić voditeljica EU projekata u HPK.  

Tajana Radić je poljoprivrednicima iz Rusije prezentirala glavne odrednice hrvatske poljoprivredne proizvodnje i politike te rada Hrvatske poljoprivredne komore. Ujedno ih je upoznala i sa funkcioniranje zajedničkog EU tržišta, te glavnim ciljevima nove Zajedničke poljoprivredne politike EU.

„Hrvatska sa Ruskom Federacijom ima izuzetno nisko razinu robne razmjene. U 2020. godini je Hrvatska izvezla proizvoda poljoprivrede i hrane u vrijednosti od 37,13 milijuna eura, što je rast od 153 posto u odnosu na godinu ranije, dok je uvoz iz Rusije bio samo 590.000 eura ili 26 posto više nego godinu ranije. Ako se zna da je ukupan hrvatski uvoz sektora 2,36 milijardi eura onda je podatak u vrijednosti izvoza u Rusiju izuzetno mali. Niska razina robne razmjene Rusije i Hrvatske može se pripisati zabrani izvoza proizvoda poljoprivrede na rusko tržište, zbog sankcija koje su još uvijek na snazi. Potencijala za izvoz na rusko tržište ima posebice su bile popularne hrvatske mandarine koje su se izvozile u ogromnim količinama, ali je taj izvoz zaustavljen. Dio hrvatskih proizvoda izvozi se i kroz turističku potrošnju jer su Rusi postali gosti koji sve više ljetuju u Hrvatskoj“, kazala je Radić.

Podsjetila je kako je prema podacima Hrvatske gospodarske komore u prvih 6 mjeseci ove godine Hrvatska u Rusiju izvezla robe za oko 11 milijuna eura, a uvezla 220.000 eura. Kada se pogleda rang lista roba onda je vidljivo da Hrvatska najviše izvozi soje u zrnu za čak preko 30 milijuna eura, što čini čak 83 posto ukupnog izvoza u Rusiju. Među izvoznim proizvodima su i dodaci prehrani, umaci i slično (Vegeta) – za 3 milijuna eura. Izvozi se i nešto juha – za 1,3 milijuna eura.

Iz Rusije nam dolazi žitarice u zrnu – u 2020. godini 226.000 eura što čini 40 posto uvoza iz Rusije.

Shuvalova Diliara predsjednica Udruge agrarne mladeži Republike Tatarstan izjavila je kako su zadovoljni što su vidjeli kako u Hrvatskoj funkcioniraju mala obiteljska gospodarstva koja s bore sa ogromnom svjetskom konkurencijom, a posebno ih je zanimalo kakve mogućnosti za pokretanje biznisa imaju mladi poljoprivrednici.

Grupu ruskih poljoprivrednika činili su pobjednici natječaja “Najbolje u poljoprivrednoj struci” 2019. i 2020. (najbolji veterinar, najbolji proizvođač mlijeka, najbolji operater strojeva za mužnju i drugi), a u skupini su bili i aktivisti pokreta mladih (koji rade s mladima na selu) ) i poduzetnici na selu.

Ovogodišnja svečanost povodom Svjetskog dana hrane odvijala se pod nazivom „Hrvatska poljoprivreda okrenuta budućnosti – Kakvu proizvodnju hrane treba RH“.

Studentima Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i gostima o mogućnostima koje pruža poljoprivreda govorili su prof.dr.sc. Ivica Kisić, dekan Agronomskog fakulteta, Amalka Vukelić, predsjednica Odbora za ekološku poljoprivredu HPK, koja je govorila o budućnost ekološke proizvodnje u svjetlu mogućnosti i ciljeva europskog Zelenog plana i strategija od Polja do stola i Strategije o bioraznolikosti. 

Hrvoje Radić, business development manager iz tvrtka Agrivi prezentirao je mogućnosti u digitalizaciji poljoprivredne proizvodnje, te je govorio o svim velikim uspješnim projektima ovog svjetski poznatog agro hrvatskog start up.

 

Pročitaj više

Vijesti

SVJETSKI DAN HRANE: Veliki izazov je kako uspostaviti ravnotežu između proizvodnje hrane, potreba potrošača, cijena i zaštite okoliša

Autor: SMARTER

Svjetski dan hrane svake godine se održava 16. listopada, a FAO – Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a, ove godine ga obilježava pod geslom „Budućnost hrane je u našim rukama“. Na Svjetski dan hrane, međunarodne organizacije najčešće govore o problemima velikog broja stanovnika na Zemlji kojima je nedostupna kvalitetna i zdrava prehrana, a taj se broj procjenjuje na 3 milijarde ljudi ili čak 40 posto svjetske populacije. S druge strane, zemlje koje pripadaju razvijenom dijelu svijeta, u kojem najveći dio građana ima pristup dovoljnim količinama hrane, bore se s prekomjernom konzumacijom, povezanim ogromnim zdravstvenim troškovima zbog pretilosti, kao i konzumacijom nezdrave hrane pune soli, šećera, aditiva. Sve značajnija tema je i globalni problem bacanja ogromnih količina hrane.

„Povodom Svjetskog dan hrane želimo ukazati na trendove i nove zelene politike koje će oblikovati i stvoriti nove prehrambene sustave diljem EU. Pandemija COVID 19 je potaknula pitanje kakva je prehrambena sigurnost u vrijeme globalnih poremećaja, a otvorilo se i pitanje samodostatnosti u proizvodnji hrane. Proizvođače hrane u EU,  pa tako i u Hrvatskoj, čeka vrlo neizvjesna budućnost, kao rezultat primjene novih politika, uvjetovanih ciljevima Zelenog plana EU – koji će se u proizvodnji hrane provoditi temeljem strategije od Polja do Stola i Strategije o  bioraznolikost i klimi. Sve analize učinaka novih politika upozoravaju kako je vrijeme jeftine hrane iza nas i da će cijene hrane u budućnosti sigurno morati rasti, upravo pod utjecajem novih ograničenja i strogih pravila koje se stavlja pred proizvodnju i preradu, naglašava se u analizi Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

Utjecaj pandemije na globalno tržište hrane

Stručnjaci Smartera ponavljaju kako je utjecaj krize na tržišta hrane na početku ostao ograničen upravo zahvaljujući otpornosti globalnog prehrambenog lanca – dobava hrane je funkcionirala u cijelosti i nije bilo primjetnih nestašica i većih poremećaja na tržištu hrane. Ove godine to se ipak promijenilo.

„Nakon više od godinu dana pandemija je ipak značajno promijenila tržišne okolnosti u proizvodnji i  trgovini hrane. Zbog naglog rasta cijena energenata, cijene transporta, nedostatka kontejnera, brodova pa i kamiona za prijevoz robe dolazilo je do povremenih nestašice hrane diljem svijeta. Pandemija je uzrokovala i nedostatak radnika koji su potrebni u poljoprivredi ili prehrambenoj industriji, a proizvođači hrane su u stalnoj potrazi za novim tehnološkim rješenjima koja će zamijeniti radnu snagu. Klimatske promjene dovele su do velikog podbačaja u proizvodnji žitarica i uljarica na raznim strana svijeta, pa je došlo i do snažnog rasta cijena ratarskih proizvoda i stočne hrane.

Istovremeno, na globalnoj razini stvoreni su viškovi proizvoda stočarstva, mesa i mlijeka zbog čega su proizvođači tih proizvoda u katastrofalnoj situacije i svakodnevno se borbe za opstanak, naročito u nekim zemljama EU tako i u Hrvatskoj “, ističu u Smarteru.

Nove strategije i ekološki ciljevi – ogroman izazov

Klimatske promjena postale su top tema. Imaju veliki negativni utjecaj na poljoprivredu jer uništavaju žetve, smanjuju prinose i produktivnost, premještaju se žetvene površine nekih kultura na mjesta gdje ih nikada prije nije bilo moguće uzgajati.  Sama poljoprivredna proizvodnja, prerada, transport hrane imaju negativne učinke na klimu i okoliš, posebice na emisiju stakleničkih plinova. Sve je to dovelo i do stvaranja novih zelenih politika i ciljeva koji su danas „mainstream“ tema i platforma u kreiranju nove zelene poljoprivrede politika u EU.

Analize učinaka novih EU „zelenih strategija“  na proizvodnju, potrošnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima je sve više u fokusu europskih i svjetskih institucija, gospodarskih udruženja, analitičara. Pokušavaju se predvidjeti kakvi će biti učinci na okoliš kroz drugačije  korištenje zemljišta u poljoprivrednoj proizvodnji, a na listi gorućih tema je i kako će se odvijati međunarodna trgovinska razmjena te kakav će biti  utjecaj na buduće cijene hrane.

Sve analize slažu se u jednom – poljoprivredni proizvođači u EU izuzetno su i opravdano zabrinuti za svoju budućnost i konkurentnost i to kako će se njihova značajno veća ulaganja i zahtjevi u proizvodnji, odraziti na dohodak koji će ostvarivati nakon primjene novih politika.

„Nove strategije EU traže snažnu povezanost poljoprivrede i prehrambene industrije EU kako bi se novi zahtjevi implementirali u korist europskih proizvođača te sačuvali milijuni radnih mjesta i poljoprivredna gospodarstava. Očuvati  konkurentnost poljoprivredno-prehrambenog sektora EU, uz primjenu novih strategija, veliki je izazov za sve sudionike u lancu vrijednosti, a kada se pogleda koji se zahtjevi stavljaju pred poljoprivredni sektor ne čudi tako velika zabrinutost i strah, ističu u Smarteru.

Podsjetimo, kako novi ciljevi i strategije EU uvode niz tehničkih ograničenja u proizvodnji,od kojih je važno istaknuti: smanjenje upotrebe mineralnih gnojiva za 20 posto, uporabe pesticida za 50 posto isto koliko i višak u ravnoteži dušika, povećanje udjela organskog uzgoja na najmanje 25 posto. Nove strategije usmjerene su i na promicanje održivosti u proizvodnji hrane i to u četiri područja –  održivoj proizvodnji hrane, potrošnji, preradi i distribuciji te smanjenju gubitaka i bacanju hrane. Konačan cilj je upravljanje okolišem u poljoprivrednom sektoru EU -a, sigurnost hrane i zdravlje ljudi.

Među brojnim zahtjevima EU želi da svi proizvodi koji se nalaze na zajedničkom tržištu zadovoljavaju najvišu kvalitetu i sigurnosne standarde, da se uvodu strože sheme deklariranja. Traže se efikasna rješenja za prikupljanje, zbrinjavanje i recikliranje plastične ambalaže, novi načini kako spriječiti ili barem smanjiti gubitke hrane i viškove u proizvodnji te minimalizirati  neučinkovitost resursa unutar naših opskrbnih lanaca.

„Učinkovita provedba Zelenog plana i ciljeva koji su planirani, zahtijevaju kolektivni trud cijelog europskog društva. Od najveće je važnosti da se svi temelji strategije Od polja do stola provode od strane svih država članica. Posebno je važno ostvariti pravednu raspodjelu troškova i dobrobiti, naročito poljoprivrednika i potrošača. Ovo posljednje uključuje pravednu raspodjelu troškova i koristi između poljoprivrednika, proizvođača ratarskih i drugih biljnih kultura te onih u stočarskoj proizvodnji, a u konačnici i među potrošačima -između kućanstva različitog društveno-ekonomskog statusa i prihoda“, kažu u Smarteru.

Procjena je i da će svi strogi zahtjevi koji se postavljaju pred europske sudionike u proizvodnji hrana tražiti i promjenu postojećih trgovinski sporazumi EU s njenim trgovinskim partnerima diljem svijeta te održavanje fer međunarodne trgovine. U slučaju da ne dođe do prenošenja strogih zahtijeva i standarda kvalitete kod uvoznih roba, a koji su stavljeni pred europske proizvođače, oni će u međunarodnoj trgovina biti u izrazito nepovoljnom položaju – njihova će konkurentnosti biti ugrožena, a europsko tržište će preplaviti jeftina, nekvalitetna hrana iz cijelog svijeta.

Zabrinjavajuće analize 

Europsko udruženje za žitarice ( Grain Club) nedavno je naručilo simulacijsku studiju utjecaja strategije „Farm to Fork“, na proizvodnju, trgovinu, dobrobit i okoliš unutar EU –a, koja ukazuje na brojne negativne utjecaje i učinke novih politika na proizvođače i potrošača. Također i analiza  USDA (United States Department of Agriculture) ukazuje na moguće negativne učinke a to su: smanjenja poljoprivredne proizvodnje i smanjenjem konkurentnosti europske proizvodnje hrane, kako na domaćem tako i na izvoznom tržištu. Predložena smanjenja inputa u poljoprivredi rezultirat će padom poljoprivredne proizvodnje, a sve će to imati utjecaj na rast cijena, pad bruto prihode poljoprivrednih gospodarstava, ali i trgovinu, sigurnost hrane te u konačnici  društvenu dobrobit.

„Pred hrvatskim proizvođačima, koji imaju naslijeđene strukturne probleme koje do danas nismo  riješili, sada je i vrlo težak, neizvjestan put prilagodbe ovim novim EU politikama. Hrvatska je zemlja koja ima kontinuirani pad stočnog fonda, u kojoj se emisije stakleničkih plinova od poljoprivrede već dvadeset godina intenzivno smanjuju, zbog čega nikako ne bi bilo dobro planirati  smanjenje broja životinja i uopće smanjenje poljoprivredne proizvodnje. Veliki je izazov i zadaća pred ministarstvom poljoprivrede, ali i samim proizvođačima, udrugama, znanosti kako pronaći načine poboljšanja poljoprivrede proizvodnje–posebice proizvodnje mlijeka, mesa i ostalih poljoprivrednih proizvoda uz smanjenje negativnih utjecaja na okoliš. Učinkovita i efikasna provedba ciljeva Zelenog plana ne zahtijeva samo upotrebu novih znanja i sofisticirane, digitalne tehnologije već inovativno i pametno upravljanje tržišnim mehanizmima te pametno planiranje intervencija regulatorne politike“, zaključak je analize Smartera povodom Svjetskog dana hrane.

ZANIMLJIVE ČINJENICE:

  • Više od 3 milijardi ljudi (gotovo 40 % svjetske populacije) ne može si priuštiti zdravu prehranu
  • gotovo 2 milijarde ljudi ima prekomjernu težinu ili pretilost zbog loše prehrane i sjedilačkog načina života
  • povezani zdravstveni troškovi vezani za konzumaciju hrane premašit će 1,3 bilijuna USD godišnje do 2030
  • svjetski poljoprivredni prehrambeni sustav trenutno zapošljava milijardu ljudi više nego bilo koji drugi sektor
  • mali poljoprivrednici proizvode više od 33 % svjetske hrane unatoč izazovima, uključujući siromaštvo i nedostatak pristupa financiranju i novim tehnologijama

Pročitaj više

Popularno